Otvorena konferencija OBITELJ, VRT I HIBRIDNA TEHNIKA

UvodničariŽeljko Popović
Zvonko Pečenić
Drago Muvrin
Marija Krušelj
Ivan Ladislav Galeta
Fred Došek



Otvorena konferencija pod naslovom Obitelj, vrt i hibridna tehnika, održana u utorak 1. veljače 2005. u palači Matice hrvatske u Zagrebu, ukazala je na neke bitne problemske značajke moguće sinergije između obitelji, vrta i hibridne tehnike. Naime, sve je veća diskrepancija organičkog suživota ljudi s fizičkom i biološkom okolicom - što ima loše posljedice ne samo na obitelji nego i za sav život na planetu Zemlji.
Takvo se stanje u kraćem vremenu može znatno popraviti, misle uvodničar Fred Došek i moderator otvorene konferencije Obitelj, vrt i hibridna tehnika Zvonko Pečenić.
S obzirom na cjelovitost teme pojedini su prikazi mogli tek parcijalno naznačiti neke smjernice u razmišljanju, ali i neke smjernice mogućeg i korisnog ljudskog djelovanja. Korisnog ekološki, da ne bismo dalje u neznanju i grabežljivosti uništavali svijet koji nas je rodio i o kojem vitalno ovisimo, ali također korisna i svima živima kako bi stigli primijeniti postojeća znanja i umijeća u cilju cjelovitijeg i s okolinom harmoničnijeg suživota.
Fred DOŠEK uvodno je sažeto prikazao ekološke i civilizacijske datosti u kojima je tijekom milenija evoluirao Homo sapiens. Zatim se osvrnuo na niz suvremenih sugestija nekih misaonih usmjerenja. Mr. Zvonko Pečenić iznio je rezultate istraživanja profesora Anđelka Akrapa, prema kojima će obzirom na sadašnje trendove u RH 2050. godine biti izrazito nepovoljna dobna struktura i 860.000 žitelja manje. Iznio je također i podatak da je u nama bliskim državama srednje Europe prosječni BDP po glavi stanovnika veći i do osam i pol puta, a prosječna kupovna moć stanovništva veća do pet puta od one u RH. Zatim je razložio danas već općesvjetska znanja i iskustva o raznim proizvodima hibridne tehnike koja su u nas posve zanemarena. Posebno je naglasio značenje hibridne tehnike za ekološke i entropijske troškove. Iznio je i neke bitne aspekte ekonomičnosti svakoga ljudskog djelovanja - prije svega analizom potrebnih i nepotrebnih troškova s obzirom da se na temelju njih može izbjeći tragično razbacivanje izvornim resursima: zemljom, humusom, zrakom i vodom. Bivši konzultant UNESCO-a dipl. inž. arh. Drago Muvrin u nastavku konferencije iznio je niz svojih vrlo dragocjenih mišljenja i iskustava o lokalnoj zajednici i obitelji usmjerenog razvoja. Posebno je bio zanimljiv prikaz prof. Željka Popovića koji već dulji niz godina, koristeći se gotovo svim tradicionalnim vrijednostima stubičkoga kraja, povezuje široku paletu još živih tradicija Hrvatskog zagorja u suvremeno obrazovanje te putem međunarodnih veza u suvremen svijet. Izravni nastavak vizualne ilustracije izlaganja prof. Popovića bio je prekrasan display predsjednice Turističke organizacije Donje Stubice gospođe Marije Krušelj o nizu revitalizacija vizualnog identiteta Hrvatskog zagorja - bio je to vrlo uspješan estetski kompendij koncepta očuvanja i korištenja vrijednih tradicija. Na kraju je akademski likovni umjetnik lvan Ladislav Galeta, maštoviti stvaralac i iznimni vizualni kreator, izlagao o humusu i njegovoj vrijednosti kao nositelja nenadoknadiva biološkog kontinuiteta biljnog svijeta. Također je rekao da je humus osnova za prirodnu prehranu ljudske esencijalno plodožderske vrste te je stoga vitalan za njezino osnovno zdravlje (a to se ne može ničim drugim nadomjestiti).
Ovaj skup smatra se tek prvim od niza skupova kojima će se znatno proširiti ta važna, a sada tek naznačena problematika.




