Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj - koncert Margarete Kunjko

Margareta Kunjko (1992)violina


Georg Friedrich Händel:
Sonata op. 1 br. 15 za violinu i basso continuo
Adagio
Allegro
Largo
Allegro

J. S. Bach:
Sonata BWV 1017 za violinu i čembalo
Siciliano

W. A. Mozart:
Sonata KV 304 u e-molu za violinu i glasovir
Allegro
Tempo di Menuetto

Ludwig van Beethoven:
Romanca op. 50 u F-duru

Sonata za violinu i glasovir F. A. E.
Intermezzo (Robert Schumann)
Scherzo (Johannes Brahms)



Glasovir: Branka Pollak


Stvaralaštvo G. F. Händela primarne je i iznimne važnosti u području opernog izričaja, gdje je postavio i razradio temelje glazbenoscenskoga govora u brojnim opusima, te u području oratorijskog izraza. Premda je njegov prinos instrumentalnoj glazbi, odnosno umijeće instrumentalnog sloga jednakih kvalitativnih karakteristika, Händelova ostavština određujućim je parametrima i postignućima bogata u prostoru vokalnog sloga, podjednako solističkog kao i zborskog, te u implementaciji značajki instrumentalne misli u tada nov i iznimno poticajan vokalni diskurs opere kao forme novog doba. Mjera kojom je skladatelj utjecao na razvoj bitnih dramaturških načela, uz to sačuvavši svu sabranost kanonizirane baštine na koju se nastavljao, te učeći na možda najvažniji način iz bogate talijanske tradicije, a živeći i stvarajući u sredini koja je za kazališnu, pa tako i opernu umjetnost bila plodna u mnogim i važnim aspektima, taj dio njegova opusa čini i danas suvremenim, i nadasve muzički uvjerljivim. Visoka tehnička zahtjevnost, katkada virtuoznih zahtjevnosti tih njegovih djela kada je riječ o vokalnom principu, inicijalnom se pokretljivošću, otvorenošću i prezentnošću izraza može prepoznati i u njegovu pristupu instrumentalnoj glazbi, pa i u opusu svakovrsne manje opsežnosti, kakvo je djelo s večerašnjeg programa, jedna iz niza sonata za violinu, obou ili poprečnu flautu i basso continuo.


Gotovo neiscrpna invencija raspona i spleta načina artikuliranja primarno instrumentalnih načela u Bachovu iznimno opsežnu opusu ne dopušta mogućnost potpunog sagledavanja i razumijevanja njegova stvaralačkog govora. Premda je njegovo umijeće i poznavanje načela polifone misli uspostavljeno kao jezgra, početak i konačni rezultat, te ga je moguće raščlaniti i objasniti, i u slijedu i kontekstu prostora povijesti glazbe njegov je diskurs teško dokučiv, podjednako u onim njegovim djelima kao što je ovo s večerašnjeg programa, koja se ne smatraju remek-djelima, i koja nisu u središtu pozornosti kada se raspravlja Bachov skladateljski jezik. Ipak, svaki njegov opus iznova rastvara drugačije razine jezika na kojem počiva cjelokupna zapadnoeuropska glazba, i na koji se, zahvaljujući Bachovu umijeću, ona opetovano poziva i iz kojeg crpe i danas. U djelima za gudače posebno je važna dimenzija transformiranja karakteristika melodijskih instrumenata, kojima Bach na bitan način produbljuje percepciju podjednako odnosa prema pojedinim instrumentima, te novi prostor suglasja onoga što će se tek potom uspostaviti kao načelo komornog izraza.
Mozartove violinske sonate ne pripadaju središnjemu ili posebno važnu dijelu njegova opusa, i kada se govori o iznimnosti ovog skladatelja taj njegov opus pripada onom dijelu koji se smatra manje kvalitete. Ipak, skladba s večerašnjega programa vrlo je cijenjen opus, ponajprije jer visokom razinom artikulira mjeru i dorečenost skladateljeve invencije i discipline duboke i refleksivne emocije.


U pristupu solističkim glazbalima Beethoven ne ostvaruje uvijek iste razine vrsnoće, i kao što je njegov odnos prema, primjerice, operi područje velike upitnosti, na sličan se način jezik njemačkog skladatelja drugačije artikulira kada sklada za glasovir i orkestar (koncerti za glasovir i orkestar), a sasvim drukčije kada sklada za violinu i orkestar (Koncert za violinu i orkestar, romance za violinu i orkestar). Dok u djelima posvećenima glasoviru progovara uvjerljivim jezikom koji uvijek budi istu vrstu visoke pozornosti, violina kao solistički instrument posjeduje naglašeniju snagu ozbiljnosti i svjedočanstva skladateljskoga napora nego njegove dorečenosti. Stalnost skladateljeve referentnosti na, s jedne strane, prostor simfonijske zvukovnosti i organizacije, a s druge na analitičnost i razvojnost misli, njegov Koncert za violinu i orkestar čini iznimnim ostvarenjem, dok u romancama za violinu i orkestar prostor pune izražajnosti ostaje zapreten napetošću koju stvara odnos izabrane formalne organizacije i artikulacija solističkog načela i govora.


Stavke Sonate F. A. E. za violinu i glasovir potpisuju trojica skladatelja, Robert Schumann, Albert Dietrich i Johannes Brahms. Inicijali njegova naslova kratice su devize, životnoga načela velikog violinista Josefa Joachima, komu je skladba i posvećena „Frei, aber einsam“ („Slobodan, ali sam“). Joachim je od sva četiri stavka vrijednim smatrao samo Scherzo, koji je napisao Brahms, i taj je stavak naposljetku jedini dao da bude objavljen, dok je dva stavka iz Schumannova pera držao slabijima, na što je utjecala i činjenica skladateljeva tada već ozbiljno narušena duševnog zdravlja, dok je prvi Dietrichov stavak smatrao nedovoljno zanimljivim. Djelo je 1930-ih obljavljeno u cijelosti, no uglavnom se ne izvodi integralno.


Margareta Kunjko (1992) rođena je u Zagrebu, gdje glazbeno obrazovanje započinje u Srednjoj glazbenoj školi Blagoja Berse, a nastavu violine potom nastavlja na Glazbenoj školi Pavla Markovca (Nenad Merle). Na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Varaždinu 2006. osvaja prvu nagradu. Od ostalih izdvajamo osvojene drugu nagradu na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (državnom ) u Varaždinu 2004. te treću nagradu na Međunarodnom natjecanju Etide i skale u Zagrebu 2003. godine. Bila je finalistica na Natjecanju Lions Grand Prix u Rijeci 2006, kada je nastupila na završnom koncertu. Kao solistica nastupala je uz Komorni orkestar Srednje glabene škole Pavla Markovca te na manifestaciji Dani Miroslava Miletića (Sisak, 2005).


Branka Pollak glasovir je diplomirala u razredu Zvjezdane Bašić na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Ubrzo se posvećuje korepeticiji, od 1995. korepetitorica je Gudačkog odjela na Srednjoj glazbenoj školi Pavla Markovca, a od 1994. kao korepetitorica surađuje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.