INTERNETSKA BUDUĆNOST, KULTURA I UMJETNOST

INTERNETSKA BUDUĆNOST, KULTURA I UMJETNOST

Pohvalu internetskoj kulturi, napose internetskim muzejima i elektroničkoj knjizi ispisuje publicistica Zdravka Škugor. Dobre strane internetske kulture autorica ponajprije vidi u komunikacijskoj decentralizaciji i demokratizaciji.

Internetsko društvo

Današnja suvremena razglednica svijeta više ne mora putovati danima ili satima zato što je vrlo jednostavno jednim klikom računalnog miša poslati u sekundi pogled iz svojega kuta svijeta na suprotnu stranu zemaljske kugle elektroničkim valovima. Internet otvara vrata nade da će suvremeno društvo postati otvorenije, demokratskije i globalnije, upravo zahvaljujući dostupnosti velikom broju ljudi, te svojim decentraliziranim oblikom društvene komunikacije, obnovom, liberalizacijom i predstavljanjem ustanova i institucija bez zakonskih ograničenja radi općega društvenog napretka. Internet nije u ovom slučaju alat potrošačke groznice novih tehnologija, već istinski sudionik i put širokom društvenom razvoju s prijeko potrebnim karakteristikama upravo za pomicanje granica i globalno povezivanje.

Komunikacija, poslovanje, B2B ili samo jednostavno dijeljenje zajedničkih interesa svih članova društva danas je neizdvojiv element suvremenog življenja i provodi se preko telefona, pošte, elektroničke pošte, tiskanog materijala, medija i sl. te uvijek neophodnim sastancima i susretima »licem u lice«, a Internet se pojavljuje kao segment koji omogućuje širok razvoj svih medija. Društvena mreža utječe na prihvaćanje novih tehnologija i razvija se u društvima u kojima se podrazumijeva socijalna osviještenost o važnosti i prednosti povezanosti članova društva. Svaka kultura ima svoj način stvaranja i zadržavanja svoje društvene mreže i društvo je u političkom i gospodarskom smislu zdravije ako društvena informiranost i povezanost dobro funkcioniraju. Nekada su ljudi na primjer u hrvatskim primorskim gradovima šetali rivom, sretali se, razgovarali i razvijali društvenu osviještenost, a u doba bez današnjih tehnologija upravo su šetnjom uz more, rivom, ostvarivali društvenu mrežu susreta. Stručne udruge, konferencije i ostala poslovna okupljanja omogućuju i danas razmjenu informacija za pojedine struke u određenoj regiji, ali u današnjem tehnološki razvijenom svijetu Internet se uza sve spomenuto potvrđuje kao neizostavan čimbenik društvene globalne mreže i svakodnevno raste prema zajedničkoj društvenoj osviještenosti. Široka primjena Interneta jedan je od načina promocije razvoja društvene mreže, a i dostupnost priključka internetskoj mreži danas je poput mogućnosti uvođenja još jedne telefonske linije u svim razvijenijim društvima.

Unatoč svim društvenim obilježjima, Internet ne bi trebalo izdvajati iz računalnog svijeta iz kojega je izišao kao proizvod koji se konstantno mijenja zajedno s tehnološkim razvojem kompjutora i kompjutorskog svijeta. Njegov razvoj i novosti iz tog svijeta su pred nama. Sofisticiranija uporaba programa, pretraživača, nove aplikacije poput internetskog telefona i televizije, novi servisi i pristupi vodit će evoluciju globalne komunikacije dalje. Budućnost je u novim tehnologijama, poboljšanju kvalitete življenja koja uključuje i internetsku kulturu novog naraštaja za koji sada dostupnost informaciji gotovo da i nema granica.

