Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj - koncert Sandija Vrabeca

SANDI VRABEC (1984)klarinet


Robert Schumann:
Fantasiestücke op. 73, za klarinet i glasovir
Zart und mit Ausdruck
Lebhaft, leicht
Rasch und mit Feuer

Sigfrid Karg - Elert:
Sonata op. 139b u H-duru br. 2, za klarinet i glasovir
Ziemlich bewegt
Sehr rasch, mit Übermut

Claude Debussy:
Prva rapsodija

Petar Bergamo:
Concerto abbreviato, za klarinet solo

Nino Rota:
Sonata in Re
Allegretto scorrevole
Andante quasi adagio
Allegro scorrevole

Glasovir: Ivan Batoš


Skladba Fantasiestücke op. 73 Roberta Schumanna postoji u različitim verzijama, za violinu ili violončelo ili klarinet uz glasovir. Dorečenost i istovjetna mjera izražajnosti svake od njih svjedoči o cjelovitosti skladateljskog sloga, posebno jer je riječ o komornoj instumentalnoj glazbi, uz koje područje Schumannovo umijeće rijetko vezujemo. Ipak, riječ je o maloj formi, minijaturama, izričaju u kojem je Schumann ne samo postigao najiznimnija od svojih ostvarenja, već kojim je postavio i odredio razvoj glazbe u jednom od najvažnijih razdoblja, onom ranog romantizma s početka 19. stoljeća. U ovoj se skladbi posebno ističe odnos dvaju instrumenata, te izmjena nosivoga pokreta melodijske misli među njima. Na taj se način izbjegava moguća plošnost linearnosti melodijskog načela, a Schumann nasuprot tomu uspostavlja bogatstvo unutarnje živosti i lirike djela.


Druga sonata za klarinet i glasovir (1922) Sigfrida Karg–Elerta pripada području komorne glazbe, koji je unutar cijeloga skladateljeva opusa (posvećena ponajviše djelima za harmonij i orgulje) manje poznat i nedovoljno cijenjen. Djelo je preradba njegova nešto ranije nastala djela Jugend za flautu, klarinet, rog i glasovir (1919), a osim obradbe koju večeras slušamo postoji i u verziji za violu i glasovir. Premda i u nekim drugim opusima ostvaruje iskorak prema suvremenom izrazu, u tom su smislu važna upravo njegova komorna djela za drvene puhače, koja odaju skladateljevo veliko zanimanje za Schönbergov rad, pa se u pojedinim djelima i izravno referira na neke od opusa velikoga majstora suvremene glazbe.


Claude Debussy jedan je od najvažnijih utemeljitelja početka i razvoja glazbe 20. stoljeća. Životom i radom pripadajući 19. i 20. stoljeću, opusom je učvrstio važne razdjelnice kojima završava veliko razdoblje povijesti glazbe. Njegov opus za puhačke instrumente naglašava nekoliko važnih, novih razina pristupa. Uz podcrtavanje distinktnosti njihovih karakteristika u području boje, što kao načelo i jezik odlikuje cijelo njegovo stvaralaštvo, ova glazbala on dodatno afirmira unutar solističkog načela; artikulira njihovu sposobnost određenog, argumentiranog i poticajnog muzičkog govora. Prepoznatljive osobine deskriptivnog prostora, kao u djelu s večerašnjega programa. Istovjetna mjera rečene kvalitete prisutna je i kada je riječ o orkestralnim partiturama, gdje upravo ta skupina glazbala, posebno drvenih puhača, u Debussyjevu rukopisu tvori supstantnost gradbenosti sloga i izražajnosti.


Petar Bergamo jedna je od najdistinktnijih skladateljskih osobnosti, čiji opus zrcali zamjetnu uvjerljivost rukopisa, dosljednost vlastitom izboru, i gotovo potpunu neovisnost i autonomnost izraza, ponajviše u odnosu na obilježja razdoblja u kojem djeluje. Njegova djela stoga su iznimno zapamtljiva, i uvijek ponovno poticajna, artikulirajući jasno pojedini, prepoznatljiv i muzički supstantan aspekt. Usmjerenošću kojom oblikuje djela postiže visoku dorečenost. Gotovo klasicistička čistoća u sagledavanju forme u njegovu opusu posebno je dojmljiva, jer ideju gradi cjelovitom refleksijom, a ne utječe se ni rekonstrukciji, ni reinterpetaciji. Srodnom preciznošću pristupa i oblikovanju solističkog govora (Concerto abbreviato), gdje se ističe puna mjera dostatnosti izraza, distinktna reljefnost pokreta i rafiniranost zvukovnoga prostora.

Talijanski skladatelj Nino Rota ponajprije je prepoznatljiv i široko afirmiran u području filmske glazbe, gdje je ostvario iznimno vrijedan opus, izvrsnošću postavivši i razine zahtjevnosti tog opsežnog i raznolikog područja, gdje posebno mjesto pripada njegovoj dugogodišnjoj suradnji s Federicom Fellinijem. Potječući iz glazbene obiteljske sredine, obrazuje se kod uglednih skladatelja, u pristupu klasičnoj glazbi kojoj se najviše posvećuje na početku svoje karijere, ne priklanja se pravcima izrazito okrenutim suvremenom jeziku. Njegova djela odlikuje posezanje za raznorodnim i, naizgled, udaljenijim tradicijama, poput opusa slavenskih majstora, ili s druge strane reafirmacija povijesnih modela u pitanjima forme. Predbacuje mu se eklektičnost govora, no upravo ta osobina, kao i širina njegova pogleda i zanimanja za različite tradicije, u području filmske glazbe progovara prepoznatljivim autorskim govorom.


Sandi Vrabec rođen je 1984. u Novoj Gorici (Slovenija). Klarinet je počeo svirati u razredu prof. Branislava Trifkovića u rodnom gradu, gdje završava srednje glazbeno obrazovanje 2003. te iste godine upisuje studij klarineta kod izv. prof. Milka Pravdića na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Tijekom školovanja osvojio je brojne nagrade: pobjednik je natjecanja Lions Grand Prix u Rijeci 2002, nagrađen je zlatnom plaketom na Državnom natjecanju slovenskih klarinetista (Ljubljana, 2004), apsolutni je pobjednik u svim kategorijama na međunarodnom natjecanju Nuovi orizzonti 2004. u Arezzu (Italija). Od 1999. do 2001. svirao je u međunarodnom simfonijskom orkestru YMISO, s kojim je gostovao u europskim zemljama. Održao je nekoliko recitala u Sloveniji, Hrvatskoj i Italiji. Član je trija Klavilina (klarinet, violina, klavir). Snimao je za Slovenski radio. Usavršavao se kod uglednih pedagoga (W. Boeykens, G. Deplus, Sylvie Hue, V. Paci, J. Kotar).


Ivan Batoš (Split, 1979) studij glasovira diplomira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (doc. Đuro Tikvica), gdje pohađa i poslijediplomski studij (doc. Lovro Pogorelić). Osvaja brojne nagrade (Tribina mladih umjetnika Darko Lukić) i priznanja (Nagrada Judita „Slobodne Dalmacije“ za recital sa Gordanom Tudorom na Splitskom ljetu 2006). S uspjehom nastupa uz Zagrebački kvartet saksofona (Osorske glazbene večeri) i mnoge druge ugledne umjetnike te održava recitale u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2003. radi kao umjetnički suradnik na Odsjeku za puhačke instrumente Muzičke akademije u Zagrebu.