Fred DOŠEK

Zastrašujuća katastrofa koja se proširila cijelim Indijskim oceanom nakon prošloga Božića zorno nam je pokazala na kako opasno nepredvidljivu planetu živimo. Nitko nije mogao spriječiti podmorski potres iz kojega je izrastao golemi tsunami, ubojit za preko stotinu tisuća ljudi. Nitko ga nije mogao ni predvidjeti, barem ne sa sredstvima detekcije koja su nam sada na raspolaganju. No čini se da je dobro organizirani sustav dojave, kakav postoji u susjednom, Pacifičkom oceanu možda mogao u velikoj mjeri barem spasiti mnoge ljude - da se taj sustav mogao pokrenuti u roku od nekoliko sati i hitno organizirati brzi transport velikog broja ljudi do najbližih uzvisina izvan neposredna dohvata ubojitoga megavala.
A brzi transport ljudi jedna je od tema koja sa drugim temama čini kom-pleks kojim se u ovoj našoj maloj otvorenoj konferenciji želimo baviti. Pokušat ćemo u tom kompleksu dati nekoliko sugestija koje bi nam mogle otvoriti neka korisna saznanja za skladni ljudski suživot, za harmonični suživot s prirodom koja je oko nas, a prije svega za približavanje ravnoteži čovjeka i njegove okoline. Svi znamo da ravnoteža u vremenskom protjecanju ne postoji kao nepomična, ukrućena konstanta: sva je ravnoteža oko nas i u nama ono što se u fizici naziva protočnom ravnotežom. Na nama je da sve te različite pojavnosti protočne ravnoteže što jasnije shvatimo i što produktivnije, a nadasve što ekonomičnije rabimo - a maksimalna ekonomičnost jedan je od elementarnih aksioma svih fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa u nama i oko nas. A sam princip ekonomičnosti bjelodano nam se pokazuje u cijeloj živoj i mrtvoj prirodi oko nas, jednako kao što svako narušavanje tog principa dovodi do poteškoća i problemskih situacija, sve do katkada pravih katastrofa.

U tom je kontekstu gotovo suvišno spominjati da je ljudska vrsta djelovanjem izazvala u svojem okolišu mnoge probleme. Visoka inteligencija i akumulirana znanja i vještine dali su ljudskog vrsti golemu moć nad okolinom (nad kojom se i prečesto lakomisleno ogriješio), moć poetski obrađenu u poznatoj Goetheovoj baladi o čarobnjakovom učeniku koju je gotovo kongenijalno glazbom izrazio Paul Dukas. No nije čovjek jedina vrsta u prošlosti koja se je ogriješila o okolinu. Golemi broj životinjskih vrsta izumiranjem je platio ono što bismo antropomorfno mogli nazvati umišljenošću, no to je dio normalna kretanja i normalna procesa darvinovskog odabira vrsta; ne moram ni spominjati davne saurijce ili mnogo recentnije brojne vrste Proboscidea. Ali je čovjeku, čini se do sada jedinom u biološkoj prošlosti zemlje, dano da svojoj inteligencijom spozna opasnost koju on sam znači za zemlju i da, barem teoretski, tu opasnost ograniči, odnosno da zajedničkim djelovanjem cijelog čovječanstva učini zemlju kao planet istinski dobrim i dragocjenim obitavalištem svega što na njoj živi. Niz akcija i projekata koji se danas rađaju na svim stranama svijeta ide u tom smjeru. U tom je smislu i ova naša otvorena konferencija tek jedna među mnogim karikama u sveobuhvatnu lancu svih mogućih akcija i inicijativa, počevši od same Organizacije ujedinjenih naroda, sve do bezbrojnih specijalizi-ranih općih, regionalnih i lokalnih inicijativa. A očiti simptomi ekoloških oštećenja, prije svega klimatske promjene, postaju sve jači memento za općeljudske akcije. S druge strane moć koju je čovjek stekao svojom inteligencijom i akumuliranim znanjem daje mu i goleme mogućnosti i za korisno djelovanje, jednako kao i za usklađivanje mnogih paralelnih projekata u korist i našeg što ljepšeg i što ugodnijeg života, jednako kao i u korist daljeg razvoja bogato razgranata animalnog i biljnog života na Zemlji.

