Osnivačka skupština

U srijedu, 2. lipnja 2004. godine, u palači Matice hrvatske održana je osnivačka skupština Odjela za nacionalnu tehnologiju. Pokretači novoga odjela i njegovi prvi članovi su: Krunoslav Antoliš, Zvonko Benčić, Krešimir Cerovac, Miodrag Hitrec, Slavko Horvatić, Marijan Jošt, Ivan Markežić, Irena Radić-Rossi, Zvonimir Radić, Rudolf Sablić, Vesna Samobor, Miroslav Slamić, Draško Šerman, Jure Šonje, Ivan Šugar, Tuga Tarle, Ante Vukasović i Ljiljana Zergollern-Čupak, a za pročelnika je izabran Zvonimir Radić.
Nacionalna tehnologija, kao znanost o štedljivoj i neškodljivoj uporabi nacionalnoga blaga radi izgradnje ljudske okoline dopunske nacionalnoj prirodnoj i društvenoj okolini, ili kao znanost o razboritoj uporabi prirodnoga, društvenoga i tehnosfernoga nacionalna blaga u gospodarstvu, postaje presudnom za očuvanje hrvatskog identiteta u vremenu koje je već nastalo, stoji u prijedlogu za osnivanje Odjela koji poziva sve zainteresirane da se priključe njegovu budućem radu.
Josipa Dragićević


Zvonimir Radić, pročelnik Odjela za nacionalnu tehnologiju Matice hrvatske

Preživjeti globalizaciju
Mali se narodi moraju boriti i pritom je najvažnije da izaberu prave metode. Sve čime se bavim posljednjih godina, sav moj rad posvećen je pronalaženju načina za otpor procesima financijsko-tehničke globalizacije, koji vodi u bitke u kojima se ne gine. Jer ako idemo u bitke u kojima se gine, izginut ćemo. Heroji ćemo, doduše, biti, ali će i to pasti u zaborav
U Matici hrvatskoj počekom lipnja osnovan je novi odjel, Odjel za nacionalnu tehnologiju. Osnivanjem tog odjela Matica hrvatska nastavlja pratiti potrebe hrvatskoga društva uz stalnu težnju da pridonese njegovu boljitku. Kako bismo čitatelje upoznali s razlozima osnivanja Odjela razgovarali smo s njegovim pročelnikom prof. dr. sc. Zvonimirom Radićem.
Tehnologija prožima i okuplja sve ljudske djelatnosti...
— U najširem smislu tehnologija je znanost o razboritoj uporabi prirodnoga, društvenoga i tehnosfernog (tehnokružnoga) blaga. Ipak, prije no što nastavimo, moram se malo vratiti u povijest. U bizantskome komunizmu o nazivu tehnologija u njegovu pravom značenju i o tehnološkom razvoju Hrvatske dugo se nije moglo raspravljati — to je bilo nedopustivo. Tek kasnih sedamdesetih godina osobno sam pokrenuo tri velike, disidentske, inženjerske konferencije o tehnološkom razvoju Republike Hrvatske, čiji uspjeh potvrđuje panična reakcija Beograda: savezna vlada krenula je s profesorom Rajkom Tomovićem u projekt Strategija tehnološkog razvoja Jugoslavije, kojemu smo se suprotstavili. U to je doba, po ideološkoj definiciji, pojam tehnologije bio uži od pojma tehnike. Tehnologija je značila posluživanje strojeva. No ona je mnogo više od toga. Komunizam se urušio zato jer nije bio u stanju poduprijeti tehnološki razvoj. Tehnološki razvoj ima jaka nacionalna obilježja, a osim toga ima u sebi inherentnu slobodu stvaralaštva, otvara uvide u razne klase sustava i daje ljudima u ruke metode za procjenu uspješnosti vođenja pojedinih sustava. Ukratko, ima u sebi takve inherentne osobine da to ideološki sustav bizantskoga komunizma nije mogao prihvatiti jer bi se već zarana otkrila njegova neodrživost.
Za razliku od tehnologije, koja ima jake nacionalne crte, tehnika je univerzalna. Nacionalnom se tehnologijom stvaraju strojevi koji nisu drukčiji nego oni u Americi ili Njemačkoj. Način na koji ćemo nešto stvoriti, kako ćemo naše blago, kojega imamo u izobilju u hrvatskoj državi, pretvarati u bogatstvo (koje nam je opljačkano, a koje se i nadalje sustavno pljačka), to jest, kako ćemo to blago na štedljiv i neškodljiv način pretvarati u proizvode koji su univerzalni, to je nacionalna tehnologija.
Problem je u tome da se tek danas počinjemo oslobađati tragične zbrke u pojmovima nastale u doba bizantskoga komunizma. Po toj je zbrci ekonomika (engleski economics), pod nazivom ekonomija (to jest, gospodarstvo), još i danas jedino znanje o gospodarstvu u nas, premda je to u svijetu samo mali segment toga znanja.
Što čini blago, a što bogatstvo neke države?
— Blago je ono što vrijedi, a nije u uporabi. Ili točnije: to je skup veličina utvrdivih ili djelomično utvrdivih količina i vrijednosti, koje mogu biti u privatnom ili državnom vlasništvu ili posjedu, ali se posjednik njima ne koristi ili tek djelomično koristi. Tako možemo govoriti o prirodnom blagu, koje čine ljudi sa svojim prirodnim osobinama, more, plodno tlo, pitka voda itd, društvenom blagu, koje čine ljudi sa svojim društvenim osobinama, društvene institucije, vrijednosni sustavi, sustavi motivacijskih činitelja, i o tehnokružnom blagu, koje čine ljudi sa svojim tehnološkim značajkama, tehnološke institucije, građevine, postrojenja...
S druge strane bogatstvo je obilje blaga kojim se njegov vlasnik ili posjednik koristi. Kada definiramo pojmove blaga i bogatstva, definiciju tehnologije možemo pojednostavniti i reći da tehnologijom rješavamo probleme razumnoga postupanja s blagom, čime blago pretvaramo u bogatstvo.
Koje su posljedice zanemarivanja razlike između pojmova tehnike i tehnologije?
— Najdrastičnija posljedica nerazumijevanja odnosa između tehnike i tehnologije, odnosno poricanja činjenice da je tehnologija izrazito nacionalna pojava, jest terorizam.
Ako se blagom neke države neka druga država koristi za stvaranje vlastitoga bogatstva (pri tome mislim ponajprije na ljude) — najjednostavnije je (ali i najteže) oduprijeti se terorističkim metodama na način kamikaza.
Koliko se nacionalna tehnologija zasniva na autoritetima?
— Tehnološki sustav o kojemu govorim jedan je od tri temeljna sustava koji tvore državu i ne može biti pitanje autoriteta ili osobnog angažmana. Osobni angažman važan je u tumačenju i razumijevanju pojave nacionalne tehnologije te u širenju svijesti o potrebi za njom.
Uzmimo, na primjer, seosko gospodarstvo, koje je ponajprije tehnološki pothvat u smislu pretvaranja blaga u bogatstvo. Poljoprivrednik mora znati poorati zemlju, posijati usjeve, očuvati plodnost tla, othraniti stoku — mora izgraditi svoj mali tehnološki sustav. Tek nakon toga mora poznavati ekonomiku, da bi razumno postupao s novonastalim bogatstvom.
Najveće blago Hrvatske društveno je blago. Neiskorišteni ljudski potencijali naše su zakopano blago. Imamo mnogo darovitih i dobro obrazovanih ljudi koji ne znaju što će sa sobom te odlaze u inozemstvo. To golemo blago nadohvat nam je ruke, njime se stvara bogatstvo. Ono je samo po procjeni novac, a zapravo bi se moralo sastojati od skupa hrvatskih tehnoloških sustava koji čine našu okolinu alternativnom prirodnoj i društvenoj okolini.
Čovjek tijekom dana živi u različitim sustavima. Osam sati (kada radi) pretežito je u tehnološkim sustavima (samo je pitanje: čijim?), osam sati (nakon posla) pretežito je u društvenim sustavima, osam sati (kada se odmara ili spava) pretežito je u prirodnim sustavima. U svakom od tih sustava vrijede različita pravila i te tri skupine sustava moraju se stalno usklađivati. Ideja da se može nametnuti bilo koje tehnološko rješenje pogrešna je i dovodi do velikih ekoloških i društvenih poremećaja.
Vaša knjiga Sudbonosna nacionalna tehnologija nosi podnaslov Kako preživjeti globalizaciju. Na koji se način mali narodi mogu boriti za očuvanje vlastitoga identiteta u procesima globalizacije?
