U umjetničkim radovima Zdenka Bužeka moguće je zamijetiti da određena metoda — njegovim riječima, neki »sistem rada« — preuzima mjesto i funkciju sadržaja odnosno teme konkretnog djela. Tako je, primjerice, »montažni sistem rada« primijenio kod slika uvrštenih u »Posthistorijski ciklus l« te ciklus »Godišnja doba«, na kojima je radio krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Slike su numerički naslovljene po mehanički određenom mjestu u tim serijama radova gdje je, govoreći o potonjima, planove nastojao reducirati na boju.

Ploha kao dio izoliranog i/ili uokvirenog vizualiziranog sadržaja onda bi trebala biti isključivim prostorom određene boje koja na taj način svoje značenje reducira, odnosno regresivno umnožava u dvodimenzionalnom okviru kao jednoj od trajnih konvencija likovne umjetnosti, pa i vizualnog prenošenja bilo koje poruke odnosno bilo kojeg sadržaja upućenog potencijalnim recipijentima tj. adresatima. Ako bi onda montažu u smislu proširenog postupka, neke priručne metode, uzeli kao zajednički nazivnik Bužekovih umjetničkih i tekstualnih radova, a ta se paralela nameće sama od sebe, kod iščitavanja takvog sistema izrade artefakata ubrzo bi se, po inerciji samog prezentiranog materijala, našli u području raščlanjivanja nagomilanih odnosno združenih značenja. U semiotičkom presjeku vizualnog materijala gledatelji bi mogli pronaći gotovo sve slojeve koji su potrebni da bi stupili u kontakt s njegovim radovima. Montaža značenja u smislu gradnje interpretacije stoga je paralelna montaži vizualnog sadržaja u smislu primarnog postupka, odnosno jedno se s drugim stapa u jedinstvenom i višeslojnom procesu komunikacije s određenim umjetničkim djelom.
Srodna intuicija javlja se i kod pristupa njegovim tekstualnim montažama. Ulomci iz tuđih, pažljivo odabranih tekstova, povezani su u određenu semantičku cjelinu u kojoj istaknuto mjesto zauzima autorska intervencija — autor tj. umjetnik je tu onaj koji vrši odabir materijala, profilira ga i time usmjerava strujanje značenja. Od čitatelja kao recipijenata tih radova ne traži se previše; na njima je da detektiraju poveznice, slijede implicitne upute autora i prepuste se lagodi prepoznavanja pažljivo i vješto postavljenih šavova koji im pokazuju u kojem smjeru leži zadovoljstvo ipak neobavezne igre. Značenjski slojevi pri tome su na određeni način stavljeni u funkciju kao elementi stroja koji stvara lagodu i užitak. A to je, po meni, najistaknutije obilježje Bužekovih ranijih tekstualnih radova koji su sklopljeni kao urbani tj. socijalni kolaži s primjesama laganog, zafrkantskog sadržaja.
U novijim radovima Bužek se okrenuo cjelovitim, kanonskim tekstovima kod kojih je intervencija svedena na minimum. Umjesto fragmenta uzima se nama poznat potpuni tekst koji tek nakon upliva umjetnika poprima obrise moguće, a time i konsenzualne cjeline. A kako je riječ o dobro poznatim književnim djelima (kojima je dodan tekst Dhammapade, ali kao 'autorsko' djelo) čitateljima je ostavljena mogućnost da ih čitaju/promatraju i kao monokromne plohe. Te su plohe umjetničkom intervencijom — dodavanjem tekstovno-konceptualnog 'okvira' — preparirane kako bi se pozornost čitatelja mogla usmjeriti na način otvorene regresije odnosno nedovršenog dokidanja, rastvaranja smisla koji, čini se, onda teži da povratno ukaže na podlogu samog zadovoljstva. Pop-etno-urbanim (primijenjenim) artističkim radovima koji dominiraju u ranijoj fazi tako je putem zajedničkog postupka omogućena nesvakidašnja izravna komunikacija s djelima koja su položena u temelje moderne umjetnosti odnosno modernog senzibiliteta, pri čemu u svakom slučaju nije moguće previdjeti rad samog autora i njegove osobne preferencije. Snopovi značenjskih iskrenja onda bi mogli osvijetliti neke, kako stvari stoje, uvijek nove sklopove i pri tome nam za trenutak pokazati određene umjetničke i šire, kulturološke procese, čije je imanentno strujanje i višesmjerno djelovanje u ovim radovima postavljeno kao načelno neiscrpno i nezaustavljivo.
Miloš Đurđević
Zdenko Bužek je rođen 7. ožujka 1957. u Helsinkiju, Finska.
Diplomirao grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1984.
Od 1981. je član multimedijske grupe Udarna grupa Poskok iz bivše Jugoslavije i
grupe umjetnika/ca Krug iz Makedonije. Izlagao je samostalno i grupno u zemlji i
inozemstvu (Italija, Njemačka, Makedonija, Nizozemska, Švedska, Turska,
Australija). Prozni je pisac — pripada hrvatskoj mininalističkoj prozi osamdesetih; objavio devet knjiga.
http://www.buzek.org