Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj- W.A.Mozart Bastien i Bastienne

Operna škola Mirula
Pučišća
Studenti zagrebačke Muzičke akademije

W. A. Mozart (1756 – 1791)
Bastien i Bastienne KV 50 (46b)
pastirska igra s pjevanjem u jednom činu

Bastien
Monika Cerovčec

Bastienne
Marija Kuhar

Collas
Matija Podnar

Collasova žena
Kristina Anđelka Đopar

Amoreti
Antonija Dunjko, Rea Alaburić

dvorske dame
Ivana Vrandečić, Zrinka Posavec

Glasovir: Mario Čopor

Umjetničko vodstvo, redatelj: Lidija Horvat – Dunjko
Prepjev: Antun Petrušić
Scenografi: Danijel Žabčić, Ida Virt
Kostimi: Posudionica narodnih kostima, Gradsko kazalište Komedija, Zagreb
Cvijeće: Cvjećarnica Lucija (Špansko)

Rano Mozartovo glazbenoscensko djelo Bastien i Bastienne jedan je od njegovih opernih prvenaca koji je za skladateljeva života bio često izvođen, a ista praksa djelo prati i danas. Prvi je put izvedeno 1768. u Beču, a prve suvremene izvedbe na europskim i svjetskim scenama počele su potkraj devetnaestog stoljeća. Premda se taj Singspiel smješta u područje dječje opere, to neveliko djelo (uvod i šesnaest brojeva, sedam scena) sadrži mnoge elemente kojima će Mozart oblikovati cjelovit odnos prema glazbenoj sceni i u kasnijim, zrelim ostvarenjima, pojedina od kojih su istinska remek-djela svijeta opere. To se odnosi i na muzički aspekt, kao i na odnos prema libretu, njegovu izboru, te na način kojim će postići specifično jedinstvo suodnosa riječi i glazbe, u čemu Mozarta neće nadići nijedan noviji operni majstor. Ovdje se također naziru autorovo poznavanje zakonitosti i posebnosti teatra, potom jasnoća i svježina muzičke invencije te neposrednost kreativnog izričaja, koja uvijek, premda ne u istoj mjeri, ali uvijek u korelaciji s područjem kojem pojedino djelo pripada, gradi Mozartov opus obuhvatnim razinama konotacija i refleksije. Libreto su prema Rousseauvu djelu Le Devin du village napisali Friedrich Wilhelm Weiskern, Johann Mueller te Johann Andreas Schachtner, a riječ je o zapletu ljubavi i nevjere dvoje mladih, pastira i pastirice, koji nakon peripetija sretno razrješuje seoski čarobnjak.

Operna škola Mirula djeluje od 2003. unutar Međunarodne ljetne glazbene škole Pučišća na Braču. Školu je pokrenula i vodi Lidija Horvat-Dunjko, pjevačica i docentica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj je i sama završila studij u razredu prof. Zdenke Žabčić–Hesky. Zastupajući kao pedagog načela što ranijih izlazaka na scenu, odnosno otvaranja mogućnosti mladim pjevačima da pred publikom, bilo koncertnom bilo opernom, iskušaju i obogate znanje, u radu Škole Mirula Lidija Horvat–Dunjko naglasak stavlja na ostvarenje najsloženijih, glazbenoscenskih produkcija. Na taj način sudionici, među kojima su često i profesionalni pjevači, s jedne strane obogaćuju svoj repertoar, a s druge dobivaju mogućnost upoznati sve aspekte opernih, kazališnih projekata, sudjelujući i u pripremi i izradi scenografije, kostimografije te u cjelovitim izvedbama pojedinih djela (W. A. Mozart: Bastien i Bastienne, Cosě fan tutte, G. Puccini: La Boheme…). Projekte je Mirula dosad, osim publici na Braču, predstavila i u Zagrebu. Načelo rada i izvan okvira obrazovnog ili pravog profesionalnog sustava, koje odlikuje Školu Mirula, i večerašnjim će nastupom pokazati vrsnost. Ponajprije se to odnosi na razinu neobvezatnosti takva pristupa, kojim većinom mladi pjevači na neposredniji i višestruko koristan način ovladavaju iznimnim zahtjevima svoje profesije.
Uz vlastitu uspješnu solističku karijeru, koja obuhvaća više od trideset opernih uloga i iznimno dobro prihvaćene koncertne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu s repertoarom široka stilskog raspona, ostvarene u suradnji s najvećim pjevačkim imenima današnjice i istaknutim dirigentima, u dosadašnjem pedagoškom radu Lidije Horvat–Dunjko posebno se ističu uspjesi pjevača Valentine Fijačko, Lane Kos, Helene Lucić, Ivane Kladarin i Marije Kuhar, a uredila je i vrijedno notno izdanje Ljuven sanak, zbirku od sedamdeset solo pjesama za glas i glasovir hrvatskih skladatelja od 16. stoljeća do danas (Music Play, Zagreb, 2004). Dobitnica je uglednih priznanja, među kojima se ističe Orden reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi.

Pijanist Mario Čopor studirao je i magistrirao na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu prof. Stjepana Radića, a usavršavao se kod Ludwiga Hoffmana i Konrada Richtera. Već od studija osvaja ugledne nagrade, nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu kao solist, uz čuvene ansamble i orkestre te unutar komornih sastava. Njegov rad i ostvarenja u području pjevačke korepeticije odnosno koncertne pratnje odlikuju se posebnom kvalitetom, gdje pokazuje temeljito muzičko poznavanje specifičnosti i zahtjevnosti vokalnog izričaja u svim područjima.

Marija Kuhar (1982) studentica je četvrte godine solo pjevanja u razredu doc. Lidije Horvat- Dunjko te apsolventica studija glazbene kulture na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Od brojnih nagrada koje osvaja ističu se druga nagrada na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (državnom) 2003. u Dubrovniku te tri posebne nagrade koje je kao najmlađa finalistica osvojila 2005. na Međunarodnom natjecanju mladih pjevača u Passauu (Njemačka) – jedna od kojih je bio nastup u produkciji operne kuće Halle u sezoni 2005/ 2006. koji je s uspjehom i ostvarila. U 2005. osvojila je prvu nagradu na 1. natjecanju za stipendiranje mladih pjevača pod pokroviteljstvom Društva pokrovitelja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i kuće VeroVision. Na opernoj sceni debitirala je 2005. (Halle), a nastupala je u produkcijama HNK u Zagrebu (Ravel, Donizetti, Mozart) te u produkcijama Operne škole Mirula (Mozart, Menotti). Usavršava se kod uglednih pedagoga (L. Horvat-Dunjko, O. Miljaković).

Matija Podnar (1977) student je prve godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu prof. Cynthie Hansell–Bakić i apsolvent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Srednje glazbeno obrazovanje (teoretski odjel, zabavna glazba, solo pjevanje) završava na Srednjoj glazbenoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu, kada osvaja i nekoliko nagrada na natjecanjima. Od 2001. djeluje kao korepetitor u produkcijama Gradskoga kazališta Komedija te nekoliko zborova. Od 1986. djeluje kao pjevač u zborovima, poslije i u klapama, a 2004. kao zborski solist nastupa u mjuziklima Gubec–beg i Chicago.

Operna škola Mirula i Matica hrvatska zahvaljuju Cvjećarnici Lucija (Špansko), Posudionici narodnih kostima i Gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu.