Film kao povijesni izvor – manipulacija filmom

Filmska se umjetnost najčešće dijeli na zabavni i umjetnički aspekt. Ipak, jedan je aspekt rjeđe analiziran - onaj propagandni. Film kao medij pokazao se, za vrijeme u kojem je nastao, najboljim širiteljem propagandne ideje brojnih režima. Ni Hrvatska nije bila iznimka. Predavanje je zamišljeno kao put kroz najpoznatija, ali i u potpunosti nepoznata filmska propagandna djela koja su, svako u svoje vrijeme, imala zadaću pokretanja masa prema višem, često vrlo upitnu, cilju.

Daniel Rafaelić (1977) diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2006. na istom fakultetu upisao poslijediplomski doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti. Kao filmski arhivist zaposlen u Hrvatskoj kinoteci od 2002. do 2010. Usmjeren istraživanju domaće i svjetske filmske povijesti kao i istraživanju filmskih arhiva sa svrhom pronalaska zaboravljenih i izgubljenih filmskih zapisa iz Hrvatske. U filmskim arhivima u Beču (2003) i Berlinu (2008) pronašao i nakon šezdeset godina doveo u Hrvatsku te prikazao izgubljene filmove Oktavijana Miletića Kroatisaches Baurenleben (1943) i Agram. Die Hauptstadt Kroatiens (1944). Od 2003. do 2008. asistent je na Katedri za povijest hrvatskog filma na Akademiji dramske umjetnosti. Suradnik je na brojnim knjigama, a znanstvene radove iz povijesti, povijesti hrvatskog i svjetskog filma objavljuje u Historijskom zborniku, Arhivskom vjesniku i Hrvatskom filmskom ljetopisu. Autor scenarija i redatelj nagrađivanog dugometražnog dokumentarnog filma Druga strana Wellesa (2005). Predsjednik udruge KINOFON koja promiče ideju osnivanja hrvatskoga filmskog muzeja.