Zbivanja - predavanje

Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske

Predavanje Višnje Besendorfer MANIPULACIJA PLOIDNOŠĆU DALMATINSKOG BUHAČA

Utorak, 12. studenoga 2019. u 18:00 sati, Dvorana Jure Petričevića, Ulica Matice hrvatske 2, Strossmayerov trg 4, Zagreb

Dalmatinski buhač (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) je hrvatska endemska biljka iz porodice glavočika (Asteraceae) koja prirodno raste na istočnoj jadranskoj obali. Već je polovinom 19. stoljeća otkriveno njegovo insekticidno svojstvo. Smatra se da je insekticidnu aktivnost buhača prvi uočio dubrovački ljekarnik Antun Drobac (1810–1882). Godine 1924. Ružička je sa suradnicima identificirao aktivne tvari iz ekstrakta buhača – piretrine.

Hrvatske autohtone populacije dalmatinskog buhača bile su ishodište za razvoj gotovo svih u svijetu komercijalno uzgajanih kultivara. U prvoj polovini 20. stoljeća, kada je Hrvatska bila u samom vrhu svjetske proizvodnje buhača, godišnje se proizvodilo i do tone selekcioniranog sjemena za uzgoj sadnica. Nažalost, Hrvatska je nakon Drugoga svjetskog rata izgubila primat u uzgoju buhača i proizvodnji piretrina. Danas je intenzivni uzgoj buhača u Hrvatskoj daleka prošlost iako se on još ponegdje komercijalno uzgaja. Buhač se danas najviše uzgaja u zemljama Istočne Afrike (Kenija, Ruanda, Tanzanija), a izvan Afrike ponajviše u Australiji i Japanu. U Europi se uzgaja u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Litvi, Španjolskoj i Rusiji. Trenutno je piretrin ekonomski najvažniji insekticid biljnog porijetla, za kojim raste globalna potražnja. Dalmatinski buhač je diploidna vrsta s 2n =2x= 18 kromosoma, a opisani su i prirodni triploidi (2n =3x= 27), dok su tetraploidi (2n =4x= 36) dobiveni tretiranjem sjemena s kolhicinom. Uočeno je da stupanj ploidije utječe na sadržaj piretrina. Naime utvrđen je veći sadržaj piretrina kod triploida u odnosu na diploide.

U ovom predavanju bit će opisan postupak proizvodnje poliploidnog buhača u našem laboratoriju, citogenetičke značajke diploida i poliploida, kao i ekspresija nekih gena vezanih uz mejozu (proizvodnju gameta) i sintezu piretrina.


Višnja Besendorfer redovita je profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi u Zavodu za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka. Područje njezina znanstvenog interesa je organizacija i evolucija biljnog genoma upotrebom kromosomskih i molekularnih biljega, utvrđivanje srodstvenih odnosa između biljnih vrsta te podrijetla poliploidnih upotrebom jezgrinih molekularnih biljega, uzastopno ponavljajuće/satelitske DNA i raspršene DNA (retrotranspozoni). Vodila je nekoliko domaćih i međunarodnih bilateralnih projekata. Rezultate istraživanja objavila je u respektabilnim časopisima iz područja biljne biologije. Bila je predsjednica Hrvatskoga biološkog društva u okviru kojeg je sudjelovala u organizaciji pet bioloških kongresa i jednog međunarodnog kongresa. Nositeljica je nekoliko kolegija: na preddiplomskom i diplomskom studiju molekularne biologije te na doktorskom studiju biologije PMF‐a. Bila je predstojnica Zavoda za molekularnu biologiju Biološkog odsjeka PMF‐a, pomoćnica za međunarodnu suradnju i provedbu bolonjskog procesa te zamjenica pročelnika Biološkog odsjeka. Od Sveučilišta u Zagrebu dobila je priznanje za doprinos međunarodnoj suradnji (kao koordinatorica združenog studijskog programa Sveučilišta u Orleansu i Sveučilišta u Zagrebu), a od vlade Republike Francuske orden viteza Akademskih palmi za unaprjeđenje suradnje u visokom obrazovanju.


❌

◀

▶

Pregled