Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj - koncert Tomislava Tomaškovića

TOMISLAV TOMAŠKOVIĆ (1983)
gitaraLuka Sorkočević: Sonata
I. Allegro moderato
II. Andante sostenuto
III. Allegro

(obradba: Xhevdet Sahatxhija)


J. S. Bach:
Adagio
Fuga
(iz Sonate za violinu solo BWV 1005)

(obradba: Valter Dešpalj)


Miroslav Miletić: Međimurska suita
I. Andante sostenuto
II. Allegretto
III. Moderato
IV. Vivo


Roland Dyens: Libra sonatina
I. India
II. Largo
III. Fuoco



Dubrovčanin Luka Sorkočević (1734 – 1789) jedan je od najvažnijih hrvatskih skladatelja u prvome redu zbog svojega simfonijskog opusa, koji, premda u skromnu opsegu, stoji usporedo s razvojem europske glazbe njegova doba. Ta njegova djela, trostavačne kratke simfonije, odlikuje jasna forma i sabranost melodijske invencije, dojmljiva i zapamtljiva izraza. Premda su javnosti postale dostupnima tek u drugoj polovici 20. stoljeća, slijedom redakcije koju je napravio Stjepan Šulek, odmah su zadobile neprijeporno mjesto na koncertnim rasporedima, svjedočeći opetovano svoju kvalitetu i vrijednu muzičku utemeljenost. Istodobno, stvaralaštvo Luke Sorkočevića, kao i ono manje opsežno njegova sina, Antuna, stalan je podsjetnik na visoko civiliziranu kultiviranost tadašnje Dubrovačke republike, kao jednog od u svakom području, pa tako i u glazbi, sigurna i poticajna temelja našeg vlastitog postojanja. Sonata br. 3 u A –duru, izvorna naslova Sinfonia terza, najvjerojatnije je skladana za čembalo, u kakvoj redakciji Ladislava Šabana i postoji. Ona slijedi načela izraza koji Sorkočević upotrebljava i u simfonijama, oblikovana u velikoj mjeri u skladu s prostorom pretklasične misli.


Nevelika literatura za gitaru s jedne strane, a s druge strane visoka mjera moguće vrsnoće obradbe rezultirale su mnogim obradbama Bachovih opusa za to glazbalo. Može se reći i da postoji posebna vrsta kompatibilnosti sloga violine i gitare, u kojoj polifoni princip u oba instrumenta zbog njihove posebnosti dobiva sposobnost iznimno razgovijetna i pregledna diskursa. U tome treba naglasiti da je prostor zvukovnosti gitare svojom delikatnošću, opsegom i kvalitetom dinamike te mogućnošću visoke preciznosti u oblikovanju akustičkog prostora istodobno zahvalan i zahtjevan. Ipak, zahtjevnost obradbi Bachovih šest sonata i partita za violinu solo, pravih remek–djela cjelokupne glazbene literature, a posebno one za violinu solo, u konačnici se artikulira u prostoru samosvojna, novoga glazbenog govora, poništavajući sve uvjetovanosti osim onih jasnoće i refleksije Bachova rukopisa.


Međimurska suita za gitaru solo Miroslava Miletića (1925) jedno je od najuspješnijih i najčešće izvođenih djela hrvatske gitarističke literature. Nastala na poticaj Darka Petrinjaka 1974, komu je i posvećena, skladba utjelovljuje na poseban način supostojanje dvaju u temelju suprotstavljenih ishodišta. S jedne je strane to Miletićevo stalno i nimalo površno posezanje za elementima folklorne misli, bilo u fragmentu ili na razinama ekspresivnosti, a s druge je strane riječ o njegovu poznavanju i razumijevanju suvremenoga govora glazbe, izrasla u naslijeđu zapadnoeuropske glazbene misli, i svih njezinih oblika razvijenih u 20. stoljeću. U skladbi Miletić postiže iznimnu sintezu navedenoga te bogatu vlastitost stvaralačkoga govora, uporabom dojmljiva i uvijek zanimljiva sloga.


Roland Dyens (1955) suvremeni je francuski gitarist, djeluje kao predavač i skladatelj, iznimno uspješne karijere. Uz studij gitare pohađao je i studij kompozicije, djelima se ponajviše obraćujući vlastitom instrumentu. Njegove skladbe većinom su pisane za gitaru solo, ali i za različite kombinacije, bilo komornih ansambala koje čine samo gitare, bilo za sastave gitare i gudača (gudački kvartet) ili gitare i gudačkog orkestra. Opusom na važan način pridonosi proširenju gitarističke literature, iako je Dyensova djelatnost kao iznimna predavača i interpreta ipak dominantna.


Tomislav Tomašković rođen je 1983. u Varaždinu, gdje završava srednje glazbeno obrazovanje (prof. Moreno Vinceković). Studij gitare nastavlja u Grazu u razredu prof. dr. Lea Witoszynskog (Universität für Musik und darstellende Kunst), a godinu potom upisuje i studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (razred red. prof. Istvána Römera). Na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe 1995. i 1997. osvaja drugu nagradu, a 1999. treću. Bio je finalist Lions klub natjecanja u Rijeci, kao jedini gitarist. Već od srednje škole održava uspješne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. Usavršava se kod uglednih pedagoga (E. Segre, A. Čagalj, H. Smith, I. Römer, D. Azabagić