— Mali se narodi moraju boriti i pritom je najvažnije da izaberu prave metode. Sve čime se bavim posljednjih godina — radeći na konzaltingu u velikim tehnološkim strukturama, pišući knjigu, organizirajući kongres o hrvatskim nacionalnim vrijednostima, osnivajući Odjel za nacionalnu tehnologiju u Matici hrvatskoj, pišući brojne članke u dnevnom i tjednom tisku — sav moj rad posvećen je pronalaženju načina za otpor procesima financijsko-tehničke globalizacije, koji vodi u bitke u kojima se ne gine. Jer ako idemo u bitke u kojima se gine, izginut ćemo. Heroji ćemo, doduše, biti, ali će i to pasti u zaborav. Nije riječ o borbi u onom smislu u kojem pojam borbe znači obračun dviju sukobljenih strana, pa onda tko živ, tko mrtav. Borba koju zagovaram borba je metodama suradnje, svijest o novim metodama zaštite vlastitoga blaga koje imamo i postupanja s tim blagom na način da ne ugrožavamo drugoga, odnosno da u suradnji s drugim uspijemo dogovoriti uvjete preživljavanja. Suradnja s drugima nužna je jer samosvojne nacionalne tehnologije nema ni u najvećim društvenim zajednicama. Te suradnje u današnje vrijeme nije lako ostvariti, jer prevladava nasilna globalizacija, koja je isključivo financijsko-tehnička. Ali ona neće preživjeti. Neće joj Hrvatska stati na put, ona će se urušiti kao što se urušio komunizam, kada nacionalna tehnologija u svijetu preuzme svoju ulogu. To nije problem malih naroda — oni mogu računati samo na domino-efekte. Kada bi to bio problem malih naroda, onda mi ne bismo bili pred naoko nerješivim problemima terorizma, međusobnih sukoba, tendencija da se zavlada svijetom... koje danas svijet pokušava rješiti Problemi zasužnjene nacionalne tehnologije, koji nas danas muče, muče sve od najvećih do najmanjih i pravi sukobi događaju se u Americi. Važno je ne dopustiti da nas pokosi prvi val globalizacije i zato knjiga nosi podnaslov Kako preživjeti globalizaciju, a ne kako je pobijediti. Financijsko-tehnička globalizacija vrlo je moćna, ali to je jedan povijesni trenutak, jer tehnološka Amerika ne podupire takvu globalizacijuju. Nju podupire financijska Amerika. Govorim o tehnološkoj Americi koja je odavno svjesna maksime »Čija vlast njegova tehnologija«, a od Reagana je nacionalni tehnološki razvoj primijenila kao metodu mrvljenja bizantskoga komunizma. (O bizantskom komunizmu govorim za razliku od kineskoga komunizma i zbog njegovih bizantskih karakteristika.)
Kako biste opisali stanje u SAD?
— Dvije su jake struje u Americi. Struja koja je zasnovana na financijskom gospodarstvu i u rukama ima bankarski sustav, održava prevlast u Americi poglavito zato jer je njezin utjecaj u ostatku svijeta tako jak da struja tehnološke Amerike ne može prevladati. Američka nacionalna tehnologija podređena je tom financijsko-tehničkom globalističkom konceptu koji je prevladao u većini malih država u svijetu, premda tehnološka Amerika može dokazati da je taj koncept poguban za samu Ameriku.
Mi imamo problema s našim pojmovnim deformacijama, našim shvaćanjem problema, a ne sa samom globalizacijom. Prijelazom na koncept nacionalne tehnologije možemo dočekati prevlast tehnološke Amerike, koja mora nastati zato što je uz same Amerikance mnogo onih koji se suprotstavljaju financijsko-tehničkoj globalizaciji. No njihovo djelovanje nije koordinirano. Negdje se izražava kao terorizam, negdje kao udruživanje (kao što se Europa udružuje), negdje kao državni otpor.
Je li cilj gospodarstva bogatstvo?
— Gospodarstvom se stječe bogatstvo, ali je njegova svrha dobrobit čovjeka, obitelji, državne zajednice i zajednice naroda. Ako prepustite ekonomici da vodi gospodarstvo, ona će skrbiti o bogatstvu. Od nje ne možete očekivati da obogati siromašne, ona može samo obogatiti bogate. Nacionalna se tehnologija rješava problem pretvaranja blaga siromašnih u njihovo bogatstvo. Nacionalna se tehnologija jedina može brinuti o blagu na način da se ono razumno troši, da se održava i da se obnavlja. Blago valja stalno uvećavati, ako je to moguće. To možemo činiti s ljudskim i društvenim blagom, a s tehnokružnim samo onda ako to nije na štetu prirodnoga blaga.
O složenosti problema nacionalne tehnologije najbolje svjedoče različita zanimanja osnivača Odjela za nacionalnu tehnologiju...
— Tehnologija je jedna od najsloženijih pojava u povijesti, koja je ušla u sve ljudske djelatnosti i koja se ne može kao nacionalna tehnologija razvijati ako sve ljudske djelatnosti ne sudjeluju u tom razvoju. Ti ljudi koje spominjete, to je neiskorišteno nacionalno blago, na kojemu se zasniva tehnološki razvoj.