Možda je korisno na ovom mjestu prije svega ukazati na neke osnovne biološke datosti kojima je čovjek kao vrsta razreda sisavaca i definiran i ograničen. Sisavci su uz ptice jedina animalna skupina koja sustavnim odgajanjem pripravlja svoju mladunčad na praktički i samostani život, koristeći se pritom prije svega inteligencijom i sposobnošću učenja te mladunčadi. Gotovo bez iznimke ta se priprava odvija u okviru najuže obitelji, a to znači u djelatnoj zajednici majke i djece, uz varijabilno moguće manje ili veće (katkada i vrlo veliko) sudjelovanje biološkog oca, tamo gdje je njega lako definirati (a to u mnogih 'promiskuitetnih' vrsta nije samo po sebi dano - no to su i vrste koje žive u 'nadobiteljskim grupama kojima i čovjek sa svim primatima pripada). Ambivalentna situacija kojom majka preferira i štiti svoj porod može doći u koliziju s grupom ('plemenom') u kojoj živi i majka s djecom i na koju je ona s njima egzistencijalno vezana. Tu nastaju problemi jer je očigledno 'nepotizam' biološka datost koja se tek 'običajnim' kompromisima može svesti na grupno ('društveno') snošljive okvire, a promatranje naših primatnih srodnika, jednako kao i praksa ljudskoga suživota puni su demonstracija tih napetosti i modela kako se one mogu nadići ili kompenzirati. U zajednicama jednako ljudi kao i ostalih primata nužno se razvija međusobno natjecanje i konkurencija, a posljednja je očito vrlo produktivna na svim razinama života, od praživotinja do svih sofisticiranih ljudskih kreativnih djelatnosti - razuzdano 'igranje' svih sisavačkih mladunaca tek je genetski data predvježba za neprekidno natjecanje - očito nisu stari Grci izmislili agon,on je već eonima ranije preprogramiran. Različiti tipovi individualno diferencirane i urođene inteligencije i drugih talenata samo su dio prirodnih procesa unutar cijelog mehanizma genetskog 'odabira'.
Tu valja istaći i vrlo jake težnje primata za definiranjem domicila, to jest staništa: oko toga je kod vrlo mnogo sisavaca jasno genetski definirana potreba za određenim oblikom individualnog vlasništva - svaki vlasnik kućnih pasa ili mačaka to može jasno vidjeti. (Friedrich Engels očito nije imao kućnu životinju dok je pisao Porijeklo privatnog vlasništva).

Ima možda još jedan genetski činilac koji je čovjeku i primatima urođen: znatiželja - očito snažni pokretač koji je danas čovjeka doveo do svih vrhunaca njegove znanosti i ovladavanja okolinom. Neprekidna potreba za istraživanjem, za promjenama, za putovanjima i seljenjima dio je te esencijalno nomadske naravi čovjeka, koja nipošto nije u koliziji s potrebama osiguravanja staništa - radi se naprosto o tome da se pojam staništa, sigurnog i organiziranog staništa nomadskim impulsima tek znatno proširuje. U cijelom današnjem čovječanstvu te su tendencije jasno prepoznatljive.
Uz na ovaj ili onaj način osiguran i po mogućnosti zaštićen domicil elementarna je potreba svih živih bića hrana. Ljudska se vrsta razvila u klimatski relativno povoljnim krajevima zemlje koji obiluje prirodnim izvorima prehrane upotrebljive za čovjeka (kao i za cijelu skupinu njegovih najbližih srodnika, koje je i sam čovjek genetski dio). Anatomija ljudskih (i primatskih) probavnih organa nas navodi na to da je čovjek u osnovi plodožder, približno anatomski jednako udaljen od pravih ekstremnih biljoždera koliko i od mesožderskih zvijeri. To u velikoj mjeri definira i ponašanje čovjeka unutar međuigre brojnih živih vrsta kojima je okružen. To među ostalim znači da se čovjek prema okolini prije svega ponaša defenzivno, obrambeno. Velike zalihe agresivnosti se u ljudi prije svega izražavaju unutar vlastite vrste (analogno većini ostalih primata) orijentacijski pretežno usmjerene na međusobnu konkurenciju među individuama ili grupama (a već smo spomenuli da je konkurencija snažan motor razvoja vrsta!). U smislu takve prehrambene orijentacije prirodno se nameće vrt kao esencijalni izvor hrane, a dobro nam poznata legendarna predaja o rajskom vrtu Edenu samo je izraz kolektivne ljudske podsvijesti u tom smjeru.
Veliki se je švicarsko-francuski arhitekt Le Corbusier znatno približio tom konceptu u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, kad je genijalnom intuicijom vizionarski bio zamislio projekt La ville radieuse - 'blistavi grad'. Tu je prikazao razrađenu skicu velikog grada s mnogokatnicama u mnogo zelenila, punima dobro osunčanih visećih vrtova uz individualne stambene jedinice, u gotovo idealnoj ravnoteži individualizma i zajedništva. Maštovito se time bio dotakao mnogih davnih sanjarenja na svim stranama čovječanstva o istinskim primjerenom okolišu za punu osobnu i grupnu kreativnost, uz smireno i meditativno puno uživanje u životu.

