RAZGOVOR: KREŠIMIR BRLOBUŠ, VODITELJ GLAZBENE SLUŠAONICE MATICE HRVATSKE: Za istinske ljubitelje glazbe

RAZGOVOR: KREŠIMIR BRLOBUŠ, VODITELJ GLAZBENE SLUŠAONICE MATICE HRVATSKE
Za istinske ljubitelje glazbe
Bez nekih velikih znanstvenih pretenzija, osnovna svrha i smisao tumačenja i slušanja glazbe u Glazbenoj slušaonici Matice hrvatske nije u tome da se posredovanjem otkriva neka nadglazbena znanstvena istina o glazbi. Dapače, suprotno od toga, sve što se zbiva i što će se zbivati u Slušaonici ima samo za cilj da se njezinim tumačenjem što je više moguće postigne njezina imanentna recepcija
S Krešimirom Brlobušem razgovarali smo o početku novog ciklusa predavanja u Glazbenoj slušaonici Matice hrvatske
Od kada Glazbena slušaonica djeluje u Matici hrvatskoj i koji je bio povod za njezino pokretanje?
- Glazbena slušaonica vrlo je mlad kulturni projekt u Matici hrvatskoj. Traje samo godinu dana. Kao stari član tako ugledne ustanove razgovarao sam s gospodinom Stjepanom Sučićem gotovo prije deset godina o mogućnosti osobnog sudjelovanja u kulturnom djelovanju Matice hrvatske. Tada sam između ostalog predložio ideju o osnivanju Glazbene slušaonice. Zbog teških ratnih okolnosti valjalo je duže vrijeme pričekati na ostvarenje tog kulturnog projekta. U to doba nije bilo dovoljno prostora ni primjerenih tehničkih naprava za kvalitetno reproduciranje nosača zvuka s vrlo osjetljivom klasičnom glazbom. Matica hrvatska u međuvremenu je započela s obnavljanjem i izgradnjom posve novih prostorija, što je u znatnoj mjeri odužilo početak rada Glazbene slušaonice. Nakon završetka nove dvorane s vrlo kvalitetnim tehničkim napravama za reproduciranje zvuka uslijedio je dogovor s odgovornim ljudima, ponajviše s tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukićem, te smo se ubrzo prihvatili posla. U organiziranju posla u znatnoj mjeri pomogli su mi pomogli pročelnik za glazbenu umjetnost u Matici hrvatskoj Fredi Došek i Krešimir Blažević.
Imajući na umu specifičnost kulturne zadaće Slušaonice od sama početka bili smo sigurni da je ona itekako potrebna. Iako u gradu Zagrebu ima mnogo vrijednih glazbenih manifestacija, ipak, uvjereni smo, potrebno je da slušatelji raznih koncerata dostatno poznaju umjetnička djela koja tako rado slušaju. Međutim, uvjerenja smo da tome ipak nije tako. Kao za sve ostale umjetnosti, tako je i za uspješnu recepciju glazbe potrebno njezino poznavanje. A to što u svakoj različitoj reprodukciji takozvane čiste glazbe ostaje svagda isto nedvojbeno je njezina forma, a ona je bitan ključ za uspješnu recepciju glazbe. Upravo je oblikovno tumačenje pojedinih glazbotvorina koje smo slušali i koje kanimo slušati tijekom novoga ciklusa ono čemu pridajemo osobitu pozornost. Recipijentima glazbe koji dopuštaju da ih se pouči valja svakako omogućiti da ih se nauči slušati glazbu. A recipijenti koji vole glazbu znaju da bitni smisao njezina slušanja nije u tome da u glazbi traže po svaku cijenu potvrdu svojih preduvjerenja i predrasuda, nego da postupnim upoznavanjem forme uspješno razotkriju i dožive njezinu imanentnu umjetničku ljepotu. Zato u potrebi da se tijekom tumačenja pojedine skladbe posjetitelji istodobno upoznaju s njezinom formom valja ujedno prepoznati edukativni smisao Glazbene slušaonice. Možda će ono što ću reći za neke čitatelje vaših novina zvučati preuzetno, ali ipak se usuđujem tvrditi da je stručno i imanentno upoznavanje glazbe putem poznavanje njezine forme nešto čime se ne bavi nijedna slušaonica glazbe u Hrvatskoj. U tom smislu osobito sam zahvalan odgovornim ljudima u Matici hrvatskoj što su me poduprli u mojoj nakani i što su u njezinu početnom skromnom ostvarenju odmah prepoznali dragocjenu specifičnost takva kulturnog projekta.
Kako ocjenjujete dosadašnji učinak Glazbene slušaonice? Kako je prihvaćena kod publike?
