Obilježavanje Dana otvorenih vrata udruga PRIRODA UŽIVO i BIOKEMIJA I MOLEKULARNA BIOLOGIJA

HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO
PRIRODA UŽIVO

12:00 Uvodna riječ (Zrinka Kovarik, predsjednica HPD-a)

12:15 Nove teorije o postanku života (Nenad Raos)

12:45 Tamna materija, tamna energija (Dario Hrupec)

13:15 Kućni ljubimci: kako su iz prirode došli u naše domove i mogu li se vratiti natrag? (Irena Petak)

13:45 Rasprava i završna riječ

***

HRVATSKO DRUŠTVO ZA BIOKEMIJU I MOLEKULARNU BIOLOGIJU
DAN BIOKEMIJE I MOLEKULARNE BIOLOGIJE

14:00 Uvodna riječ (Zrinka Kovarik, predsjednica HDBMB-a)

14:15 Mali zeleni za spas atmosfere (Hrvoje Fulgosi)

15:00 Kod kuće u Svemiru - Evolucija razumnog hominida (Damjan Franjević)

15:45 Rasprava i završna riječ

Nove teorije o postanku života
     Suvremeni pristup postanku života potječe od sredine prošloga stoljeća, kada je ruski biolog Aleksandr Ivanovič Oparin postavio teoriju "životnih" (koacervativnih) kapljica, a mladi američki kemičar Stanley L. Miller sintetizirao aminokiseline iz plinova prvobitne Zemljine atmosfere. Danas su teorije postanka života krenule drugim smjerom te je u žarište došao problem evolucije katalitičkih i autokatalitičkih sustava. U predavanju će se posebno težište dati na dvije nove i najkompletnije teorije o postanku života. Prva teorija polazi od katalize na česticama željezova(II)sulfida (kemoautotrofna teorija ili teorija željezno-sumpornog svijeta). Druga pak teorija polazi od pretpostavke da je život nastao od makromolekularnog materijala (kerogena) koji je na Zemlju stigao meteoritima i kometima.

Dr. sc. Nenad Raos, po struci kemičar, znanstveni je savjetnik u trajnome zvanju na zagrebačkom Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada. Intenzivno se bavi popularizacijom znanosti: autor je 13 znanstveno-popularnih knjiga, 7 izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju te mnogo stotina članaka po časopisima. Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad u području prirodnih znanosti HAZU-a (1996) i Državne godišnje nagrade za promidžbu i popularizaciju znanosti (2003).


Tamna materija, tamna energija
      Svemir se sastoji od oko 5% normalne materije (one od koje smo sami građeni, od koje su građeni Zemlja, Sunce i sve zvijezde u svim galaktikama), oko 27% tamne materije (čiju prirodu još ne znamo) i oko 68% tamne energije (koju obično povezujemo s ubrzanim širenjem svemira). Ti podaci proizlaze iz vrlo preciznih mjerenja fluktuacija kozmičkoga mikrovalnog pozadinskog zračenja i teorijskih modela na kojima počiva fizička kozmologija: teorije velikog praska i opće teorije relativnosti. No tamna materija još nije izravno opažena, a tamnu materiju neki dovode u pitanje kao pogrešan koncept. Predavanje će pokazati što zasad znamo i što bismo na temelju novih eksperimenata uskoro mogli saznati o tim top-temama današnje fizike.

Doc. dr. sc. Dario Hrupec docent je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Osijeku. Fiziku je doktorirao 2008. na Sveučilištu u Zagrebu. Radio je na FER-u i IRB-u u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Glavni je urednik časopisa Priroda te organizator i voditelj ciklusa predavanja Priroda uživo. Autor je stotinjak znanstveno-popularizacijskih članaka, desetak srednjoškolskih udžbenika iz fizike te dviju znanstveno-popularizacijskih knjiga. Protiv nadnaravnoga i Ažurirani svemir. Živi u Zagrebu.


Kućni ljubimci: kako su iz prirode došli u naše domove i mogu li se vratiti natrag?
      Kućni ljubimci žive u našim domovima, oni su naše društvo i naša zabava, oni su članovi naših obitelji. U predavanju će biti prikazane najčešće vrste kućnih ljubimaca, njihova evolucija, ponašanje i dobrobit. U koevoluciji čovjeka i ostalih životinja prvi su nam se pridružili psi, a zatim ovce i koze – koje međutim nisu postale kućni ljubimci. Zašto su mačke domaće životinje, ali i dalje vrlo samostalne? Kakvi su ljubimci kunići, a kakvi tvorovi? Koje vrste papiga žive s nama, i kako je njima u našim domovima? Znaju li ribice ili gmazovi da ih volimo? Nekoliko riječi o paukovima, kukcima i ostalim beskralješnjacima koje nazivamo ljubimcima. Zašto puštanje kućnih ljubimaca nije dobra ideja, koliko je to opasno za ljubimca, a koliko za prirodu.

Dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biologije, bavi se ponašanjem i dobrobiti životinja već dva desetljeća. Znanstveno i stručno educirala se na nekoliko europskih sveučilišta (Dublin, Hannover, Beč, Parma, Milano, Edinburgh, Bristol). Znanstveni magisterij iz primijenjene etologije i dobrobiti stekla je na Veterinarskom fakultetu u Edinburgu. Jedanaest godina bila je zaposlena na Veterinarskom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao savjetnica za ponašanje kućnih ljubimaca, drži predavanja, gostuje na radiju i televiziji, piše članke za novine i portale.