A posebno je u tradiciji Indije ukorijenjena takva smirena kontemplacija - jednako kao i vegetarijanski način prehrane, najbolje uskladiv s plodožderskim usmjerenjem čovjeka. Valja tome još i dodati osjetni udio mliječnih proizvoda u hrani - Indija je i najveći svjetski proizvođač maslaca, uz sir čovjeku za njegovu dugovječnost najvažnijeg izvora kalcija za obnovu koštane mase. Također je indijska sinteza ktoničke i transcendentalne misaonosti jedan od najiskonskijih izvora tradicionalne mudrosti. Zbog toga bih se ovdje želio etapno zaustaviti na velikom i vrlo specifičnom kreativnom potencijalu indijskog potkontinenta: on je uspio diskretno ali esencijalno oploditi jednako neobuzdanu duhovnu emanaciju Sredozemlja koliko i neuništivu stvaralačku misao Dalekog istoka - u usmjerenju prema općeljudskoj mogućoj cjelovitoj humanoj sintezi.



Zvonko Pečenić, mr. sc.

OBITELJ, VRT I HIBRIDNA TEHNIKA
ZAŠTO NAS JE SVE MANJE

Uvod
Istovremeni porast brojnosti stanovništva, BDP-a i prosječne kupovne moći u RH ona je matica koja treba postati centar pažnje svih u RH.
Tu se ne radi o apstrakciji kvalitetnijeg života nego o stvarnom povećanju kvalitete života gotovo svih sa nevjerojatnim dobrim širokim posljedicama za sve u bližoj i daljoj budućnosti.
RH će se u ostalim državama svijeta cijeniti prema onome što ona bude i njima i sebi ponudila i dala. Mislim, uvjeren sam i znam da smo mi u RH sposobni proizvoditi i umne i duhovne i fizičke proizvode, a koje će mnogi htjeti imati.
ZAPAŽANJE PROBLEMA
RH se danas nalazi u nevjerojatnim problemima. Istine radi, hrvatskom narodu 'ne ide' ne samo zadnjih desetljeća već više stoljeća! Prosječni BDP i prosječna kupovna moć u RH su i dalje nedostižni istima u nama bliskim europskim državama. Razlika nije 30% već i više puta (prema Der Fischer Weltalmanach za 2002. godinu BDP po glavi stanovnika Luxemburg/ Švicarska/ Njemačka/ RH je 39.470/ 36.170/ 22.740/ 4.540 US$ dok je prosječna kupovna moć 53.290/ 31.840/ 26.980/ 10.000 US$)! U kaotičnom dugogodišnjem postojanju hrvatskog moglo bi se kategorizirati u nedogled što to sve danas valja ili ne valja. Vrlo loše je ispalo to što se na referendumu 1990. godine za opredjeljivanje da li želimo neovisnu i samostalnu Hrvatsku nije postavilo i pitanje 'Želite li u RH hrvatsku vlast?'
I sve bi se to još moglo nekako podnijeti da nije prisutno dugogodišnje smanjenje broja žitelja RH kao i veliko pogoršanje strukture starosti stanovništva. Taj podatak daje nevjerojatnu težinu temi o kojoj želimo danas razgovarati jer upravo ovdje predlagani stil života rješava dugoročno skoro sve naše sada postojeće probleme te probleme našeg bivanja i našeg okruženja optimistične vremenske granice u budućnosti od barem stotinjak godina.
Živim u skladu sa 'istinom' da su 'istine' nešto najsubjektivnije na svijetu. Ipak, usudio bih se izreći nekoliko 'svojih istina':
a) nikad nije tako loše da ne bi moglo biti lošije; to isto vrijedi i za dobro i opće dobro;
b) iako u RH skoro svaki pojedinac ima sve više i više materijalnog, psihički pritisak zbog sve većeg jaza u kulturnosti i razvijenosti između nas i naprednih postaje svakim danom sve nepodnošljiviji. Ljudi su sve nezadovoljniji i zbog toga jer su sve manje vlasnici hrvatskog, nemaju plaćeni posao, sigurnost je sve upitnija, itd. U skladu s teorijom imitacije mlađa je populacija sve nesposobnija za proizvodnju vlastitog života; RH je postala kolonijalna državica (npr. banke i energetski resursi); zavisni položaj je takav da više ne odlučujemo o sebi - čak (npr.) nismo regulirali ni ekološka kaznena djela!;
c) ubrzano trošenje sada raspoložive pitke vode i nafte ('bijelog i crnog zlata'), te uznapredovalo i ubrzano zagađenje Zemljine ekosfere aktivnošću ljudi dovest će do još nasilnijeg života na Zemlji. I to već poslije danas. Svaka država pojedinačno u tom je kontekstu beznačajna. Ni dosadašnja nasilnost nije donijela ništa dobra jer je ona vjerojatno posljedično uzrokovala sadašnje (lošije nego što bi trebalo biti) stanje Svijeta. Ne treba zaboraviti ni 'više sile': tako je npr. 2002. god. Zemlja 'zakasnila' samo 25 minuta do mjesta gdje se mogla sudariti sa ogromnim meteoritom.
SUČELJAVANJE S PROBLEMOM
Općenito: Ljudi problemima nazivaju one neravnoteže u njima poznatoj prirodi koje doživljavaju tegobno. Problem o kojem ovdje govorimo je puno 'problemskiji': ako ga uspješno ne riješimo - nas uskoro nema! Pod 'uskoro' ovdje podrazumijevam sedamdesetak godina.
