Martina Klapan Štambuk

Ruka.

Ekstremitet kojim milujemo i ubijamo, perpetuum mobile Boga i Lucifera, neznatno je istaknut motiv na slikama Martine Klapan Štambuk, ali epicentar koji krije začetak umjetničkog procesa. Prsti su prikazani shematski, kao crne i bijele horizontalne linije, isprepleteni jing-jangovi. Djeluju poput struna čudesna glazbala koje platnima šire zatvorene oblike, plodove nabujala osjećaja. Na slikama koje na apstraktan način prikazuju sjedeću figuru, jedini su motiv kroz koji isprepleće se prostor, a figura diše. Kako ona u virtualnom svijetu autoričine umjetnosti, tako i sama autorica. Ostali većinom kružni i kvadratni oblici na tim djelima sami su za sebe zaokružene cjeline ponekad obrubljene crnim linijama, a u nekim se slučajevima ploha boje koja primjerice predstavlja glavu stapa s plohom prostora. Na slici koja prikazuje trudnu ženu plohe boje čiste su i prazne, glava i utroba shematizirane su na krugove unutar čije se bjeline može kriti trenutna misao majke i buduća misao djeteta. S druge strane, platno koje također predstavlja figuru koja sjedi, ali s rukama skrivenim pod oblicima, plohe crvenih oblika prošarane su linijama i čini se kao da predstavljaju organe, od kojih je svaki uokvireni svijet za sebe. Ljudsko biće postaje cjelovita masa nespokojstva jer ti su »organi« u sebe uvukli ruke bez kojih čovjek nije sposoban letjeti, odnosno stvarati. Možda iz tog razloga na slici plavih tonova koja prikazuje u bijelu boju rasprsnuto tijelo ležeće figure s kompaktnijom formom ruke ta ruka posustalo visi kao da nešto čezne dohvatiti. Ovdje se ipak već može naslutiti osjećaj slobode koji do svojeg punog izražaja dolazi na potpuno apstraktnim platnima žutih, bijelih i crnih tonova gdje crne linije ne zatvaraju oblike već se samostalno raspršuju u prostor, prožimajući ga cijela. Antipod tih sasvim slobodno slikanih slika bio bi apstraktan triptih, moglo bi se reći »kondenziranih oblika« onoga što nekada bijaše figura.

Nalazimo se u svijetu atoma, beskraju koji nije moguće dohvatiti ni dodirnuti rukama. Možemo samo promatrati čudesnu česticu, a ovaj put posrednik su nam prsti Martine Klapan Štambuk.
Neva Lukić


Martina Klapan Štambuk rođena je 31. listopada 1979. u Zagrebu. Diplomirala je marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te slikarstvo na Accademia di belle arti u Firenci. Živi i radi u Zagrebu.


Samostalna izložba:
2008. Galerija Novigrad, Novigrad

Skupne izložbe:
2005. Galerija Californian University, Firenze
2006. Galerija Bizonte, Firenze
2006. Galerija samostana Bosco ai frati, San Piero a Sieve, Italija
2007. Michael Schimmel Center for the Arts, New York
2007. Galerija 70 Rosso, Firenze