Mali zeleni za spas atmosfere
     Klima na našem planetu se mijenja. Nakupljanje stakleničkih plinova kao i još ne u potpunosti razjašnjeni prirodni procesi dovode do porasta atmosferske koncentracije ugljičnog dioksida i globalnog zatopljivanja. Različiti antropogeni utjecaji neupitno utječu na kvalitetu zraka kojeg udišemo. U velikim megalopolisima nezagađen zrak postao je rijedak i vrijedan resurs. Zelene biljke, alge i fotosintetske bakterije provode temeljni autotrofni proces fotosinteze, proces koji nam omogućava život na Zemlji. Pri tome ne samo da proizvode hranu koju jedemo, već iz atmosfere uklanjaju milijune tona ugljičnog dioksida, pritom ispuštajući kisik kojeg dišemo. Pred oko 3 milijarde godina fotosintetske su bakterije oksigenirale zemljinu atmosferu i time omogućile život izvan oceana kakvog danas poznajemo. Mogu li nam fotosintetski autotrofi i danas priskočiti u pomoć da zajedno spasimo atmosferu našeg plavog planeta?

Dr. sc. Hrvoje Fulgosi je od 1990. zaposlen na Zavodu za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković gdje radi kao znanstveni savjetnik i voditelj Laboratorija za molekularnu biljnu biologiju i biotehnologiju. Diplomirao je 1990. molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1993. na istom je Sveučilištu stekao titulu magistra bioloških znanosti. Od 1994. do 1997. izrađivao je doktorski rad na Sveučilištu Ludwig-Maximillian u Münchenu, a titulu doktora prirodnih znanosti (dr. rer. nat.) stječe 1999. na Fakultetu za biologiju istog Sveučilišta obranivši doktorski rad pod naslovom „Molecular characterization of auxiliary thylakoid components involved in regulation of photosynthesis“. Od 1999. do 2001. postdoktorski se specijalizira na Sveučilištu Christian-Albrechts u Kielu gdje istražuje molekularne mehanizme biogeneze fotosintetskih bakterija i organela vaskularnih biljaka. Od 1994. do 2001. znanstveno se usavršavao i na Sveučilištu Joseph Fourier, CNRS u Grenoblu, Sveučilištu u Bochumu te u Europskom laboratoriju za molekularnu biologiju (EMBL) u Heidelbergu. Dvijetisućetreće izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, 2006. u zvanje višeg znanstvenog suradnika, a 2011. u zvanje znanstvenog savjetnika. Autor je više od 40 znanstvenih radova od kojih su mnogi u vrhunskim znanstvenim časopisima, knjige i sveučilišnog udžbenika, kao i 12 poglavlja u knjigama. Predaje ili je predavao na više fakulteta i veleučilišta u Republici Hrvatskoj i to na diplomskim, magistarskim, specijalističkim i doktorskim studijima. Od 2005. u naslovnom je zvanju izvanrednog profesora iz genetike. Mentorira ili je mentorirao 5 doktorata znanosti i 16 diplomskih ili završnih radova na hrvatskim sveučilištima. Vodi ili je vodio veći broj međunarodnih i domaćih znanstveno istraživačkih i bilateralnih projekata, kao i projekata s gospodarstvom, a posebno treba istaknuti projekte Hrvatske zaklade za znanost i Međunarodnog centra za genetički inženjering i biotehnologiju (ICGEB). Glavni je recenzent za Republiku Hrvatsku za projekte ICGEB-a, a recenzirao je i projekte Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, kao i Zaklade za znanost Mađarske. Član je uređivačkog odbora časopisa Scientific Reports, izdavačke kuće Springer Nature. Dobitnik je nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu te više nagrada Instituta Ruđer Bošković. Međunarodni je stručnjak za biološku sigurnost.


Kod kuće u Svemiru - Evolucija razumnog hominida
     U predavanju dat će se kratak prikaz na razvoj života na Zemlji koja je dovela do pojave razumnog hominida vrste Homo sapiens uz osvrt na naše najbliže izumrle srodnike te prostornovremenske relacije u kojima se odvijala evolucija posljednje preživjele vrste roda Homo na Zemlji.

Izv. prof. dr. sc. Damjan Franjević radi na Katedri za evoluciju, molekularnu filogenetiku i simbiozu Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je magistrirao i doktorirao molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu. Vodio je više znanstvenih projekta te drži nekoliko kolegija iz područja evolucije na PMF-u u Zagrebu. Sudjelovao je u organizaciji brojnih znanstvenih kongresa i tečajeva. Jedan je od organizatora Simpozija "O snazi evolucijske misli". Član je četiri znanstvena društva i udruge, od kojih je jedne suosnivač. Čest je gost radijskih i TVemisija kojima se popularizira znanost. Održao je niz pozvanih međunarodnih i domaćih znanstvenih predavanja. Član je Odbora za ograničenu uporabu genetski modificiranih organizama Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske. Voditelj je Odjela za Međunarodnu kulturnu i znanstvenu suradnju Matice hrvatske te voditelj, i jedan od osnivača, laboratorija za "Molekularnu evoluciju i taksonomiju životinja" na Zoologijskom zavodu Biološkog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Autor je 32 znanstvena rada i 29 kongresnih priopćenja. Bio je voditelj 42 diplomska rada i magistarska rada te mentor 2 doktorske disertacije.