- Sudeći prema oduševljenju publike dosadašnji učinak Glazbene slušaonice posve zadovoljava, držimo da je uspješan. To možemo prije svega zahvaliti činjenici što je tumačenje bilo u službi glazbe. Sva glazbena djela koja tumačimo slušamo s vrlo kvalitetnih nosača zvuka u izvedbama najboljih svjetski poznatih glazbenih umjetnika i dirigenata. Tako smo slušali vrlo kvalitetne izvedbe Bachove Mise u h-molu i Muku po Ivanu pod vodstvom neprijepornih uglednika kao što su Ton Koopman i John Eliot Gardiner. U publici koja redovito posjećuje Glazbenu slušaonicu i s velikim zadovoljstvom sluša umjetnički vrijednu glazbu nalaze se ljudi vrlo raznovrsnih struka. Zanimljivo je upozoriti da u publici nisam zapazio gotovo ni jednoga muzikologa, iako su mnogi kao članovi Matice hrvatske o radu Glazbene slušaonice redovito obaviješteni.
Ne začuđuje li vas ta činjenica i kako to tumačite? Zar za takva stručna predavanja ne postoji u njih dovoljan interes ili je nešto drugo posrijedi?
- Doista ne znam zašto za takva predavanja i slušanje tako kvalitetnih glazbenih djela nisu zainteresirani muzikolozi. To me ipak nimalo ne čudi, dapače i ne smeta. Uostalom, od sama početka nisam uopće vjerovao u mogućnost da će ono što će se zbivati u Glazbenoj slušaonici zanimati muzikologe. Ponajviše me raduju oni posjetitelji na licima kojih sam prepoznao da iskreno vole glazbu i da je slušaju s velikim zadovoljstvom. Možda u takvoj činjenici treba tražiti i najvažniji smisao postojanja Glazbene slušaonice.
Ipak, na prethodno pitanje moguće je postaviti i protupitanje. Recite, jeste li ikada čuli da zatvorenici u zatvoru vole svoje čuvare, i obratno, da čuvari vole zatvorenike? Jer je doista upitno kako bi uopće bilo moguće voljeti nekoga tko nam dokida slobodu i čuva nas od mogućeg ostvarenja vlastite slobode. Pa kada bi i postojala takva ljubav, ona bi svakako bila posve neuvjerljiva. To jednako vrijedi i za mnoge muzikologe. Bitno gledajući, ni oni nisu u nekom, uvjetno rečeno, uvjerljivom ljubavnom odnosu spram glazbe, jer su zbog neuvjerljive naravi vlastita zvanja ponajviše prisiljeni slobodu njezine navlastite umjetničke ljepote racionalno zatvarati u njoj posve otuđujuće pojmovne zatvore. Zbog toga svaki pokušaj imanentna tumačenja glazbe mnogi muzikolozi temeljito ignoriraju. Budući da se ponajviše bave svojim znanstvenim problemima, posve je razumljivo da im ostaje premalo vremena za samu glazbu.
Što se pak mene osobno tiče, njihova me ignorancija nimalo ne iznenađuje, jer sam na dosljedno podcjenjivane posla kojim se kao glazbeni pedagog i pisac o glazbi bavim više od tridesetak godina odavno navikao. Tješi me jedino činjenica da u tome nisam osamljen. Oboružan strpljenjem, nikada neću odustati od primjene načelnoga stava da svaki pa i moj pokušaj imanentnog tumačenje glazbe ima samo jedan i najvažniji smisao, da služi i potvrdi glazbu, a ne njezina tumača. Slično kao jedan od najboljih glazbenih pedagoga kojega sam tijekom studija imao čast slušati i bolje upoznati, Milo Cipra, i ja sam uvjerenja da riječi koje smisleno rabimo u službi glazbe nisu nikada uzaludne. I one imaju stanovit suglazbeni smisao, ali samo onda ako su misaoni surijek o glazbi, a ne neki neuvjerljivi nadglazbeni izrijek o njezinoj biti. Smisleni izrijek o glazbi ne bi smio nikada težiti tome da zbog nametljiva znanstvenog egocentrizma, prikriva i zatomljuje njezin tankoćutni smisao, nego nam dapače treba prije svega pomoći da se otvorimo za beskrajnost njezina neiscrpna duhovnog smisla. Bez nekih velikih znanstvenih pretenzija, osnovna svrha i smisao tumačenja i slušanja glazbe u Glazbenoj slušaonici Matice hrvatske nije u tome da se posredovanjem otkriva neka nadglazbena znanstvena istina o glazbi. Dapače, suprotno od toga, sve što se zbiva i što će se zbivati u Slušaonici ima samo za cilj da se njezinim tumačenjem što je više moguće postigne njezina imanentna recepcija. Kao autor ovih predavanja koristim svoju stručnost samo zato da imanentnim tumačenjem glazbe pripomognem svim onim posjetiteljima Slušaonice kojima je doista stalo do toga da tijekom slušanja upoznaju, razumiju i još više zavole ono što slušaju.
Uskoro počinje novi ciklus predavanja, što pripremate, ima li kakvih novosti?
