Zbivanja - tribina

Odjel za povijest Matice hrvatske

Tribina „Kralj ne mogu, knez mi ne dostoji biti“: velikaška obitelj Frankapani u hrvatskoj povijesti i umjetnosti

Srijeda, 24. siječnja 2024. u 10:00 sati, Dvorana Jure Petričevića, Ulica Matice hrvatske 2, Strossmayerov trg 4, Zagreb
slika

Organizatori: Odjel za likovne umjetnosti i Odjel za povijest Matice hrvatske

Sudjeluju:
Sanja Cvetnić
Borislav Grgin
Milan Pelc
Gordan Ravančić
Danko Šourek
Luka Špoljarić

Moderatori:
Dino Milinović
Tomislav Galović

Hrvatski plemićki – velikaški rod Frankapana (Frankopana) u hrvatskoj povijesti, umjetnosti i kulturi zauzima iznimno i po mnogočemu nezaobilazno mjesto u dugom vremenskom luku od 12. do 17. stoljeća. Kada je tijekom 12. stoljeća došlo do sukoba i borbe između Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i Venecije za prostore među kojima je bio i otok Krk, Mlečani su odnijeli pobjedu te otok kao svoj novostečeni posjed 1117./1118. godine ubrzo predali na upravu – u kneštvo Dujmu (…dominus Duymus comes; …domini Doymi Veglensis felicis comitis), rodonačelniku knezova Krčkih, kasnijih Frankapana. U narednom razdoblju ovaj plemićki rod unutar sebe formira loze ili porodične ogranke, od kojih prve dvije datiraju od Krčkih knezova – Bartola Škinele I. (1254. – 1261.) i Vida III. (1242. – 1251.). Oni su začetnici tzv. Škineline i Vidove loze na otoku Krku. Kako su knezovi širili područje svoje državine tako su se nazivali Vinodolskima, Modruškima, Senjskima i dr. Frankapanska se državina  od prvotnih teritorija Krka, Vinodola i Senja kasnije razdijelila na osam velikih gospoštija. Prema glavnom mjestu vladanja uz postojeće loze formiraju se tako Frankapani: Cetinski, Ozaljski, Slunjski, Tržački itd. Kroz nastupajuća stoljeća osim kao krčki, vinodolski, senjski, modruški, cetinski, slunjski, tržački – bili su i knezovi rapski, brački, hvarski, korčulanski, brinjski, drežnički, gatanski i požeški. Uz sve to duže ili kraće vrijeme upravljali su Splitom, Trogirom, Omišem, Rašporom, Krasom, Postojnom, Muggiom, Bihaćem i dr. Frankapani (Frankopani) su kao rezultat vlastitoga političko-društvenog djelovanja i kulturnih nastojanja na većini spomenutih mjesta, ali i šire od toga, ostavili iznimno bogatu umjetničku baštinu u svim njezinim vidovima te vrlo razvijenu pisanu kulturu koja je u svojoj osnovici dvojezična (na hrvatskom i latinskom) i dvopismena (na glagoljici i latinici). Ova tribina za cilj ima ukazati na važnost sveukupne frankapanske baštine, ali vezano uz to i na nove rezultate napose iz rakursa povijesti i povijesti umjetnosti.

***

Dr. sc. Sanja Cvetnić redovita je profesorica u trajnom izboru na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje predmete iz umjetnosti renesanse, manirizma i baroka. Studirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Sveučilištu u Bologni. Doktorirala  je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1997.) temom Slikarstvo u Zagrebu u drugoj polovici 17. stoljeća i početkom 18. stoljeća. Studijski je boravila u Sjedinjenim Američkim Državama (Rochester, NY; Williamstown, Massachusetts; Los Angeles, California), Italiji (Venecija), Nizozemskoj (Amsterdam; Den Haag) i Mađarskoj (Budimpešta). Kao gostujuća profesorica predavala je na Sveučilištu u Sarajevu i Ca' Foscari u Veneciji, te na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Glavna su područja njezinih istraživanja i publikacija slikarstvo od 15. do 18. stoljeća, ikonografija, pučka i popularna umjetnost, te pojave poput umjetničkih migracija.