Internetska umjetnost

Suvremena tehnologija trećeg tisućljeća otvara sva vrata pa tako i ona umjetnička. Globalna komunikacija unosi promjene veće nego što je čovjekovo poimanje prije samo nekoliko desetaka godina moglo dokučiti, a internetska revolucija pridonosi znanosti, biznisu, komunikaciji, kao i razvoju umjetnosti, ovaj put u tehnološkom smjeru. Hrvatska je internetska umjetnost u pionirskoj fazi, a svjetska elektronička umjetnost još uvijek postavlja osnovna pravila postojanja, izlaganja, dostupnosti i zaštiti autorskih prava. Budući da svako suvremeno računalo podupire Internet, i svaki ekran našeg računala može postati umjetnička galerija. Blagodati lutanja novim svjetovima preko Interneta postale su svakodnevica milijuna stanovnika zemaljske kugle, a posjećivanje virtualnih izložbi u čvrstim zdanjima muzeja i galerija tek postaje navika ljubitelja umjetnosti koji počinju upoznavati elektroničku umjetnost. Tako je u velikim svjetskim galerijama, poput SFMOME — Muzeja moderne umjetnosti u San Franciscu, posve uobičajeno da se u svakoj od prostorija koje objedinjuju neku temu ili autora pronađe računalo s vrlo pristupačnom metodom upoznavanja autorova života, djela i osobnosti na nov, virtualan način. Kako su 1970-e video-instalacijama unijele konstantu u suvremenu umjetnost, tako i 1990-e postavljaju tehnološki razvoj elektroničke umjetnosti suvremenom pojavom u digitalnom poimanju svijeta, a svako kvalitetno umjetničko djelo pa i digitalno zaslužuje priliku da bude postavljeno i viđeno u nekom od vodećih muzejskih prostora.

Tumači se da je europska internetska umjetnost razvijenija od američke na tom području zahvaljujući umjetničkim i tehnološkim skupovima kao što su Digital and Electronic Arts Festival u Rotterdamu, Transmediale u Njemačkoj, Viper u Švicarskoj te Ars Electronica u Austriji. Osim Zentrum für Kunst und Medientechnologie (ZKM) u Karlsruheu, Njemačka, londonskih Institute of Contemporary Art i Tate Britain, rijetki su europski muzeji koji održavaju izložbe elektroničke umjetnosti. Lanjska je godina potvrdila da je upravo Amerika lansirala nekoliko velikih izložbi posvećenih elektroničkoj umjetnosti poput: Bitstreams i Datadynamics, Whitney Museum, New York, 010101: Art in Technological Times, SFMOMA, San Francisco, Telematic Connections: The Virtual Embrace, Art Center Pasadena, Austin Museum of Art i Timestream, MoMA, New York, dok Tate Britain, London, postavlja izložbu pod nazivom Art and Money Online.

Upravo je muzej Whitney u New Yorku 1994. prvi kupio djelo internetske umjetnosti, autora Douglasa Davisa, dok je 1995. muzej Dia Center for the Arts, New York, prvi naručio digitalno djelo od skupine autora Tonyja Ourslera, Constance de Jong i Stephena Vitiella, čije je djelo Fantastic Prayers otvorilo web-stranice muzeja iste godine. Američki kustosi smatraju da bi tradicionalne umjetnike trebalo ohrabrivati da se koriste novim tehnologijama i Internetom, iako im je sve to još nepoznanica, a upućuju i na djela »nepoznatih«, neafirmiranih umjetnika koji djela na Internetu stvaraju prema vlastitim programima i ta djela slove kao najzanimljivija i najizazovnija. U Hrvatskoj bi se virtualnoj umjetnosti moglo izdvojiti nekoliko linkova za pretraživanje hrvatske virtualne umjetničke scene: www.andreja.org — stranice umjetnice Andreje Kulunčić, orijentirane stvaranju upravo virtualnih djela, galerija Miroslav Kraljević, www.miroslav-kraljević.hr/, otvara elektronička vrata internetskim umjetnicima i projektima koji se žele na taj način promovirati, radionice akademija likovne umjetnosti u Zagrebu i Splitu; www.art.hr/workshop/ i www.minuteaudio.net/.

