Zbivanja

Odjel za filozofiju Matice hrvatske

Simpozij FILOLOGIJA FILOZOFSKIH PRIJEVODA: ČINJENIČNI I NORMATIVNI ASPEKTI

Petak, 10. prosinca 2004, Palača Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb

Prijevodi filozofije
Odjel za filozofiju Matice hrvatske 10. prosinca organizirao je simpozij Filologija filozofskih prijevoda: činjenični i normativni aspekti.
slikaPrvo predavanje simpozija Prevoditelj (filozofskih tekstova) između autorske slobode i jezične norme održao je Ivan Bekavac Basić, a u njemu se bavio granicama prevoditeljeve slobode u izboru hrvatskih riječi za ključne filozofske termine, ponajprije antičkih filozofa. Osvrnuo se na neka terminološka riješenja i naznačio moguće putove normiranja, a stav mu je da suvremeni prevoditelj antičkih tekstova treba ograničiti svoju prevodilačku slobodu na terminološoj razini u skladu s postignutim normama u našem jeziku. Pavel Gregorić u referatu O distinkciji između filološkog i filozofskog prijevoda osvrnuo se na razumijevanja filozofije kao iznadrazumske ili razumske djelatnosti što utječe na smislenost ili nesmislenost distinkcije iznesene u naslovu referata.
O Prijevodima Platonovih djela na hrvatski jezik govorio je Petar Šegedin, dajući orijentacijski pregled dosadašnjih prijevoda i uvid u način prevođenja, kao i nekoliko općenitih zapažanja u pogledu hrvatske tradicije prevođenja Platona. Davor Ljubimir s referatom Prevedena misao i historijski smisao pokušao je ukazati na razlike između žive, zapisane i prevedene misli, iz čega proizlazi pitanje što bi pri prevođenju zapravo trebalo pokušati prevesti, a ukazao je i na razlike u pristupu prevođenju. Bojan Marotti u izlaganju Je li nam suština nužna? O sustavnosti hrvatskog filozofskog nazivlja razmotrio je neke osnovne sociolingvističke pojmove kao pretpstavku raspravi o hrvatskom filozoskom nazivlju. Ukratko je dao i prikaz povijest filozofskoga nazivlja u hrvatskom književnom jeziku, kao i njegov nastanak i razvoj filozofskog nazivlja, a upozorio je i na neka obilježja filozofskog nazivlja koje se upotrebljava danas.Antonija Vranić
(Vijenac br. 282-283, 23. prosinca 2004.)

PROGRAM

14:00-14:15
Otvaranje simpozija - pozdravne riječi

14:15-15:00
Ivan Bekavac Basić
Prevoditelj (filozofskih tekstova) između
autorske slobode i jezične norme

15:00-15:45
Pavel Gregorić
O distinkciji između filološkog i filozofskog prijevoda

15:45-16:00
Stanka za kavu

16:00-16:45
Petar Šegedin
Prijevodi Platonovih djela na hrvatski jezik

16:45-17:30
Davor Ljubimir
Prevedena misao i historijski smisao

17:30-18:15
Bojan Marotti
Je li nam suština nužna?
O sustavnosti hrvatskoga filozofskoga nazivlja

18:15-18:30
Završna rasprava - zatvaranje simpozija

slika


***

SAŽECI


IVAN BEKAVAC BASIĆ

Prevoditelj (filozofskih tekstova) između autorske slobode i jezične norme

U referatu autor ispituje granice prevoditeljeve slobode u odabiru hrvatskih riječi (termina) za ključne filozofske termine, prvenstveno antičkih (grčkih i rimskih) filozofa. Ispitivanje polazi od stvaranja hrvatske filozofske terminologije za slušatelje predavanja iz filozofije na hrvatskom jeziku Sveučilišta u Zagrebu od 1874. g. i drugim sveučilištima i visokim školama u hrvatskim zemljama do danas, te tradicije prevođenja grčkih i rimskih filozofskih tekstova u hrvatski tijekom druge polovice 19. i čitavog 20. st. Pretresa neka terminološka rješenja i naznačuje moguće putove normiranja. Autorov je stav da suvremeni prevoditelj antičkih tekstova treba ograničiti svoju “prevodilačku slobodu” na terminološkoj razini u skladu s postignutim normama (standardom) u našem jeziku. U referatu se ne obrađuju, već samo naznačuju, puno složeniji problemi prevođenja koji se javljaju na razini sintakse (rečenice i diskursa), što zadire u razumijevanje izvornika, a time i njegove interpreta
cije u hrvatskom jeziku.