Dr. sc. Borislav Grgin redoviti profesor u trajnom izboru na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Katedre za svjetsku povijest u srednjem vijeku. Predaje obvezne i izborne kolegije iz srednjovjekovne europske i regionalne povijesti na prijediplomskom, diplomskom i doktorskom studiju, s težištem na kasnosrednjovjekovnom razdoblju. Studirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1998. obranio je u Zagrebu doktorsku disertaciju Kralj Matijaš Korvin i Hrvatska. Od 2004. do 2010. bio je glavni urednik časopisa Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Bio je urednik struke opće povijesti srednjega vijeka u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Dobitnik je Državne nagrade za znanost za 2007. za popularizaciju i promidžbu znanosti. Studijski je boravio u Italiji (Venecija) i Mađarskoj (Budimpešta). Kao gostujući profesor predavao je na sveučilištima u Prištini i Grazu te na sveučilištima u Puli, Rijeci i Splitu. Glavna su područja njegovih istraživanja i publikacija hrvatska i regionalna povijest u drugoj polovni 15. i prvoj četvrtini 16. stoljeća, s naglaskom na političku, društvenu i vojnu povijest.

Dr. sc. Milan Pelc znanstveni je savjetnik u trajnom izboru na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Njemački jezik i književnost i povijest umjetnosti studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao (1992.) disertacijom Život i djela šibenskog bakroresca Martina Rote Kolunića (oko 1540.-1583.). Kao izvanredni profesor u naslovnom zvanju predavao je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, te na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao stipendist zaklade Alexander von Humboldt boravio je na Sveučilištu u Tübingenu i Zentralinstitut für Kunstgeschichte u Münchenu. Studijski je u više navrata boravio u Wolfenbüttelu (Herzog August Bibliothek), Parizu, Londonu, Firenci, Veneciji, Beču i Leipzigu. Područja njegova znanstvenoga istraživanja uključuju povijest europske i hrvatske grafike i knjižne ilustracije u razdoblju ranoga novoga vijeka, povijest hrvatske grafike 19. i ranog 20. stoljeća, umjetnost kasnog srednjeg vijeka i renesanse, povijest i teoriju povijesti umjetnosti, te povijest knjige i vizualnih medija.

Dr. sc. Gordan Ravančić znanstveni savjetnik, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom „Kuga u Dubrovniku 1348-1349.“ Od 1998. radi u Hrvatskom institutu za povijest, prvo na Odjelu za srednjovjekovnu povijest, a od 2023. na Odjelu za povijesne izvore i digitalnu povijest. Predavao je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu kolegije iz nacionalne povijesti srednjeg vijeka te kolegij o uporabi računala u povijesnim istraživanjima. Suradnik je na nekoliko izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Sudjelovao na više domaćih i stranih znanstvenih skupova vezanih uz društvenu povijest i hrvatsko srednjovjekovlje. Autor je nekoliko osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika, te radio emisije „Povijesne kontroverze“.

Dr. sc. Danko Šourek izvanredni je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu studirao povijest umjetnosti i arheologiju, te doktorirao (2012.) temom Mramorna skulptura i altaristika XVII. i XVIII. stoljeća na području Rijeke i Hrvatskoga primorja. Predaje predmete iz umjetnosti renesanse i baroka. Studijski je boravio u Sloveniji (Ljubljana, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Oddelek za umetnosno zgodovinu) i Mađarskoj (Budimpešta, Central European University). Istraživačkim interesima usmjeren je na umjetničku baštinu kasnoga srednjega i ranoga novoga vijeka, a osobito teme s područja povijesti skulpture, ikonografije i naručiteljstva.

Dr. sc. Luka Špoljarić je docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Završio je studij povijesti i latinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2007.), dok je magisterij (2008.) i doktorat (2013.) iz srednjovjekovnih studija stekao na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Znanstveno se usavršavao na Harvardskom sveučilištu, Institutu Warburg u Londonu, te u Istraživačkom centru Harvardskog sveučilišta za proučavanje talijanske renesanse Villa I Tatti u Firenci. Bavi se kasnosrednjovjekovnom poviješću hrvatskih zemalja u širem regionalnom kontekstu s naglaskom na temama iz političke i intelektualne povijesti. Trenutno završava svoju prvu knjigu, biografiju Nikole biskupa modruškog (oko 1425. – 1480.), koja raspravlja o diplomatskoj ulozi hrvatskih biskupa u kasnom srednjem vijeku te korijenima ilirizma.


Galerija slika

❌

◀

▶

Pregled