Jasenko Houra o popularnoj kulturi, medijima i 40. jubileju Prljavog kazališta

Osmi Medijski susreti u Matici hrvatskoj s temom Mediji, popularna kultura i Prljavo kazalište – četiri desetljeća jednog fenomena 23. ožujka ugostili su novinara po struci, a glazbenika po pozivu Jasenka Houru, osnivača legendarnoga zagrebačkog benda. U godini obilježavanja 175. jubileja Matice hrvatske, brojna, mahom studentska, publika u našoj najdugovječnijoj kulturnoj instituciji upozorila je da se ne smije zaobići ni 40. obljetnica još jedne hrvatske institucije, Prljavog kazališta, koje je u zadnjim desetljećima prošlog stoljeća obilježilo popularnu kulturu Hrvatske, a posebno Zagreba.

Voditelj tribine Goran Galić dao je tematski uvod stavivši naglasak na suodnos novinarstva i glazbene industrije u razdoblju početaka Prljavog kazališta i novog vala kasnih sedamdesetih i osamdesetih. Houra je progovorio o svojim prvim novinarskim koracima, a ukazao je i na ulogu omladinskog tiska, ponajviše listova Polet i Start, koji su dali vjetar u leđa razvitku glazbene scene u Hrvatskoj.

Houra je govorio o važnosti glazbe u to vrijeme te o odnosu glazbenika i publike: „Tijekom koncerta bio ti u publici ili na bini, to je bilo isto. Ljudi su bili povezani glazbenom scenom, pratili su što se događa – ovdje, kao i vani u svijetu. Na ulicama Zagreba koji tada raste kao grad, negdje između Kulušića, Zvečke i Hrvatskog narodnog kazališta događao se taj proces gdje su se razmjenjivale ideje i organizirale suradnje različitih tipova ljudi“.

Na Galićevo pitanje o društvenim kretanjima tijekom 80-tih Houra je odgovorio da mu se čini kako se njegova generacija nije slagala s monološkim obrascem komuniciranja na kojem je počivao bivši sustav. Ideja da je dijalog potreban među njima je bila prisutna. Ipak, pri ocjeni tog razdoblja prema njemu ne treba ići u nepotrebne idealizacije i mistifikacije, kojima često svjedočimo, jer je to vrijeme, kao i svako drugo, kaže, imalo svoje loše i dobre strane. „Dugo je još trebalo Zagrebu da izraste u metropolu kakva je danas. Tada si mogao pojesti hot dog jedino u neboderu. Ako ti se nije sviđao mogao si samo skočiti s nebodera“.

Na pitanje o igranoj seriji HTV-a Crno-bijeli svijet, koja je oživjela to vrijeme, rekao je da mu u njoj nedostaje smijeha. Ispričao je anegdotu prema kojoj je Johnny Štulić jednom prilikom trampio gitare za stari mercedes. Kako nije imao vozačku dozvolu, mercedes je godina samo stajao ispred njegove zgrade u Slovenskoj ulici, dok nije otišao u staro željezo.

Kada se govori o Prljavom kazalištu ne može se izbjeći spomen legendarnog koncerta na bivšem Trgu Republike pred 300.000 ljudi, koji se često spominje kao dotad najveći skup u povijesti hrvatskog naroda. Houra je u Matici rekao da taj koncert smatra najvećim uspjehom u karijeri. Opisao je pritisak tijekom čitave turneje, kao i neprilike s organima reda prije zagrebačkog koncerta, kad mu je jedan službenik priopćio da je koncert zabranjen. Houra je tada trebao izići na pozornicu i pozvati masu da se raziđe, na što je službeniku odgovorio: „Iziđi ti pa im i reci“. Koncert je ipak održan, ali već ujutro bend je morao na obavijesni razgovor u Đorđićevu.

Na tribini se razgovaralo i o umjetničkim tendencijama osamdesetih, danas svjetski poznatom dizajneru Mirku Iliću koji je na prvom albumu Prljavaca „razrezao“ isplaženi jezik Warholova loga Rolling Stonesa i pridodao mu pankersku zihericu, odnosu književnosti i rock 'n' rolla te brisanju opreka visoko – nisko, elitno – trivijalno u osamdesetima, o partijskoj kontroli i televizijskom programu te nizu drugih kulturoloških i društvenih tema koje su obilježili posljednja četiri desetljeća naše društvene stvarnosti.

Na pitanje iz publike o budućnosti i novim projektima Houra i u publici „skriven“ Tihomir Fileš, bubnjar i menadžer benda, koji je također u Kazalištu otpočetka, otkrili su da će se središnji koncert obljetničke turneje održati u Zagrebu, na stadionu nogometnog kluba Zagreba u Kranjčevićevoj ulici, najvjerojatnije na Dan Grada Zagreba 31. svibnja. Slavljenicima 40. godišnjice i njihovoj vjernoj publici, kao i gradu koji su opjevali, to će biti najljepši dar.

Petar Vukelić