
...Promatrajući zemlju, ne kao socijalnu niti primarno estetsku temu, Željko Subić je otkriva kao strukturalni izazov. Nepregledna panorama ravnice, pred pogledom promatrača
usmjerenim ka horizontu, oblikuje se u meandrični trokut.
Prividna statika njegovih slika nosi u sebi pritajenu dinamiku — meandar mijenja oblik i boje, ovisno o godišnjem dobu i urodu. Kolorit postupno dosiže simboličnu snagu — crnilo zemlje i zlato žita dva su tona u njegovoj orkestraciji pejzaža. U strukturi entiteta koji promatra Subić prepoznaje se skriveni grafi zam brazda, geometrizam parcelecije zemlje (njiva), sferični geometrizam klasja požnjevenog žita.
...U KODOVIMA ZEMLJE našao se na granici pretvaranja mimetičkog slikarstva u apstraktno. Njegova apstrakcija uvijek nastaje preoblikovanjem i simbolizacijom te strukturalnim
skladanjem i rekombiniranjem elemenata. Željko Subić je slikar jedinstvenog viđenja pejzaža — uzdigao se do slikara jedinstvene slikarske apstrakcije kojoj nema analogije u suvremenoj umjetnosti.
Nitko prija njega nije ovako zemlju vidio, niti slikao. A opet je to zemlja koju svi iz svog iskustva dobro znamo.
Možda se u KODOVIMA ZEMLJE, konačno, potvrdila najvrijednija stvaralačka osobina Željka Subića? Otkrivanjem onoga što je previđeno, a riječ je o viđenom i poznatom — možda
slučajno i u dirljivoj analogiji s njegovom sudbinom previđenog slikara — pronalazi slikarski izraz za cijeli jedan previđeni svijet.
...Krunski izraz njegova slikarstva je KODIRANA MISAO. Slikajući i pročišćujući viđeno reducira pejzaž na strukturu znaka, pri čemu znak nastaje kao rezultat sila koje oblikuju svijet.
...Pročišćenje pejzaža zemlje u virtualni »binarni kod« vertikalnih linija, koje tek sugeriraju — ali vrlo izdaleka — brazde tla ili vertikale uroda (okomice boja i gustoće), direktni su indikatori autorove misli. Misao je dana likovnim aluzijama, te je (prisiljeni smo opet neposredno metaforičko izražavanje) orkestrirana na jednoj vrsti likovno-grafi čke klavijature — vrlo promjenjive i poticajne.
...Nisu li bar-kodovi po nečemu sukladni — ma kako to paradoksalno zvučalo — s ovim kodovima zemlje? I nisu li sve to srodne ritmičke skladbe.
...Tako je Subić stvorio novi zvuk u glazbenoj orkestraciji slike.
Bogdan Mesinger
ŽELJKO SUBIĆ, rođen 14. travnja 1949. u Osijeku. 1970. diplomirao likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. 1976. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih
umjetnosti u Sarajevu. Od 1979. član HDLU-a.
Živi u Novoj Gradiški, a od 1968. izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Njegovo slikarstvo svojevrsno je preoblikovanje tradicionalnih slikarskih tema u pročišćeni pikturalni izričaj — transformacija u strukturu čistog slikarstva. U naravi ono teži spoznaji
slikarstva kao medija istraživanja složenosti vidljivog svijeta koje postupno osamostaljuje u znakovnu sintaksu vlastitog slikarskog impulsa...
Promocija monografije Bogdana Mesingera o slikaru Željku Subiću održati će se u ponedjeljak, 29. prosinca 2008. u 18 sati
u Velikoj dvorani Matice hrvatske, a otvorenje izložbe istoga dana u 19 sati u Galeriji Matice hrvatske