Otvaranje izložbe VUKOVARSKI SPOMENAR umjetnika Vlastimira Lončara

Pozivamo Vas na otvaranje izložbe VUKOVARSKI SPOMENAR umjetnika Vlastimira Lončara koje će se održati 4. svibnja u Galeriji Matice hrvatske u 19 sati. Izložba će biti otvorena do 18. svibnja 2015.

O izložbi:

S obzirom na likovni pristup, najprije ćemo kazati da je Mnemozina, boginja pamćenja i majka sviju muza, obdarila Vlastimira Lončara iznimno čvrstom memorijom, a nije mu uskratila ni minucioznost viđenja ni tehnički vještinu izvođenja. Stoga on prilazi veduti ili krajoliku s namjerom da uhvati specifična svojstva viđenog prizora, da uz koordinatne točke stvarnih predmeta u kadru kaptira i odgovarajuću atmosferu, to jest da fiksira igru svjetlosti i sjene po promatranim površinama, te na taj način sugerira i dubinu – ne tek treću dimenziju prikazanog prostora, nego i dubinu doživljaja, dubinu neravnodušne emotivne reakcije. Nema dvojbe da je u mnogim ovdje izloženim pejzažima i scenama sjena subjektivno nadvladala ulogu svjetlosti, da su prizori učestalo utonuli u sjetnu, melankoličnu i čak dramatičnu polutamu a pogotovo motivi razaranja i njhovih posljedica imaju tamnu patinu i gusti veo mračnih dojmova. Za motive s ove izložbe Vlastimir Lončar je imao posebno snažnu motivaciju: ljubav prema gradu u kojemu je živio, s kojim se srodio i kojega je branio, a koji i sada u njegovim sjećanjima zauzimlje povlašteno mjesto. Riječ je, dakako o Vukovaru, o toposu koji i u kolektivnoj imaginaciji ima posebno simbolično mjesto, a u individualnoj viziji ovoga slikara ima sve moguće doživljajne raspone. Pamti ga kao prostore nataložene ljepote prirode i kulture, ne zaboravlja traumatične prizore njegova rušenja i degradacije i, konačno, evocira znane mu ambijente kao zalog dugoga trajanja i sublimaciju traumatičnih iskustava. Stoga nam na ovoj izložbi Lončar nudi kronološki i tipološki trodijelnu artikulaciju predstavljenih slika. S jedne su strane zapamćeni prizori spokojne kontemplacije rijeke, ulica i spomenika, na drugoj su strani žestoke scene ratnog stanja, a na trećoj pogled na aktualnu situaciju, no s uživljavanjem koje kao da predpostavlja obnovu u uspomenama, obnovu u duhu. Lončareva slikarska interpretacija dragih ambijenata teži dostojanstvenosti i suzdržanosti, a to postiže kolorističkom redukcijom na pretežno smeđesivkastu gamu i finim i tonskim stupnjevanjem registara i planova. (Za razliku od vukovarskog ciklusa, u svojim istarskim i primorskim radovima on je skloniji jačoj kromatici). Upravo sposobnošću suptilnoga tretiranja svjetlosnih tragova i odbljesaka, delikatnošću subjektivnog »filtriranja« viđenog kroz vlastiti rukopisni izraz nadmašuje se dokumentarna, pozitivistička razina artefakta, a Vlastimir Lončar potvrđuje se kao izvođač zamjetne vještine i odgovarajuće stvaralačke empatije. Zadovoljstvo nam je pozdraviti ga na prvim koracima aktivne profesionalne afirmacije i novim potvrdama izrazite humanističke orijentacije.

akademik Tonko Maroević

Tko motri slike Vlastimira Lončara, neka svakako uzme u obzir jednu činjenicu: Lončar je Vukovarac, a Vukovar je začuđujuće rijetko bio motiv i inspiracija likovnim umjetnicima. Premda u tom gradu ima i lijepih veduta i impresivnih krajolika, i premda su u Vukovaru živjeli i slikari koji su ostavili traga u našoj umjetnosti, sam se grad na slikama rijetko pojavljuje. Zašto je tako, duga je priča; ovdje je važno tek to da je Vlastimir Lončar uočio taj manjak i latio se da ga nadoknadi. Uzeo je, dakle, u raznim tehnikama i iz raznih rakursa prikazivati Vukovar, pa se čak može reći da on slika Vukovar i onda kad slika nešto drugo,recimo, Istru ili Zagreb. A ono što na tim slikama najviše pogađa laika poput mene, svakako je njihova atmosfera, za koju mi se čini da neobično istinito priziva dunavske vidike, budeći ono isto raspoloženje koje čovjeka obuzima onda kad te vidike motri u zbilji. Ponekad sam se pitao kako to slikaru uspijeva, i na kraju sam došao do odgovora koji nekome može zvučati čudno, ali ja sam siguran da je posve istinit. Kad, naime, u Vukovaru nekoga upitate kakve je boje Dunav, nikad nećete dobiti kratak i jednoznačan odgovor, nego će vam vaš sugovornik o toj boji govoriti naširoko ali oprezno, uz mnogo usporedbi i dodatnih objašnjenja. To dolazi odatle što Dunav doista nema stalnu boju: on je siv, zelen, plav, crven, žut ili smeđ, ovisno o godišnjem dobu, o vodostaju, o kiši, suncu, vjetru ili ledu. Zapravo, u njemu su sve boje, pa se zato čini da je sve što čovjek u Vukovaru može vidjeti – na zemlji i na nebu, blizu i daleko – tek jedna od tih dunavskih boja. A Vlastimir Lončar dobro je zapazio da se tu krije prilika za njega: on svoje kistove umače izravno u Dunav – u onaj stvarni ili u onaj u svome srcu – pa mu zato slike tako dobro polaze za rukom.

akademik Pavao Pavličić

O umjetniku: VLASTIMIR LONČAR
Vukovarski slikar i vitrajist Vlastimir Lončar umirovljeni je inženjer elektronike. Slika još od svojih ranih gimnazijskih dana. Uz rad je u Zagrebu na učilištu AGORA završio Autorsku školu slikanja u klasi profesora Dine Trtovca, akademskog slikara, a zatim i majstorsku radionicu kod istog mentora. Na učilištu CEKAO i u majstorskoj radionici vitrajista Branka
Ćalovića-Pulskog u Zagrebu je završio i školu izrade vitraja.
Po umirovljenju upisao se na odjel slikarstva na Šoli za risanje in slikanje ARTHOUSE u Ljubljani, gdje je diplomirao u klasi doc. Mladena Jernejca, akademskog slikara, specijaliste. Sudjelovao je na osam pozivnih i na preko četrdeset skupnih žiriranih izložbi. Samostalno je izlagao u Vukovaru, Zagrebu, Puli i Balama. Ovo je njegova deseta samostalna izložba, a dio je njegovoga projekta »Vukovarski spomenar«, magistarskog rada na ARTHOUSE-u u
Ljubljani.