Zdenko Bužek

Lara Croft Suza (detalj)Zdenko Bužek tijekom svojega se višegodišnjega likovnog stvaralaštva služio izrazito širokim spektrom najrazličitijih disciplina i izričaja, pa ga bez pretjerivanja možemo smatrati svojevrsnim medijskim nomadom. Slikao je, naime, apstraktno i fi gurativno rabeći pritom razne slikarske tehnike, znao bi posegnuti za digitalno obrađivanom fotografi jom, a nisu mu bili strani niti postupci bliski konceptualizmu, land–artu, pa čak i hepeningu. Svemu tome, dakako, valja pribrojiti i njegov nipošto zanemariv literarni rad. Pa ipak, Bužek nije eklektik. Odnosno, možda i jest, ali samo u mjeri u kojoj on to svjesno i iz promišljenih autorskih pobuda želi biti. Nedavno je, između ostaloga, zapisao: »Tradicija, ukoliko nije lažna, čuva vezu s univerzalnim«. Ova na prvi pogled jednostavna misao, međutim, za sobom povlači niz pitanja. Ponajprije, što u današnjem vremenu pojmovi »tradicija« ili »univerzalno« uopće predstavljaju? Zasigurno ne ono isto što su predstavljali prije stotinjak ili više godina. Protokom vremena tradicija kontinuirano zadobiva nove slojeve, obogaćujući se i postajući sve složenijom. Tradicija, dakle, nipošto nije statična. Da bi, primjerice, neki običaj ili umjetnički pravac postali dijelom tradicije, oni najprije moraju nastati i predstavljati nešto novo, a samim time biti posve netradicionalno, pa čak i antitradicionalno usmjereni. Slično je i s univerzalnim. O tom pojmu filozofiralo se u prošlosti, a činit će se to i ubuduće. Različite historijske epohe ili kulture doživljavale su ga svaka na svoj način i u skladu s vlastitim znanjima i običajima, ali uvijek je bilo neusporedivo lakše složiti se oko toga što univerzalno nije nego ponuditi neko pozitivno određenje pojma.

Najnoviju izložbu Zdenka Bužeka doista možemo doživjeti kao svojevrsno propitivanje tradicije ostvareno zanimljivom sintezom klasičnih i najsuvremenijih likovnih postupaka — radovi su mu u konačnici akrilici na platnu, uz prethodnu obilatu pomoć računala — ali također i nekih univerzalnih poruka što bi ih umjetnost kao takva uvijek trebala iskazivati. Bužek u svojem osebujnom poimanju likovnosti u remek–djelima Picassa, Matissea, Magrittea, Kleea, Hockneya ili Lichensteina i dalje vidi nedvojbene uzlete kreativnosti, duha i vještine, ali istodobno upozorava kako su njihove slike — baš kao i ilustracija nastala u svrhu reklamiranja kave ili pak pomalo trivijalni ali efektno zamišljeni likovi iz stripova, računalnih igrica odnosno filmova poput Supermana, Snjeguljice i Lare Croft — u svojoj osnovi tek vizualne činjenice kojima prijeti da se utope u moru bezbrojnih drugih vizualnih činjenica što nas svakodnevno okružuju i agresivno salijeću.
VANJA BABIĆ

Zdenko Bužek rođen je 7. 3. 1957. u Helsinkiju, Finska.

1984. diplomirao grafiku na ALU u Zagrebu.

Od 1983. izlaže samostalno i grupno u zemlji i inozemstvu (Italija, Njemačka, Makedonija,
Nizozemska, Švedska, Turska, Australija, Češka); član multimedijalne grupe Udarna grupa Poskok
iz bivše Jugoslavije i skopske grupe umjetnika i umjetnica Krug.

Prozni pisac. Pripada hrvatskoj minimalističkoj prozi osamdesetih. Objavio devet knjiga.

http://www.buzek.org