Zbivanja - predavanje

Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske

Predavanje akademika Stjepana Damjanovića NAJSTARIJE HRVATSKE POČETNICE

Utorak, 18. listopada 2022. u 19:00 sati, Dvorana Jure Petričevića, Ulica Matice hrvatske 2, Strossmayerov trg 4, Zagreb

Odjel za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske u sklopu ciklusa Večeri obljetnica, s radošću poziva sve ljubitelje hrvatske kulture na predavanje akademika Stjepana Damjanovića.

U srednjovjekovnim tekstovima, hrvatskim i onim iz drugih naroda, nailazimo na upozorenja da biti pismen znači posjedovati posebnu moć. Zato stari slavenski pisac u poznatom Proglasu Evanđelju kaže da su goli svi narodi bez pisma, nemoćni da se bore s neprijateljem svojih duša. Pismo o kome govori taj autor Sveto je pismo, dakle Biblija. Služiti se njime na najdjelotvorniji način može samo onaj koji zna pismena, koji zna slova. Stoga je bilo važno slova naučiti i njima se služiti. Iz staroslavenske tradicije sačuvali su nam se tekstovi koji su služili kao mnemotehničko sredstvo za pamćenje poretka slova. Uz svako slovo nalazilo se u tim tekstovima i njegovo ime pa se govorilo: az – buki, vjedje, glagoljon, dobrje, jest, živjeti, dzjelo ... što znači ja koji znam slova govorim da je dobro živjeti na zemlji. Dakle, ne samo da svako slovo ima svoje ime, nego su ta imena slova povezana u smislenu cjelinu, u smislenu poruku. Tome su osobito služile tzv. azbučne molitve napisane tako da prva slova svih redaka molitve daju ukupnu azbuku i točan poredak slova u glagoljičnom i ćiriličnom pismu. Važno je bilo pamtiti poredak slova i stoga što su ona –  slova –  označavala i brojke.

Nisu nam sačuvane hrvatskoglagoljske rukopisne početnice, ali je sigurno da ih je bilo i da su iz njih učili i u skromnim privatnim školama (u seoskim kaptolima) i u gradskim katedralnim školama. U rukopisnim glagoljičnim tekstovima ostali su tragovi koji upućuju na načine kako su početnici učili slova. Spomenut ćemo najpoznatiji neliturgijski hrvatskoglagoljski rukopis – Petrisov zbornik iz 1468. To je tekst koji ima preko tisuću stranica i nudi štiva vrlo različite funkcionalne usmjerenosti (sve vrste beletrističkih tekstova, enciklopedistiku, prirodopis, povijest itd.). Jedno se poglavlje zove Istlmačenja azbukovnaja („Azbučna tumačenja“) i u njemu npr. čitamo: A. Az jesam načelnik životu i vskrešeniju, B. Bog jesam... itd., navode se i slova i njihova imena, a ime je ujedno početak nove rečenice, zapravo nove religiozne poruke. Jezik toga poglavlja pokazuje da je ono prepisano iz starije matice. To je dokaz da su postojali rukopisni bukvari uvijek komponirani tako da služe i za učenje čitanja i pisanja i za vjersku pouku.

Prva cjelovito sačuvana hrvatska početnica otisnuta je u Veneciji 1527. glagoljicom u tiskari Andrije Torresanija (1451. –  1529.). Ona je najljepša među našim starim početnicama.

Druga hrvatska početnica samo je tri godine mlađa od prve i u literaturi je poznata pod imenima Kožičićev bukvar, Kožičićeva početnica i Kožičićev psaltir. Otisnuta je u Rijeci 1530. u tiskari Šimuna Kožičića Benje
(o. 1460. – 1536.).

Protestanti su tražili načina da pomognu onima koji žele učiti čitanje i pisanje pa su u Urachu 1561. otisnuli dvije male početnice, prvo glagoljičnu, zatim ćiriličnu. Na tim početnicama piše da su otisnute u Tübingenu jer je bio običaj da se kao mjesto tiska navede najbliži sveučilišni grad. Ta treća hrvatska početnica zove se Tabla za dicu.

Predavanje je moguće pratiti i putem Zoom sastanka

https://us06web.zoom.us/j/87120572759?pwd=SGpnS0pMdFprK09QbjRtMGVoR2U5dz09

Meeting ID: 871 2057 2759
Passcode: 897826


❌

◀

▶

Pregled