Zbivanja

Matica hrvatska

Predstavljanje knjige akademika Stjepana Krasića "PAPE I HRVATSKI KNJIŽEVNI JEZIK U XVII. STOLJEĆU"

Ponedjeljak, 20. rujna 2004. u 19 sati, palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb
slika

U suorganizaciji s Ogrankom Matice hrvatske Čitluk


Povijest jezika
slikaMatica hrvatska i Ogranak Matice hrvatske Čitluk 20. rujna predstavili su knjigu akademika Stjepana Krasića Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću.
U pozdravnoj riječi potpredsjednika Matice Stjepana Sučića istaknuta je važnost knjige za hrvatski jezik i hrvatsku kulturu, knjige za koju je njezin autor, dominikanac i redoviti profesor na Papinskom sveučilištu u Rimu, istražio važne stranice hrvatske povijesti te dao prinos u razrješavanju mnogih nepoznanica.
Predstavljajući knjigu akademik Stjepan Damjanović istaknuo je više puta rečenu misao da »svaki jezik jest ono što jest i po svojoj povijesti«, jer bez poznavanja povijesti teško je razumjeti i suvremeni jezik. Stoga on kao dobrodošle podupire sve knjige koje tu povijest rasvjetljavaju, pa tako i Krasićevu, u čijem su središtu odluke donošene u središtu katoličanstva, a tiču se hrvatskoga jezika. Neke od njih dosad su bile nepoznate, a nevjerojatan su dokaz afirmacije hrvatskoga jezika. Vrijedni su, istaknuo je Damjanović, i konteksti opisani u knjizi, povijesne prilike koje autor kao povjesničar dobro poznaje. Iako opsegom nevelika, knjiga sadržajem i otkrivenim dokumentima po kojima pape zapovijedaju osnivanje katedara za ilirski, odnosno hrvatski jezik, na visokim školama i učilištima, nudi štivo zanimljivo svakom čitatelju i služi na čast i Matici hrvatskoj, Ogranku u Čitluku i samu autoru.
Prof. dr. Marko Samardžija predstavljajući knjigu govorio je o ilirskom jeziku, o onome što se pod njim podrazumijevalo u 17. stoljeću, problem koji fokusira i knjiga Stjepana Krasića, u kojoj su arhivska otkrića od prvorazredna značenja te nadopunjuju vanjsku, društvenu povijest hrvatskoga jezika. Na kraju je istaknuo da nova arhivska istraživanja mogu donijeti i nova iznenađenja.
Autor je govoreći o otkrićima koje je iznio u knjizi istaknuo da su ona bila slučajna, iznenađujuća i, što je od početka znao, velika. Otkriveni dekreti najveća su afirmacija hrvatskoga jezika, čast koju nisu imali mnogi. Na kraju je dodao da arhivi kriju još mnoga blaga te svoja otkrića istaknuo kao poticaj mladim istraživačima.
Antonija Vranić



❌

◀

▶

Pregled