Koncert: LANA BERAKOVIĆ (1987) – violončelo

Ludwig van Beethoven:
12 varijacija WoO 45 u G-duru za violončelo i glasovir na temu iz oratorija Juda Makabejac G. F. Hõndela

Edvard Hagerup Grieg:
Sonata op. 36 u a-molu za violončelo i glasovir
Allegro agitato
Andante molto tranquillo
Allegro - Allegro molto e marcato

Juro Tkalčić:
Sanjarenje za violončelo i glasovir

Manuel de Falla:
Ritualni ples vatre
obrada: Gregor Piatigorsky

glasovir: Srebrenka Poljak



LANA BERAKOVIĆ (1987) rođena je u Zagrebu, gdje violončelo počinje učiti na Glazbenoj školi Dešpalj kod prof. Valtera Dešpalja (red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu), u čijem razredu na Muzičkoj akademiji potom nastavlja i studij. Na 5. međunarodnom natjecanju za mlade glazbenike Čajkovski u Kurashikiju (Japan) 2004. ulazi u polufinale. Dobitnica je stipendije Yamaha Music Foundation of Europe za 2004. godinu. Od ostalih nagrada navodimo osvojeno 2. mjesto na Međunarodnom natjecanju Alpe - Jadran A. V. Marcosig (Gorizia 2003).
Kao solistica uspješno nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Venecija, Salzburg, Graz, Klagenfurt, Ljubljana, Zagreb...), usavršava se kod uglednih pedagoga (R. Leopold, D. Ferschtman...).


Srebrenka Poljak studij glasovira diplomirala je i magistrirala na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu red. prof. Zvjezdane Bašić. Podjednako je uspješna kao solistica (brojni nastupi uz orkestar Zagrebačke filharmonije uz ugledne dirigente) i kao komorna glazbenica. Članica je ansambla Zagrebački klavirski trio. Kao pripadnica mlađega naraštaja najistaknutijih hrvatskih pijanista afirmira se i nastupajući uspješno s brojnim hrvatskim i inozemnim umjetnicima kao klavirska suradnica te je izabrana za višu umjetničku suradnicu na Gudačkom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.



"Iz varijacija za violončelo i glasovir u G-duru na temu iz oratorija 'Juda Makabejac' G. F. Händela WoO 45" Ludwig van Beethoven (1770-1827) piše 1796. godine. Djelo je posvećeno ženi kneza Karla Lichnovskog, jednog od skladateljevih dobrotvora, nastaje u vrijeme kad i dvije sonate za violončelo i glasovir op. 5 za Beethovenova boravka u Berlinu, a prvi je put objavljeno 1797. u Beču. Izabrana tema (See the conquring hero comes / Tochter Zion/) znak je Beethovenova štovanja Händelova djela (iznimno će cijeniti izdanje cjelokupnoga Händelova opusa, koje će 1826. na dar dobiti iz Engleske), kao što su i teme za još dva niza varijacija koje piše za violončelo i glasovir (Varijacije u F-duru op.66, Varijacije u Es-duru WoO 46) odabrane iz opere Čarobna frula koju je od svih Mozartovih opera Beethoven najviše cijenio, posveta tom skladatelju.

Oblik - tema s varijacijama, odnosno bogato i višeznačno načelo variranja, kao jedno od odredbenih Beethovenova stvaralaštva u cjelini, vrlo je čest u njegovu opusu (u tom će ga smislu poslije slijediti Brahms), a uz uporabu fuge, varijacije su posebno važne za Beethovenova posljednja djela. Za skladateljev odnos prema tom obliku navodi se iskorak, gdje tema, u karakteru bliža određenju početne ideje, premda uvijek zadržava osnovna obilježja, znači u osnovi predtekst za melodijsku, harmonijsku i ritamsku razradu te se stavlja u suodnos s razvojnošću simfonijskog sloga.
U Varijacijama za violončelo i glasovir u G-duru na temu iz oratorija 'Juda Makabejac' G. f. Händela WoO 45 građa teme podjednako je varirana u objema dionicama, prva varijacija povjerena je samo glasoviru, tema u nastupu te pojedinim varijacima (V, VIII, IX, XI) reminiscira stilski prostor predloška, a slijed je građen poveznošću varijacija (III - VII, molski tonalitet IV, VIII).

Trostavačnu Sonatu za violončelo i glasovir op. 36. u a-molu Edvard Hagerup Grieg (1843-1907) posvećuje bratu, violončelistu Johnu Griegu, djelo nastaje 1883. a iste ga godine u Dresdenu praizvode Friedrich Grützmacher te sam Grieg za glasovirom. Podjednako unutar skladateljeva nevelika komornog opusa kao i njegova cjelokupnog stvaralaštva, gdje brojnim glasovirskim minijaturama, Koncertu za glasovir i orkestar op. 16 te dvjema suitama prema glazbi za dramu Peer Gynt op. 46, op. 55 pripada najvažnije mjesto, sonata op. 36 smatra se manje kvalitetnijim ostvarenjem, premda iznimno naglašava mogućnosti kvalitete zvuka i izražajnosti instrumenta.

