Zbivanja - Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj - sezona 1

Koncert: IVA BARAČ (1977) – violina

U ponedjeljak, 20. listopada 2003. u 20,00h u Palači Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4

César-Auguste Franck:
Sonata za violinu i glasovir u A-duru
Allegretto ben moderato
Allegro – Quasi lento – Tempo I. (Allegro) – Poco più lento
Recitativo – Fantasia (Ben moderato – Largamente – Molto vivace)
Allegretto poco mosso

Charles Camille Saint-Saëns:
Introdukcija i Rondo capriccioso za violinu i orkestar, op. 28

Miroslav Miletić:
Intermezzo za violinu solo
iz opere Karolina Suhodolska
- praizvedba obradbe

- glasovir: Andrea Feitl

Iva Barač rođena je u Zenici ( Republika Bosna i Hercegovina) 1977. godine gdje započinje glazbeno obrazovanje. Nastavlja ga u Zagrebu i studij violine diplomira na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu izv. prof. Gorana Končara. Potom se usavršava u Moskvi (Državni konzervatorij P.I. Čajkovski) te 2003. postiže magisterij na Moskovskom državnom konzervatoriju Maimonid u razredu prof. Asje Kouchner. U travnju iste godine osvaja drugu nagradu (prva nije dodijeljena) na Međunarodnom natjecanju XXI Century Art u Kijevu.

Kao solistica nastupala je u Splitu, Dubrovniku, Osijeku i Zagrebu (Klupska kazališno glazbena scena Amadeo), u Švicarskoj te Sjedinjenim američkim državama, a kao članica komornog ansambla na Hrvatskom glazbeno-scenskom festivalu Osorske glazbene večeri. Pohađa seminare kod uglednih pedagoga (G. Žislin, E. Pereny, A. Miller, A. Sorokov, M. Lacourse...).

Sonatu za violinu i glasovir u A- duru César-Auguste Franck (1822-1890) piše 1886. godine. Skladba ubrzo postaje nezaobilaznim dijelom violinističke literature (s velikim uspjehom praizvodi ju Eugène Ysaye, kome je i posvećena), a njezina četiri stavka izrazite ulančanosti i isprepletenosti građe tvore cjelinu bogato razrađenoga dijaloga dvaju glazbala. Raskošna harmonijska paleta, snažna melodika, naglašena ekspresivnost, utjelovljuju zamah kolorita i otvorenost forme zreloga kasnog romantizma s preciznošću unutarnje preglednosti Franckova rukopisa. Težište djela je drugi stavak (Allegro) tek u kojem se pojavljuje sonatni oblik, što arhitekturu skladbe ne ruši već produbljuje načelo cikličke forme pretpostavljajući jedinstvo luka cjeline slijedu ili kontrastu stavaka. Prvi stavak (Allegretto ben moderato) donosi dvije teme, u violini pa potom u glasoviru, jednostavnošću prve i rapsodičnošću druge naznačujući slijed i karakter ostalih stavaka. Drugi stavak (Allegro), snažnoga ritma, pulsirajućega pokreta i obvezujuće duboke tenzije suodnosa dvaju glazbala – gdje su posebno naglašeni aspekti raspona i izražajnost njihovih boja, otvara put iscrtanosti deklamatornoga karaktera u dionici violine u trećem stavku (Recitativo-Fantasia), gdje Franck potom razvija melodiju izrazite unutarnje snage i muzičke razgovijetnosti – podsjećajući nas i na naslijeđe posebnoga odnosa riječi i glazbe u francuskoj glazbenoj tradiciji. Četvrti stavak (Allegretto poco mosso), rondo je s temom iznesenom u kanonu violine i glasovira, a koji kroz stavak u potpunosti rastvara amplitude granica formalnoga i izražajnog ustroja cijele skladbe. Glasovirska dionica ovdje, kao i u drugom stavku (Allegro), po složenosti podsjeća na skladateljski slog Brahmsa, bogata i slobodna pokreta, koji u ovom Franckovu djelu supostoji s jednostavnošću same teme koja afirmira načelo deskriptivnosti – dakle, principa linearnog kao izražajnoga sredstva. Stavak gradira u briljantni finale luk kojega natkriljuje cij
elu skladbu.

Charles Camille Saint-Saëns (1835-1921) sklada Introdukciju i Rondo capriccioso, op. 28 za violinu i orkestar 1863. godine. Djelo je pravi primjer virtuozne skladbe, napisane s uvažavanjem kanona samoga izvodilaštva kao kategorije po sebi uspostavljene u 19. stoljeću, a u čvrstim okvirima naslijeđenih odrednica postojanosti pristupa formi iz razdoblja klasike. Akademizam Saint-Saënsa, koji se počesto smatra određujućim aspektom njegova stvaralaštva – no, koji se mnogo više odnosi na skladateljevo mjesto unutar razvoja francuske instrumentalne glazbe uopće, u ovoj skladbi i koncertantnost zadržava u okvirima konvencije (ali ne indiferentnosti), čime se profanizacija solističke dionice, dakle, svođenje na čistu akrobaciju i u muzičkom a posebice sviračkom aspektu, izbjegava, a skladateljevo rafinirano i elaborirano osjećanje stila postaje dominantnim estetskim određenjem.

Miroslav Miletić (1925) napisao je operu Karolina Suhodolska 1996. godine na narudžbu Grada Koprivnice, no djelo do danas nije praizvedeno. Riječ je o komornoj operi s prologom i epilogom u dva čina napisanoj na libreto Nenada Turkalja a prema istoimenom romanu Marijana Horvata čija se radnja odvija u Podravini 1946. godine. Intermezzo za violinu solo skladatelj je obradio za večerašnju prigodu, što će biti i uopće prvo javno izvođenje nekog dijela ove opere. Intermezzo povezuje 4. i 5. sliku opere, i počinje temom valcera koji je i tema ljubavnog dueta Karoline i Miroslava u 4. slici. Ova reminiscencija u izvorniku je praćena i orkestralnom pratnjom, no violinska dionica u ovoj obradbi taj plesni motiv blage i otvorene melodije iznosi sama. Potom slijedi kadenca, napisana bogatim violinističkim slogom, u kojoj su također prisutni i elementi valcera. To ovom Intermezzu daje punu zaokruženost cjeline, a istodobno ga čini pravim, u operama često prisutnim, prijelazom, mostom odnosno interludi
jem, koji korespondira i glazbenim i dramaturškim zahtjevima oprenoga izraza..

Koncert je dio ciklusa "Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj".

Navigacija

Zbivanja - Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj - sezona 1

Koncert: IVA BARAČ (1977) – violina

Pregled

Umjetnički voditelj

Organizacijski voditelj

E-mail

Ciklus podupiru