- Za razliku od podosta ishitrena početnog ciklusa predavanja, koje smo održali protekle godine, za najnoviji ciklus mnogo smo se sustavnije pripremili. Zato smo ove godine unaprijed odredili naslove djela koje kanimo slušati te posve točne datume održavanja Glazbene slušaonice. U svakom slučaju slijed će termina za održavanje Slušaonice u novom ovogodišnjem ciklusu biti mnogo intenzivniji nego protekle godine. Kanimo sustavno protumačiti te dakako odslušati gotovo sve Beethovenove simfonije. Budući da ćemo ove godine intenzivirati termine održavanja Slušaonice, između ostalog, planiramo slušanje i tumačenje ponekih glazbenih djela estonskoga suvremenog skladatelja Arva Pärta, srednjovjekovnu svjetovnu glazbu trubadura, golijarda i žonglera iz pozamašnih Carmina Burana na originalnim instrumentima u izvrsnim stručnim redakturama Renea Clemencica i Philipa Picketta, zatim nekoliko posljednjih Beethovenovih gudačkih kvarteta, IV. i V. gudačke kvartete B. Bartoka te po mogućnosti V. knjigu madrigala Carla Gesualda da Venose. Naposljetku i Monteverdijevo genijalno vokalno-instrumentalno sakralno djelo Vespro della Beata Vergine, koje svojim dirigentskim umijećem izvrsno tumači ugledni engleski dirigent John Eliot Gardiner.
Zašto ste odabrali ponajviše Beethovenova glazbena djela? Mislite da će se publika složiti s vašim izborom?
- Moram priznati da sam se pri izboru Beethovenove glazbe, poglavito njegovih simfonija, rukovodio ponajviše glazbenim razlozima i osobnim sklonostima. Beethovenova glazba ima u mojoj recepciji glazbenih djela osobitu prednost. Tijekom pomnijeg upoznavanja s njegovom glazbom, ponajviše njegovima simfonijama i posljednjim gudačkim kvartetima, stekao sam nedvojbeno iskustvo i uvjerenje da se u njegovoj glazbi mogu razotkriti gotova sva bitna svojstva moderne glazbe. Uostalom, poznato je da se tek nakon pomnih analiza njegovih glazbenih djela može bolje razumjeti sve ono što se u glazbenoj umjetnosti događalo nakon njega. Kako je uopće moguće razumjeti, primjerice, Brahmsove i Mahlerove simfonije, cjelokupnu romantičku i ekspresionističku glazbenu produkciju, osobito Wagnerovu muzičku dramu, dapače čak i Schönbergov glazbeni opus, ako prethodno nismo upoznali i usvojili Beethovenova glazbena djela? Duboko umjetničko te osobito metafizičko značenje Beethovenove glazbe bilo je nedvojbeno presudno za kasniji povijesni razvoj glazbe. Ono pak što se nadam da će osobito zadovoljiti duhovne apetite dosadašnjih i budućih posjetitelja naše Slušaonice svakako je slušanje i tumačenje madrigala Carla Gesualda da Venose.
Planirate li još kakve aktivnosti vezane uz ovaj projekt?
- Svakako. Ali o tome je možda za sada prerano detaljno govoriti. Valja samo upozoriti da je tijekom posljednjega sastanka svih odjela Matice hrvatske početkom rujna na moju inicijativu predloženo da glazbeni u suradnji s filozofskim odjelom organizira dvodnevni ili jednodnevni simpozij o suvremenoj filozofiji glazbe s radnim naslovom Fenomenologija glazbe. Povod takvu simpoziju namjera je da se koliko je to moguće primjereno prisjetimo značajne filozofijske djelatnosti ugledna domaćeg, fenomenološki usmjerena, estetičara glazbe Ivana Fohta. Naglašavam, to je za sada samo u fazi prijedloga. Tijekom spomenutoga sastanka bilo je također govora o tome da Matica hrvatska u suradnji s Društvom hrvatskih skladatelja organizira okrugli stol sa suvremenim hrvatskim skladateljima na kojem bi oni sami govorili o sadašnjem trenutku hrvatske glazbe, odnosno o tome što se trenutno zbiva u hrvatskoj glazbi te ujedno svojim najnovijim glazbenim djelima neposredno ilustrirali ono što su komponirali. No, dvojim da će se takvo nešto uopće moći ostvariti, jer su mnogi hrvatski skladatelji previše navikli na uobičajeni komoditet muzikološkog posredovanja o sebi i o onome što rade. Umjesto da sami govore i svjedoče o sebi i svojim djelima, oni takvu mogućnost dobrohotno prepuštaju drugom, najčešće muzikolozima ili glazbenim piscima.
Imate li kakvih planova za budućnost, vezano uz Glazbenu slušaonicu i Maticu hrvatsku?
- Sve o čemu smo razgovarali odnosilo se ponajviše na budućnost našega djelovanja. Želim osobno zamoliti sve svoje kolege i suradnike u Matici hrvatskoj da se ne obeshrabre u daljem ostvarivanju našeg projekta te da svi zajedno strpljivo i uporno ustrajemo u ostvarivanju budućnosti naše Glazbene slušaonice. Ponajviše bi me radovala činjenica da Glazbena slušaonica Matice hrvatske potraje dugo i doživi duboku starost na radost svih sadašnjih i budućih posjetitelja koji vole glazbu i kojima navlastita ljepota glazbe nije samo zvučna kulisa u posvemašnjoj otuđenosti svakodnevnog života, nego neprocjenjiva duhovna svečanost.Razgovarala Antonija Vranić