Školovan u Njemačkoj (glasovir, kompozicija) Grieg ostvaruje zamjetnu pijanističku karijeru, a u stvaralaštvu se, potaknut susretom s glazbenikom Richardom Nordraakom, usmjerava uspostavljanju nacionalne škole: "... Stilom i arhitektonikom svojih radova uvijek sam pripadao njemačkoj romantici Schumannove škole, ali sam u isto vrijeme crpio iz golema blaga narodnih pjesama Norveške i pokušavao stvoriti nacionalnu umjetnost iz ovih još neistraženih manifestacija norveške narodne duše...". Uporaba folklornog nasljeđa prisutna je u gotovo svim Griegovim djelima, uvijek se podcrtava snažna lirika u njegovu pristupu gradnji melodije, a kada je riječ o ostvarenjima u području komorne glazbe, tada se ukazuje na Griegovu manju skladateljsku vještinu - u tom se smislu njegove violinske sonate uspoređuju s mnogo razrađenijom partiturom Franckove violinske sonate u A-duru iz 1886.
"... Prvi stavak Sonate za violončelo i glasovir op- 36. u a-molu (Allegro agitato) pisan je u sonatnoj formi s dvije teme, obje iznesene u dionici violončela. Umjesto prave provedbe reprizu najavljuje kadenca u dionici violončela, a stavak završava Codom u kojoj se izmjenjuju motivi obje teme... Drugi stavak (Andante molto tranquillo) građen je na predlošku iz skladateljeve scenske glazbe za dramu Wigurd Jorsalfar, temu iznosi sam glasovir, a violončelo je potom ponavlja uz posebno efektnu kromatsku harmonizaciju u dionici glasovira. Slijedi nešto življi srednji dio, a stavak završava smirujućom Codom... Treći stavak (Allegro - Allegro molto e marcato) počinje recitativom u dionici violončela koji je u karakteru nesrodan građi koja slijedi, a ponovno se javlja tek prije reprize. Prva i druga tema (a-mol, C-dur) nisu izrazito suprotstavljene, zbog čega se, uz brojna ponavljanja pasaža, stavak smatra manje dorađenim u odnosu na prva dva..."

Violončelist i skladatelj Juro Tkalčić (1872-1957) obrazovanje stječe u Zagrebu (I. Certl, J. Eisenhuth), Beču (J. Hellmesberger) i Parizu. Godine 1895. odlazi iz Zagreba, mnogo koncertira po cijeloj Europi, a od 1900. do 1914. živi u Parizu. Tada djeluje kao član nekoliko komornih ansambala, profesor je na Konzervatoriju u Versailleu, održava veze s A. G. Matošem. U Zagrebu djeluje opet od 1914. do 1927, od 1920. profesor je na Muzičkoj akademiji, tada piše Koncert za violončelo i orkestar op. 10 u a-molu (1922), prvo takvo djelo u povijesti hrvatske glazbe, a od 1927. do 1941. djeluje u Beogradu. Vrijeme rata provest će u Dubrovniku a posljednje godine života u Zagrebu.

Tkalčić je posebno bio cijenjen kao komorni muzičar, a o njegovu izvodilačkom umijeću svjedoče mnoge kritike iz raznih europskih središta. Njegov skladateljski interes bio je usmjeren komornoj glazbi te violončelu. Osim navedenog Koncerta napisao je i Tužnu Rožu op 8 - varijacije za violončelo i orkestar na međimursku temu, šest gudačkih kvarteta, glasovirski trio i kvartet, nekoliko skladbi za violinu i glasovir odnosno glasovir solo (Tri pjesme bez riječi op. 4) te šesnaest kraćih skladbi za violončelo i glasovir. Djela su mu objavljivana kod francuskih i hrvatskih izdavača, većina Tkalčićevih rukopisa čuva se u Zagrebu, a o njegovu stvaralaštvu Krešimir Kovačević bijeliži: "... dok Tkalčićeve male kompozicije za violončelo imaju pomalo salonski karakter po uzoru na starije čeliste, njegova komorna djela podnose i strože kritrije. U svim njegovim kompozicijama osjeća se - pored kasnoromantičnih crta - i utjecaj hrvatskoga narodnog melosa."

Skladba Sanjarenje (Rêverie) za violončelo i glasovir objavljena je u zbirci svih Tkalčićevih kraćih skladbi za violončelo i glasovir u izdanju Ars Croatica HDS-a, koje je 1981. priredio prof. Milan Nagy. Skladbe nastaju od 1898. do 1933, a Sanjarenje je jedna od najranije napisanih (Pariz, 1898), bez oznake opusa, skladana u trodijelnu obliku.


Ritualni ples vatre (Danse ritualle du feu) stavak je iz baleta El amor brujo (Ljubav čarobnice) Manuela de Falle (1876-1946), djelo nastaje 1915. na poticaj plesačice flamenka Pastore Impero, a na libreto Gregorija Martineza Sierrae. Uz balet Trorogi šešir (1919) te simfonijske impresije Noći u španjolskim vrtovima za glasovir i orkestar (1914) pripada de Fallinim najpoznatijim djelima čije stvaralaštvo ponajviše obilježava spoj nacionalnog smjera u glazbi (utjecaj španjolskoga folklora, posebice andaluzijskog) te francuskog impresionizma (Debussy, Ravel, Dukas). Ritualni ples vatre često se izvodi u verziji za glasovir solo, a obradbu za violončelo i glasovir napravio je Gregor Piatigorsky, jedan od najvećih vilončelista 20. stoljeća.