Konkretnije: Vrlo je vjerojatno da nitko tko je prosječno civiliziran neće negirati da je bolje za djecu kad rastu okruženi roditeljskom ljubavi, ali i okolišem u kojem dominira obiteljski vrt. Vrt omogućuje djeci da prirodnije rastu i da se prirodnije razvijaju. Prirodnije, jer je okoliš sličan vrtu i formirao ljudsku vrstu unatrag posljednjih pet milijuna godina. Iz vrta obitelj može uzimati hranu koja je višestruko iznimno vrijedna i nosi u sebi milenijske poruke bitne za naše zdravlje. Moguće su i velike financijske uštede. Ali najvrednije je što roditelji i vrt mogu podići djecu kao zdraviju i po tijelu, i po umu i po duhu. Vrlo je vjerojatno da će takva djeca biti zdravija i izrasti u zdravije odrasle osobe nego što je to slučaj danas. Vjerojatno će takva djeca osim intelektualne inteligencije razviti i emocionalnu inteligenciju i biti sposobnija za proizvodnju sinergijskih efekata. U nadolazećoj poslijeljudskoj budućnosti Francisa Fukuyame (Kraj čovjeka) bit će manje proteza i intervencija na zametcima i živim ljudima - s naglaskom na manje intervencija matičnim stanicama.
Zbog svoje komplementarnosti sa svim i svačim hibridna tehnika uzrokuje iznimno malen ukupni trošak - najviše zato jer je neusporedivo manje štetna za biosferu. S druge strane omogućuje opću zaposlenost stanovništava (a koliko je to važno ne samo za obitelji nego za sve!) do one mjere koja je dovoljna za kvalitetno zadovoljavanje barem prve tri ljudske potrebe po Maslowu (zadovoljenje fizioloških potreba, potrebe za sigurnošću i potrebe za društvenošću). I neće više biti potrebno stanovati u nezdravim gradovima, a prijevoz više neće biti štetan za ekosferu.
Specijalna hibridna vozila i bolja organizacija života omogućit će suvisliju i jednoličniju naseljenost po RH a posljedično i po planetu Zemlji. Mnoge obitelji prestat će ovisniti o velikim 'prljavim' izvorima električne energije, odnosno imat će vlastite 'zelene' izvore električne energije, dok će višak prodavati drugima. Tada je moguće gotovo sve što želimo danas - prije svega približavanje naprednim europskim državama po BDP-u i prosječnoj kupovnoj moći stanovništva. Moguće je i zaustaviti rast (pa i eliminiranje) uznapredovanog defekta društva 'imati da bi se bilo' (v. Erich Fromm: Imati ili biti).
Ako je moguć gornji scenarij, onda je odgovornost onih koji mogu taj problem osvijestiti i uspješno riješiti neusporediva s gledišta 'biti ili ne biti'.
Snalaženje u znanjima i vještinama
Sva današnja postojeća znanja i vještine nedovoljni su za rješavanje ovog problema ukoliko bi se problem rješavao na egocentričnom svjetonazoru. Pogotovo unutar liberalne demokracije tu nema pravoga rješenja! Danas postojeća znanja i vještine bili bi dovoljni - barem na početku rješavanja problema - ali tek uspostavljanjem društvenoga povjerenja.
Snalaženje u zvanjima
Današnja zvanja više ne odgovaraju prirodi ovog problema ukoliko se problem želi uspješno riješiti! Ovdje pomaže suprapristup problemu. Tek tada i adekvatnom tehnologijom može se intervenirati u zvanjima i adekvatno riješiti ovu točku TRP-a (tehnologije rješavanja problema).
Osnovni ciljevi
Prvi osnovni je cilj osigurati kontinuitet života na ovom planetu - ali i s ljudima.
Drugi osnovni cilj može se izreći tehnički kao 'dostići zemlje srednje Europe po prosječnom BDP-u i uz istovremeni rast prosječne kupovne moći stanovništva, ali ne preko razine kada su primanja dovoljna za zadovoljavanje prve tri ljudske potrebe po Maslowu'. Kako postoje samo potrebni i nepotrebni troškovi, jasno je da se trebamo navikavati na život bez nepotrebnih troškova!
Sporedni ciljevi
Bilo koji drugi koristan cilj (koji se uopće može smisliti i osmisliti) mogao bi se tretirati kao sporedni cilj. Osobno mislim da ih ima na tisuće.
Ukupni trošak kao mjerljivi kriterij
Od svih mjerljivih kriterija koji su se do sada pojavili u ljudskoj praksi, jedini koji je supra i zadovoljava po objektivnosti jest ukupni trošak.
Čemu sve to?
Ukoliko nam je svejedno kako ćemo živjeti i kako skončati i pojedinačno i kao vrsta - onda je rasprava o ovom problemu besmislena. Besmisleno je i upotrebljavati izraz besmisleno ako smisla nema, odnosno ako vrsta ne drži do smislenosti. No, ipak u svim živim bićima genetski je ugrađen kod samoodržanja individua i vrste, što upućuje na stanovit optimizam da je problem moguće uspješno riješiti.
Pojmovnik: hibridna tehnika: proizvodi i procedure materijaliziranog dosadašnjeg i budućeg ljudskog znanja i umijeća kojima se cjelovitije i uz najmanji ukupni trošak zadovoljavaju neke od ljudskih potreba.