PAVEL GREGORIĆ

O distinkciji između filološkog i filozofskog prijevoda

Smislenost distinkcije naznačene u naslovu ovisi o razumijevanju filozofske djelatnosti. Ako se filozofija razumije kao djelatnost koja je u osnovi nadrazumska i priopćiva jedino idiolektom, ta je distinkcija smislena, ali beskorisna. Naime, neodvojivost filozofske djelatnosti od idiolekta dovodi u pitanje načelnu mogućnost prijevoda. Ako se pak filozofija razumije kao djelatnost koja je u osnovi razumska i odvojiva od specifičnog izraza u kojemu je iznesena, spomenuta je distinkcija besmislena i treba je zamijeniti distinkcijom između nekompetentnog i kompetentnog prijevoda.


PETAR ŠEGEDIN

Prijevodi Platonovih djela na hrvatski jezik

Izlaganje predstavlja širi komentar članka objavljenog u Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine (2003/1-2) pod naslovom “Prijevodi Platonovih djela na hrvatski jezik”. U tekstu rada pokušao sam dati orijentacijski pregled dosadašnjih prijevoda Platonovih djela na hrvatski jezik i osigurati koliko-toliko jasan uvid u sam način prevođenja. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvomu dijelu hrvatski se prijevodi navode kronologijski uz kratku analizu. Opaske o prijevodima nisu detaljne i pokušavaju naglasiti samo njihove glavne značajke. Pritom se nisam ograničio samo na hrvatski tekst prijevoda, nego sam razmatrao i sve ono što ide uz njega: predgovore, pogovore, bilješke i komentare uz tekst. Svakom prijevodu dano je onoliko mjesta koliko mu po mojoj procjeni pripada. Drugi je dio rada Rječnik koji donosi pregled prevodilačkih varijanti za dvadeset i tri naziva iz Platonova filozofiranja u osmorice prevoditelja (Petračić, Pažur, Rac, Kuzmić, Gortan, Sironić, Barbarić, Grgić)
. Izbor prevoditelja ne uključuje samo najbolje, već upravo sve one za koje mi se čini da su najdjelotvornije oblikovali hrvatsko prevodilačko naslijeđe u ovom kontekstu. U završnom dijelu dajem nekoliko općenitih zapažanja glede hrvatske tradicije prevođenja Platona. Izlaganje će se pretežno zasnivati na iskustvu i uvidima stečenim pri prevođenju Platonova dijaloga Parmenid (Demetra, 2002).


DAVOR LJUBIMIR

Prevedena misao i historijski smisao

Pretežito u dijalogu s Nietzscheom, pokušao bih najprvo ukazati na razlike između žive, zapisane i prevedene misli, iz čega se nadaje pitanje o tomu što bi zapravo, kad se prevodi, trebalo pokušati prevesti. Potom bih ukazao na razliku u pristupu prevođenju, naime na onu između oživljenog i usvojenog, životno relevantnog smisla i antikvarnog, historijskog, životno distanciranog smisla. U tom kontekstu nameću se pitanja o tomu komu bi zapravo trebalo prevoditi i čemu uopće. Najposlije bih se osvrnuo na pozitivne učinke samog truda oko prevođenja na prevoditelja, na materinji jezik, kao i na čitatelja.


BOJAN MAROTTI

Je li nam suština nužna?
O sustavnosti hrvatskoga filozofskoga nazivlja

U prilogu se ponajprije razmatraju neki osnovni sociolingvistički pojmovi kao pretpostavka rasprave o hrvatskome filozofskome nazivlju. Tako se u sklopu hrvatskoga susustavlja (dijasistema), tj. skupa svih hrvatskih sustava, razlikuje između hrvatskih naravnih sustava (organskih idioma) i onoga što bi se moglo nazvati biranim ili uzornim hrvatskim sustavom (katkada zvanim i hrvatskim književnim jezikom, ili pak hrvatskim standardom). Posebice se navode temeljne osobine biranoga sustava, kojima mora udovoljavati i (filozofsko) nazivlje kao njegov sastavni dio. Potom se ukratko prikazuje (novija) povijest biranoga sustava, dotično književnoga jezika, pri čem se naglasak stavlja na devetnaesto stoljeće i na “borbu” različitih jezikoslovnih škola, kao i na “pobjedu” tzv. hrvatskih vukovaca krajem devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća. U svjetlu se tih općih jezikoslovnih činjenica promatraju i nastanak i razvoj hrvatskoga filozofskoga nazivlja, kao i pojedine njegove sastavnice, te napok
on i njegova sustavnost. Pritom se, na osnovi raščlambe pojedinih primjera, upozorava na neka obilježja današnjega hrvatskoga filozofskoga nazivlja koja se mogu smatrati utjecajem crkvenoslovjenskoga jezika hrvatske preuredbe (redakcije) na sudobni književni jezik. Na kraju se, u sklopu rasprave o sustavnosti nazivlja, razmatra i upit postavljen u naslovu priloga, te se na nj ujedno nastoji pružiti i primjeren odgovor.



❌

◀

▶

Pregled