Zbivanja

Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske

Znanstvena tribina: Josip Balabanić - 120 godina Hrvatskog prirodoslovnog društva (HPD), TEORIJA I PRAKSA PROMICANJA ZNANOSTI

Srijeda, 6. travnja 2005. u 18.00 sati, u palači Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb


Tribinu će voditi Jasna Matekalo Draganovićpročelnica Odjela za prirodoslovlje i matematiku

Velika obljetnica

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 6. travnja organizirao je predavanje Josipa Balabanića 120 godina Hrvatskog prirodoslovnoga društva (HPD) – Teorija i praksa promicanja znanosti.

slikaZnanstveni i muzejski savjetnik Josip Balabanić na početku svoga izlaganja istaknuo je da Hrvatsko prirodoslovno društvo nastaje u okvirima Hrvatskog narodnog preporoda, u vrijeme kada se i u ostaloj Europi stvaraju osnove modernoga života, formiraju se nacije. Stvaraju se i uvjeti za osnivanje hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija.
U takvoj atmosferi nastaje i ideja o osnivanju Hrvatskog prirodoslovnog društva, još šezdesetih godina 19. stoljeća, kada se u domovinu vraća veći broj školovanih prirodoslovaca iz inozemstva. Inicijator osnivanja bio je zoolog Šime Brusina koji se sedamdesetih godina sastajao sa prijateljima i pisao pravila budućega društva, sa čijim se osnivanjem i krenulo na pedesetu godišnjicu Hrvatskog narodnog preporoda, 1885. godine, kada su održani prvi sastanci, a Brusina je postao privremeni predsjednik. Sastavljena su pravila koja su upućena na odobravanje vladi, a kao glavna svrha Društva ističe se unapređenje prirodoslovnih znanosti. Kada je krajem iste godine vlada odobrila osnivanje Društva došlo je do prvog službenog okupljanja na kojem je za predsjednika izabran Đuro Pilar, a Društvu su se pridružili mnogi članovi. Ubrzo po osnutku krenulo se i sa izdavanjem Glasnika hrvatskog naravoslavnog društva, sa ciljem da se u njemu objavljuju rezultati prirodoslovnih istraživanja domovine, istaknuo je Balabanić, koji su se prevodili i na europske jezike, a to je trebalo omogućiti njihovo čitanje i izvan granica Hrvatske, te razmjenu po cijelom svijetu. To je omogućilo i rast prirodoslovne literature u Zagrebu.
Na kraju je Balabanić istaknuo kako je Društvo imalo dalekosežnih uspjeha, te je odigralo važnu ulogu u razvoju prirodoslovnih znanosti u Hrvatskoj. U njegovu kasnijem razvoju došlo je do stvaranja različitih sekcija, od kojih su se neke i osamostalile, a kroz cijelo vrijeme postojanja Društvo je provodilo različite aktivnost. Posebno je istaknuo populariziranje znanosti, s čime se krenulo još 1911. godine izdavanjem popularno naučnog priloga Glasnika Priroda.
Antonija Vranić
(Vijenac br. 290, 14. travnja 2005.)

❌

◀

▶

Pregled