3.2.1. UKUPNI TROŠAK
Uvod
Ukupni trošak, kao zbroj kapitalnog, kapitaliziranog, ekološkog i entropijskog troška, zamislio sam kao suprakriterij za ocjenjivanje štetnosti ljudske aktivnosti po sam život na planeti Zemlji. Nazvao sam ga ukupni trošak jer ljudi svojom aktivnošću uvijek troše neki od oblika sunčeve energije. Stoga se ukupnim troškom može općenito mjeriti štetnost bilo koje aktivnosti Homo sapiensa, ali i uspoređivati konkurentna rješenja nekog problema kako bismo od više rješenja mogli izabrati ono rješenje problema koje ima manji ukupni trošak.
Zapažanje problema
Poznato je da zdravlje ekosfere planeta Zemlje ovisi o golemom broju poznatih i nepoznatih rubnih uvjeta. Zato je ljudima za sada nemoguće i općenito i planski održavati ukupno zdravlje ekosfere.
Ukupni je trošak za sada jedini suprakriterij kojim možemo smisleno mjeriti ljudsku aktivnost u svrhu nadzora i odlučivanja o štetnosti iste za ekosferu. Također se od 1992. zalažem u javnim nastupima za društveno prihvaćanje samo dvije vrste troškova: potrebnih i nepotrebnih!
Prihvaćanjem npr. nove generacije specijalnih hibridnih vozila nestaju mnogi nepotrebni troškovi i zbog toga se smanjuje i ukupni trošak, u ovom slučaju, prijevoza.
Ako npr. dva konkurentna rješenja u cijelosti rješavaju neki problem - onda treba proći onaj koji ima manji ukupni trošak, odnosno onaj u kojem ima najmanje nepotrebnih troškova!
Nadalje, ukupni trošak otkriva još jedan golem problem: nespremnost (nemogućnost?) ljudi da se dogovore koji je ekološki i entropijski trošak zagađenoga kubnog metra zemlje, humusa, vode i zraka! To upućuje da će čovjek i u dogledno vrijeme živjeti s niskom sviješću o dosad postignutom, ali i niske svijesti o vrijednostima sama života. Sada prevladavajuće mišljenje da je riječ o korumpiranim, lažljivim, prevrtljivim, glupim i prevarantskim ljudima više ne prolazi!
Svijest, svijet, stvarnost
Život svakodnevno raste na planetu Zemlji vjerojatno posljednje dvije milijarde godina. Tek s pojavom Homo sapiens sapiensa možda su se stekli uvjeti za razvoj života na planetu Zemlji.
Ljudski je rod u posljednje dvije stotine godina ostvario populacijsku eksploziju od šest milijardi ljudi. To se dogodilo vjerojatno kao posljedica egzistencijalnih strahova potpomognutih izumima ljudi tehničke struke, koji ni onda, a ni danas, nisu bili svjesni posljedica svoje aktivnosti. Znanstvenici upozoravaju da je postalo pravilo da na izborima prolaze ljudi iznadprosječna IQ, ali vrlo skromna (znatno ispodprosječna) EIQ - što uzrokuje grabežljivost i društveno uzaludno (bez koncepcije) kretanje u krug, tj. bez dovoljno šansi za preživljavanje u bližoj budućnosti. Takvo stanje uzrokuje i velik broj scijentista koje karakterizira da im je znanje odvojeno od smisla!
Jasno da ni sav naš napor da živimo u skladu s ostalim pojavnim životnim oblicima ne znači ništa ukoliko život na Zemlji uništi katastrofa svemirskoga podrijetla. Ni zvijezda (koju zovemo Sunce) ni planet (koji zovemo Zemlja) nisu stabilni. Iako znamo vrlo malo o sustavu (poznati svemir) čini se da je taj sustav fantastično osjetljiv na bilo koji događaj, što vrlo dobro opisuje teorija kaosa - jedina koja se pokazuje korisnom.
Otuda i potreba za inteligentnijim pristupom ljudskoj djelatnosti.
Opravdanost rada na rješavanju problema
Rad na mjerljivu suprakriteriju 'ukupni trošak' ne može se opravdati prizemnim svakodnevnim argumentima. Riječ je o dilemi da li ćemo aktivnošću pridonositi razvoju života u 'našem' dijelu svemira, ili ćemo zbog svojih postupaka (čijih posljedica nismo ni približno svjesni) oboljeti ili čak uništiti život unutar ekosfere. Naravno, i jedno i drugo u onom dijelu koji ovisi o nama. Skraćeno se može reći da je nužno nenasiljem pobijediti nasilje.