Prije nekoliko godina u Americi se počelo raditi na projektu »virtualnih muzeja« koji bi mogli odigrati važnu ulogu u naobrazbi djece školske i studentske dobi. Danas ih ima nekoliko: Art Institute of Chicago, The Detroit Institute of the Arts, Minesota Institute of the Arts, Museum of Modern Art (MoMA), Museum of Science Boston i ostali. Da bi virtualni muzej kao organizirana kolekcija umjetničkih djela, crteža, slika, fotografija, grafika bio odgovarajuća okolina i za naobrazbu mladih, mora imati dostupne informacije o djelima i autorima, videododatke, razgovorne zapise, press informacije, intervjue i baze podataka vezane uz tematiku i djela kojima se bave. Njihova je uloga dvojaka; »muzeji učenja« u smislu on-line obrazovnih centara koji omogućuju istraživanje i »marketinški muzeji« kao medij komunikacije koji većim brojem posjetitelja ujedno omogućava ljudima da postanu svjesni mogućnosti posjeta muzejima ne samo uobičajenim putem nogama čvrsto na tlu već i ulaskom kroz elektronička vrata. Pozitivnih uloga »virtualnih muzeja« u naobrazbi ima mnogo; priprema mladih usvajanjem načina pretraživanja i sistematičnosti za buduća radna mjesta, upoznavanje i očuvanje kulturnih vrijednosti uporabom novih tehnologija, početak globalnog razmišljanja i komuniciranja, mogućnost pristupa umjetničkim djelima koja su fizički dislocirana u nekom od muzeja na drugom kraju zemaljske kugle i dinamičan, multidisciplinaran način naobrazbe.

Paralelni se svjetovi ne događaju drugima na području novih tehnologija. Naime, produkcija internetskom umjetnosti i zainteresiranost spomenutih muzeja i velikih umjetničkih centara pokreću i dodatna pitanja osim komercijalne potpore i opće prihvaćenosti novog doba i njegova načina izražavanja umjetničkih ideja. Tijekom prošle godine vodile su se mnogobrojne rasprave o načinu zaštite autorskih prava, kolekcioniranja on-line projekata i njihove prodaje. Niske cijene prodaje on-line umjetničkih djela upućuju na segment ekonomske nesigurnosti i nerazvijene vrijednosne ljestvice internetske umjetnosti. Današnja umjetnička publika poznaje Internet i uvelike se služi njime, a te činjenice pokreću i muzeje i galerije prema potrebi praćenja trendova. Nove izložbe koje se očekuju u virtualno-stvarnom okruženju izložbenih prostora moraju preuzeti dinamiku razvoja novih tehnologija koje već značajno utječu na otvaranje novih cyber-muzeja.

Internetska knjiga

Sliku internetske kulture danas upotpunjuje i elektronička knjiga (e-knjiga) kao medij koji prati suvremene tehnologije i način življenja. Iako klasična ukoričena knjiga i dalje ostaje »starim prijateljem« što ga uvijek i svuda rado srećemo, razvoj informatičke tehnologije posljednjih je godina iznimno utjecao na ekonomiju i globalnu komunikaciju, a s vremenom je internetska revolucija povukla i izdavaštvo u elektroničke vode.

Prva američka konferencija o elektroničkoj knjizi u Santa Barbari održana prije dvije godine pod nazivom Pisci na valovima zamišljena je kao pilot-program koji bi trebao književnike diljem svijeta informirati o elektroničkom izdavaštvu. Time se neupućenima pružila prilika da saznaju od elektroničkih autora i izdavača kako i gdje mogu ući u valove elektroničke riječi. Na konferenciju tog tipa moglo se naravno prijaviti elektroničkim putem i saznati sve što će se događati: kreativne radionice različitih tema, diskusije, satovi razgovora, networking i na kraju završni banket na kojem su se dijelile nagrade. Agencije i izdavačke kuće su na svoj dan primale autore na razgovor o potencijalnom izdavanju njihovih djela. Prvonagrađeni autori dobili su vrijedan ugovor za objavljivanje i novčanu nagradu, a cijelu ceremoniju zaokružuje antologija književnih djela prisutnih autora. Mnogi su nakladnici sudjelovali na konferenciji, a velik je broj njih bio on-line i virtualno se priključio, dok su se zainteresirani mogli priključiti za vrlo primamljivu cijenu također on-line.

