Zbivanja - predavanje

Odjel za književnost Matice hrvatske

Vladimir Nazor – Matičin pisac

Četvrtak, 28. svibnja 2026. u 12:00 sati, Knjižara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb

U povodu 150. obljetnice rođenja Vladimira Nazora MH Odjel za književnost Matice hrvatske u knjižari organizira prigodan program pod naslovom Vladimir Nazor – Matičin pisac.

dr. sc. Olga Perić, redovita profesorica u miru: NAZOROVA PALAS ATENA

Antika je sa svom svojom ljepotom i  snažnom imaginacijom  jedan od značajnih inspirativnih elemenata u Nazorovu stvaralaštvu. Uzroci su tome mediteransko okružje u kojem je odrastao i klasični temelji njegova intelektualnoga sazrijevanja u kojem je antička književnost bila važnom komponentom. Potvrđuje to i sam u često spominjanom citatu:
Kad sam bio dijete, ja sam, na svome otoku - mjesto raznih robinzonada i mlakih Andersenovih priča - čitao u lakoj talijanskoj prozi, Homerovu Ilijadu. Diveći se srcu i mišici Diomedovoj i Pelejeva sina, nisam katkada mogao odoljeti želji, da naglo skočim, i latim se palice, i potrčim iza nekih zapuštenih kuća u našoj dragi, gdje su, uporne i neistrebljive, bujno rasle zločeste koprive i smrdljive bunike. Držao sam im čitave govore kao trojanski i ahejski junaci svojim dušmanima prije nego bi udarili, pa sam onda harao kroz njihove redove. No - oglasi li se cvrčak u obližnjoj smreki il pokaza li se usred onoga korova cvijet kakve plemenite biljčice - moja bi borbenost popustila, štapić bi sam pao, ruka mi se pružala ne mareći što će je žaoka upecnuti ili bodljika ubosti. I moja se pažnja onda osvrtala na glasove, na boje i mirise, o kojima gotovo nigdje ni traga u besmrtnome djelu pjevača Ahilejeva gnjeva. (V. Nazor, Sabrana djela, Pjesme II, 212, Zagreb 1977)
Likovi Atene, Ahileja, Odiseja, Kirke,  kiklopa Polifema i  Galateje, Febova Faetonta i razigranoga Pana, kojega je Nazor posebno volio, iz pjesama nastalih u različitim razdobljima stvaralaštva zorno ukazuju kako pjesnik doživljava antičke izvore vlastita nadahnuća: što ostaje antičko a što je pjesnikov osobni doživljaj u transformaciji epsko-mitološkog predloška. Može se, dakle, promatrati kako se u odnosu naučenog i vlastitog doživljaja  potvrđuje gore spomenuti citat.

dr. sc. Andrea Milanko, izv. prof., Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: NAZOROV MODERNI AMALGAM U HRVATSKIM KRALJEVIMA

Premda je naširoko prihvaćena, ocjena da pjesnička zbirka Hrvatski kraljevi “savršeno funkcionira u okviru Zeitgeista, kao Nazorov način da se obnovi hrvatsko historijsko pamćenje i prenese čitateljima kao ‘pjesničko znanje’” (Džino 2011) utemeljena je na površnom čitanju Nazorove zbirke. Dok joj se s jedne strane ističe uska vezanost uz historiografsku građu, s druge joj se pak odriče historiografska dosljednost i istinitost. Također se uz Nazorovo ime često spominje naslanjanje na mit, ali mu se jednako tako priznaje doticaj s tada suvremenim poetičkim trendovima vitalizma, secesionizma i simbolizma. Već naznačena proturječja upućuju da bi podrobnija analiza otkrila mnogo kompleksnijeg, modernog Nazora, koji nisu iscrple književnopovijesne etikete. Kod njega je, kako ću pokazati u izlaganju, prisutna izrazita svijest o pjesničkoj tradiciji koja mu prethodi, (književno)povijesnom trenutku u kojem piše i publici kojoj se obraća.

Pjesme Vladimira Nazora čita Branka Cvitković, dramska prvakinja HNK-a.

Moderatorica: pročelnica Odjela za književnost MH dr. sc. Dubravka Brezak Stamać


❌

◀

▶

Pregled