O UKUPNOM TROŠKU
Bilo koju ljudsku djelatnost možemo mjeriti ukupnim troškom. On je za sada jedini supramjerljivi kriterij kojim se mogu mjeriti i vrednovati različita projektna rješenja istog problema. Ukupni je trošak zbroj kapitalnih, kapitaliziranih, ekoloških i entropijskih troškova.
KAPITALNI TROŠAK … vrijednost (obično novac) koju trebamo uložiti za stjecanje prava na nešto - materijalno ili nematerijalno.
KAPITALIZIRANI TROŠAK … kapital (obično novac) koji dodatno trebamo platiti zbog trajanja životnoga vijeka tog nečeg što smo kupili - čak da se tim nečim i ne koristimo!
EKOLOŠKI TROŠAK … kupnjom nečega uvijek narušavamo zdravlje dijela ekosfere. Zbog toga je ekološki trošak onaj trošak koji trebamo platiti kako bismo sanirali učinjenu štetu ekosferi materijalizacijom svoje zamisli. Ovdje treba uvidjeti da smo i stjecanjem sredstava za kupnju nečega loše utjecali na zdravlje ekosfere. Sve to ukazuje da je vrlo važno aktivnosti ljudi mjeriti ukupnim troškom. Npr., treba od svih poznatih rješenja nekog problema primijeniti ono koje ima najmanji ukupni trošak ako uopće odlučimo primijeniti neko od svih poznatih rješenja.
ENTROPIJSKI TROŠAK … formalno, pod entropijskim troškom podrazumijevam troškove saniranja onoga dijela svemira na koji primarno djeluje konkretna ljudska aktivnost, a koji zbog toga brže 'toplinski umire'. Kako saniranje nije moguće čak ni teoretski, treba razmisliti kako smisleno definirati entropijski trošak s obzirom da naše Sunce još približno dvije milijarde godine neće 'skuhati' naš planet.
Teoretski, kad više nema konverzija energija u svemiru, ista je temperatura bilo gdje, pa to zovemo toplinskom smrti svemira. Danas se naslućuje da ta teorija ne vrijedi za cijeli svemir, ali vjerojatno (prema sadašnjem znanju) vrijedi za dio u kojem smo mi kao i u nama poznatom mikrosvemiru. Zato taj trošak vjerojatno treba promatrati na razini našeg Sunčeva sustava - vidi: OTPAD - NUKLEARNI.
Dobar je primjer za entropijski trošak:
a) zapalimo granu na kojoj stojimo i ona će gorjeti npr. pet sati prije nego što pregori i pukne. U trećem satu gorenja grane stigla je pomoć za nas i mi smo spašeni;
b) zapalimo granu na kojoj stojimo i ona će, zbog puhanja vjetra, pregorjeti i puknuti nakon dva sata - i mi nastradamo. Pomoć je stigla, kao i u prvom slučaju - u trećem satu.
Subjektivno: entropijski trošak u slučaju b) je za nas neizmjeran.
Kozmološki: entropijski trošak je u slučaju b) veći jer je taj dio svemira (ono što gori) prije došao u stanje kad više ne može biti (u našem slučaju kemijski) energetski konvertiran u neki drugi oblik energije.