Zašto ste se odlučili nacionalnom tehnologijom baviti u okvirima Matice hrvatske?
— Dugo sam mislio da Matica znači okupljanje na način pčele matice, dakle oko neke ideje. U svakom mom naporu ljudi oko mene bili su i sami matice. Svi ljudi koji nastoje nešto načiniti za Hrvatsku na neki su način matice hrvatske. No u jednom mi je trenutku pala na pamet ideja da je matica izraz koji možemo shvatiti i kao glavnu struju, odnosno da mi imamo Maticu hrvatsku kao glavni tok u koji se ulijevaju svi drugi tokovi, koji su također za sebe matice: od državnih ustanova do udruga koje postoje i rade slične poslove. Mislim da imamo samo dvije takve ustanove: Crkvu i Maticu hrvatsku, koje djeluju svaka u svom području.
Prije se mislilo da čuvanje nacionalnoga identiteta ovisi isključivo o kulturi, obrazovanju ili prirodnim znanostima, no danas znamo da to nije dovoljno. Ukoliko ne promijenimo pristup, postat ćemo mali kulturni rezervat u vlasništvu drugih. Svjest o tome da je nacionalna tehnologija temeljna komponenta nacionalnoga identiteta bitno je porasla. Svi već shvaćamo da živimo u vremenu u kojem vrijedi maksima »Čija tehnologija, njegova vlast«. Maksima zapravo glasi »Čija vlast, njegova tehnologija«, ali ako vlast ne razumije da je to tako i ako ne zna kako razviti nacionalnu tehnologiju, vrijedi suprotno — a u tom slučaju i vlast i tehnologija u tuđim su rukama.
Da je svijest o potrebi razvoja nacionalne tehnologije i međunarodne tehnološke suradnje (te zasnivanja nacionalnoga gospodarstva na toj tehnologiji) visoka u samoj strukturi državne vlasti — Matica hrvatska ne bi imala mnogo posla. Ali kako to nije tako, mislim da dolazi herojsko doba Matice hrvatske, doba njezine nezamjenjivosti.

Razgovarao Goran Ivanišević

Životopis
Prof. dr. sc. Zvonimir Radić rođen je 5. listopada 1935. u B. Manastiru, podrijetlom je iz Marine kod Trogira. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u području telekomunikacija 1960. i doktorirao na istom fakultetu 1973. godine. Na početku svoga znanstvenog rada, u okviru znanstvenoga projekta koji je sam predložio i vodio u Institutu za elektroniku, telekomunikacije i automatizaciju, projektirao je, vodio razvoj i doveo do proizvodnje prvi hrvatski radiorelejni sustav RP8-24 (8 GHz), koji je dvadesetak godina ostvarivao jedinu telefonsku vezu između Dubrovnika i Mljeta, Vele Luke i Lastova i drugdje. U stalnom sukobu s vladajućom ideologijom pokrenuo je i vodio tri velike disidentske konferencije o hrvatskom tehnološkom razvoju 1975, 1977. i 1979. i niz znanstvenih skupova s temama hrvatskoga tehnološkog razvoja. U zvanje izvanrednoga profesora izabran je na Sveučilištu u Zagrebu. Na Sveučilištu u Rijeci izabran je u zvanje redovnog profesora 1986. Predavao je na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na obama sveučilištima. Od 1987. direktor je tvrtke za stalno obrazovanje u tehnologiji ISOT (koju je sam osnovao), a od 1990. direktor je privatne konzultantske tvrtke ISOT d. o. o., koja je radila i radi na projektima reprogramiranja i restrukturiranja velikih tehnoloških sustava u Hrvatskoj (brodograđevni sustav, geodetsko-prostorni sustav, poštanski sustav...). Objavio je kao autor i glavni autor više od stotinu znanstvenih radova, a kao autor i editor tri knjige i veći broj zbornika radova. Predsjednik je Domagojeve zajednice, nevladine udruge za promicanje općenarodnoga suglasja o hrvatskim nacionalnim vrijednostima.
U Matici hrvatskoj početkom lipnja osnovan je novi odjel, Odjel za nacionalnu tehnologiju. Osnivanjem tog odjela Matica hrvatska nastavlja pratiti potrebe hrvatskoga društva uz stalnu težnju da pridonese njegovu boljitku. Kako bismo čitatelje upoznali s razlozima osnivanja Odjela razgovarali smo s njegovim pročelnikom prof. dr. sc. Zvonimirom Radićem.