Odjel za glazbu Matice hrvatske
U povodu objavljivanja njegove knjige Glazbena akustika
O knjizi i autoru govorit će
prof. dr. sc. Zvonko Benčić - glavni urednik knjige
dipl. ing. Veljko Lipovščak
prof. Snježana Drevenšek - dipl. muzikologinja
Akademik Franjo Dugan st. (Krapinica kraj Zlatara, 1874 – Zagreb, 1948) bio je aktivan na nekoliko različitih područja: kao profesor matematike i fizike, profesor glazbe, skladatelj, orguljaš, obrađivač te glazbeni pisac i kritičar.
Po školovanju na gimnaziji u Varaždinu, u Nadbiskupskom orfanotrofiju te Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu diplomira najprije matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu (1897), a potom i kompoziciju na Visokoj školi za glazbu u Berlinu (1908).
Prvo srednješkolski učitelj zatim profesor i (poslije) ravnatelj Hrvatskoga glazbenog zavoda te glavni orguljaš zagrebačke katedrale, na kraju postaje sveučilišni profesor i rektor (dekan) Muzičke akademije te član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i Instituta Max Reger u Bonnu.
Dugan je reformirao glazbeni kurikulum te postavio - po uzoru na strane ustanove tog tipa temelj razvitka visokoškolske nastave glazbe u Hrvatskoj. Za nastavne potrebe napisao je nekoliko udžbenika (Nauk o elementarnoj teoriji muzika (1922), Vježbe za zborno pjevanje (1923), Nauka o muzičkim formama (1932), Nauka o instrumentima (1936) i Nauk o glasbalima (1944, uništeno), kao i mnoga skripta. Redovito je objavljivao stručne članke u dnevniku Obzor i časopisu Sv. Cecilija.
Nezaobilazan je njegov doprinos razvoju cecilijanskog pokreta, čiji je jedan od osnivača, i promicanju hrvatske glazbene baštine - obrade napjeva iz zbornika Cithara octochorda (Osmostrana kitara, 1701) te Pavlinske pjesmarice iz 1644. (najiscrpnijega zbornika melodija i tekstova kajkavske nabožne poezije 17. stoljeća), kao i njegovo bavljenje gregorijanskim koralom. Istovremeno je bio i jedan od najpriznatijih koncertnih orguljaša u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kao skladatelj Dugan se držao tradicionalnih oblika, a maštovitost je izražavao u harmonijskoj građi i improvizaciji. U njegovu opusu pohranjene su vokalne partiture te djela za niz instrumenata i ansambala, no njegove skladbe za orgulje prvi su važniji prinos za taj instrument u našoj glazbenoj riznici.
❌
◀
▶