Stvarnost kao zajednica holona

Vanja Borš doktorirao je s temom Mem kao jedinica otuđenja u primjeru religijske propagande – integralni pristup na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2010), na Katedri za antropologiju, pod mentorstvom prof. dr. sc. Vjekoslava Afrića. Predavač je na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima u Zagrebu. Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih i stručnih skupova te je autor desetak radova. Član je predsjedništva Hrvatskog društva za sustave (CROSS). Područje njegova interesa temeljno uključuje: integralni (holonski) pristup stvarnosti, razvoj svijesti (svjetonazora) čovjeka, transpersonalnu antropologiju, perenijalnu filozofiju/religiju i memetiku. Predavanje će, u osnovnim crtama, prikazati i objasniti teorija holona koju 1967. uvodi britanski književnik i filozof mađarskog podrijetla Arthur Koestler, a prema kojoj se stvarnost ne sastoji ni samo od cjelina a niti samo od dijelova, nego od međuprožimajućih cjelina i dijelova, odnosno od holona (cjelina/dio). Tako da se za holon, odnosno svaki entitet, može reći da predstavlja cjelinu sa svojim vlastitim identitetom a koja je ujedno i dio neke veće cjeline, odnosno on je istovremeno i cjelina i dio. Teorija holona se na neki način javlja kao rezultat nezadovoljstva s jednostranošću pukog redukcionizma, tj. atomizma (promatra stvarnost kroz dijelove, zapostavljajući cjeline), ali i pukog holizma, tj. sustavskog pristupa (koji stvarnost »gradi« samo preko cjelina, zapostavljajući dijelove), koji su kao teorije zapravo u svojevrsnom, što izravnom, što neizravnom, sukobu, odnosno rascjepu, od samih početaka ljudske misli. Dakle, možemo reći da holonski pristup, predstavlja svojevrsnu metateoriju koja transcendira, prvenstveno ograničenja, oba navedena pristupa organizaciji stvarnosti, ali ih istovremeno i uključuje, odnosno funkcionalno integrira, a sve u cilju čim obuhvatnijeg objašnjenja svega postojećeg.