Pojmovnik:
entropy (éntropee) n. = entropija.
a. funkcija termodinamičkih varijabli (promjenljivih), kao temperature ili pritiska, kojima mjerimo energiju koja nije više na raspolaganju za rad u termodinamičkom procesu.
Oznaka: S.
- stanje nereda ili rasula, npr. u društvenom sustavu, ili hipotetička tendencija k takvom stanju.
- u prijenosu podataka i informatičkoj teoriji: mjera gubljenja informacija u prijenosu signala ili slanju poruka.
- u kozmologiji: pretpostavljena sklonost svemira postizanju stanja maksimalne istovrsnosti u kojem je sva građa iste temperature (toplinska smrt).
Klaiµ: entropija (grÞ. entrepo = okrećem, obraćam) = onaj dio energije koji se više ne može pretvoriti u rad.



Željko POPOVIĆ


SKICA ZA MOGUĆU KULTURU ŽIVLJENJA U 21. STOLJEĆU
Iskustva u općini Gornja Stubica

Godine 1969. došao sam u Hrvatsko zagorje kao mladi učitelj u mjesto Škarićevo, pet kilometara od najbližeg autobusa i željeznice. Odrastao sam bio u Bjelovaru, još od Marije Terezije živu urbanom središtu sa svime što tomu pripada. U Škarićevu nije bilo ničega i brzo sam shvatio da sam moram nešto učiniti. Danas vodim osnovnu školu u Gornjoj Stubici, školu koja je učlanjena u elitnu međunarodnu skupinu najpropulzivnijih škola Europe. Zahvaljujući Kajkaviani i Društvu Sv. Juraj sudjelujem u vođenju intenzivnog međunarodnog kulturnog života i u više od trideset godina vidio sam što se sve može učiniti u naizgled minijaturnom mjestu, uz pokretanje raspoloživih svih ljudskih i tradicijskih potencijala.
Otac mi je uvijek govorio: ne prigovaraj, već učini. Nadahnula me ljubav prema prirodi (po struci sam prirodoslovac) i prema bogatoj tradiciji stubičkog kraja; mnogo sam naučio u međunarodnim kontaktima, posebno s Francuskom i Španjolskom, zemljama srodnima Hrvatskoj u sraslosti stoljetnih urbanih i ruralnih veza, a umreženost s brojnim programima i institucijama i sjajna suradnja s mnogim kreativnim i vrijednim ljudima pružila mi je oslonac za svu raznoliku djelatnost.
Tako sam sudjelovao u osnivanju folklornog društva u Gornjoj Stubici i u osnivanju Kajkaviane (društva za očuvanje i promicanje kulturne baštine hrvatskih regija kajkavskog govora), u osnutku ogranka Matice hrvatske, kao i u suusmjeravanju programa lokalnog radija (Radio Stubica), a posebno u oblikovanju Društva Sv. Juraj, društva za kulturu življenja u Gornjoj Stubici. U svemu tome znatno je pomogla općinska vlast, crkva, osnovna škola, nedavno osnovana Turistička zajednica te Muzej seljačkih buna (koji sjajno čuva tradiciju velike bune 1573. bogatim i elokventnim eksponatima i dokumentacijom) - sve uz živo sudjelovanje brojnih mještana i više lokalnih sportskih i kulturnih udruga.
Danas, nadasve u baroknim dvorcima i ambijentima, te posebno zahvaljujući Kajkavijani, imamo u Gornjoj Stubici vrhunsku međunarodnu koncertnu sezonu, bogato knjižno i CD izdavaštvo (posebno starih vrijednih reprinata), izložbe i tribine, razgranatu hrvatsku i međunarodnu suradnju u kulturi, sportu i memorijalnim obilježavanjima, časopise "Hrvatsko zagorje" i "Gubčevu lipu'', snažne inicijative u korist autohtonoga pejzaža, arhitekture i turizma, uz vizije daljeg napretka i proširenje mnogim novim projektima.