To je bio tek početak bogatih događanja prošle godine u Americi i Europi. Pokrenuta je prva Independent e-Book Awards na Virginijskom festivalu knjiga za nekoliko kategorija. Nagrade su dodijeljene autorima dječjih knjiga, fikcijske i nefikcijske literature. Nagrade su primili autori čija su djela objavljena u nezavisnim izdavačkim kućama ili samostalno. Dodjelu je sponzorirao Barnes & Noble.com i Xlibris. Alberto Vitale, ravnatelj International e-Book Award Foundation (IeBAF), nezavisne, neprofitabilne organizacije, smatra prošlu godinu upravo prekretnicom u tom obliku izdavaštva i očekuje dramatičan razvoj elektroničkog izdavaštva svuda u svijetu. Očekuje kvalitetnu pisanu riječ koja će iskoristiti sve prednosti suvremenog tehnološkog razvoja i privući kvalitetom djela velik broj elektroničkih čitatelja. Cilj te udruge je istražiti potencijal elektroničke knjige, promovirati elektroničko izdavaštvo, prigrliti elektroničku knjigu kao nov, uzbudljiv format pisane riječi. »Svaka je potpora elektroničkom izdavaštvu dobrodošla. »Svaka je nova dodjela nagrada elektroničkoj knjizi potvrđuje da se to područje širi nevjerojatno snažno. Čast je biti dijelom svega toga« riječi su ravnatelja te organizacije.

Uz organizaciju International e-Book Award Foundation dodijeljene su nagrade za najbolja elektronička djela na Frankfurtskom sajmu knjiga u listopadu 2000. i tada ta priča dobiva dalju elektroničku dimenziju. Frankfurt e-book Award (FeBA) dodjeljuje od tada svake godine nagrade najboljim elektroničkim književnim ostvarenjima: Grand Prize za najbolju originalnu knjigu, nagradu za najbolju fikcijsku elektroničku knjigu i najbolju nefikcijsku elektroničku knjigu.

Svaki književni naraštaj prati književna kritika. Elektronički naraštaj književnika potkraj prošle godine zaživio je i u svjetskim kritičkim osvrtima. Književne kritike elektroničkih izdanja mogu se redovito čitati u The London Sunday Times Literary Supplementu, u Publisher’s Weeklyju, iako nemaju namjeru redovito objavljivati kritike elektroničkih knjiga, u skladu s načelom da objavljuju kritike knjiga za koje njihovi čitatelji trebaju saznati i za razliku od Publisher’s Weeklyja časopisa ForeWord koji objavljuje 10% kritika od svih objavljenih ukoričenih ili elektroničkih izdanja, što je oko 6000 knjiga svake godine, odlučio je u svakom broju objaviti pet kritika elektroničkih knjiga, a prve su objavljene u siječnju prošle godine.

Informatička tehnologija stvorila je posve nov alat i medij dostupan piscima i umjetnicima, uz čije elektroničke mogućnosti i globalnu komunikaciju nestaju prepreke u dodiru s čitalačkom i umjetničkom publikom. Zemlje poput Velike Britanije i Australije investiraju u elektroničku književnost sponzoriranjem vladinih i nevladinih organizacija s programom kako omogućiti razvoj nove elektroničke forme umjetnosti, Amerika ih slijedi, a većinu zemalja u Europi to tek očekuje. Mladi naraštaj svakodnevno prati razvoj tehnologije, upija znanje s Interneta i postaje sve bliži elektroničkim izvorima svoje književne naobrazbe. Tako se stječe novi tip čitalačke publike koja iz dana u dan živi sve brže. Budući da se u pozadini svih spomenutih događanja nalaze velike kompjutorske kompanije poput Microsofta, očito je da se u svijetu trend elektroničke knjige pojačava i razvija, i zbog kulturnih i zbog ekonomskih razloga i pogledom uprtim upravo u mladi naraštaj koji će uskoro igrice i internetske zanimljivosti upotpuniti kvalitetnim, lako dostupnim književnim slovom na ekranu svojega kompjutora.

Zdravka Škugor