Sanela Đurinec

Životopis

Sanela Đurinec rođena je 20. kolovoza 1979. godine u Zagrebu. Maturirala je 1998. godine na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, na Odsjeku za slikarstvo. Diplomirala je 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Slikarskom odsjeku u klasi prof. Igora Rončevića.

Adresa:
Augusta Šenoe 75, Vugrovec, 10360 Sesvete
Tel: 098/ 766 971

Samostalne izložbe
2003. - Zagreb, Galerija Vladimir Nazor (uz Ivu Klarin i Gordanu Bralić)
2004. - Zagreb, Galerija Matice hrvatske

Skupne izložbe
2001. - Požega, Galerija Hajdarović
2002. - Zagreb, Galerija Kristofor Stanković - pasionarska baština
2003. - Zagreb, Studentski centar

Nagrade
2003. - Rektorova nagrada


Ne o sadržaju ženske torbice, već o neredu koji u njoj vlada, najradije pričaju žene same. Sanela Đurinec je slikarica koja je, umjesto da o tome priča, započela slikati jedan niz koji nabraja sve pojedinosti iz te unutrašnjosti.
Taj je prostor krajnje privatan i on se nosi, ako ne o ramenu, onda u ruci. To je privatnost koja se čuva i u njoj su podjednako dragocjene sve stvari. Ogledalo ima istu važnost kao i osobni dokument. Predmeti za kozmetiku jednako su važni kao i oni za osobnu higijenu ili, pak, mobitel. Neki će tu ostati zauvijek, a neki se troše i obnavljaju.
Unutrašnjost torbice skrita je od pogleda i u njoj se stvari svakim pokretom drukčije naslanjaju i raspoređuju. Takve, služe da bi bile pri ruci i podržavale jedan potreban kontinuitet i stanje.

Na njezinim slikama zatičemo ih iznesene na svjetlo dana iz jedne nutrine i razmještene po čupavim pozadinama koje nas na tren mogu podsjetiti na ornamentalno uređen vrt ili plantažu, nečiju intervenciju po travnjaku ili u žbunju. Kadar ovih slika nudi isječak takva prostora i njegovo prelijevanje preko ruba, stvara dojam neizmjernoga i odsutnost mjesta na kojemu se je dogodilo to da su stvari poispadale i da su možda izgubljene. Vrt, neki veliki nepoznati vrt je to mjesto. Vitalno mjesto koje izmiče ružnoći svijeta.

Sve te njezine stvari nalaze se u dnevno aktivnome prostoru koji je bez hijerarhije i redoslijeda. U njemu su se stvari zatekle zbog svoje nužnosti i svrhe. One u njemu ne proizlaze jedna iz druge ni po obliku ni po funkciji, već svaka ima svoju dnevnu misiju.

Sanela Đurinec je i do sada posezala za prostorom nutrine. U početku, bile su to slike koje su prikazivale brutalan rad ribarskih noževa što rasijecaju tek ulovljene plave tune iz kojih teče krv i ispadaju utrobe. Nastavila je sa serijama slika na kojima su nizovi DNK-spirala, katkad prenesenih sa slike koju je u svijet odaslala struka, a katkad njezinih, proizvoljnih, i tako zadirala daleku dubinsku nutrinu zajedničku svima.

Ovaj put, ona na platno stavlja jedan sadržaj koji ne pripada muškim slikarima. Uzela je sadržaj svoje torbice i tako izabrala sebe za primaran motiv. U tom prikazivanju nije inzistirala na mogućoj vlastitoj posebnosti već je nabrojila i uokvirila sve one stvari koje se nalaze i kod drugih žena.

Igor Rončević