Marko Majstorović - Iritabilizam

„Iritabilizam“

Izložba akademskog slikara Marka Majstorvić pod intrigantnim nazivom „Iritabilizam“ predstavlja  presjek odabranih radova nastalih unutar proteklih nekoliko godina. Iritabilizam u ovom kontekstu postaje osobna oznaka autora kao pojave u njegovoj ulozi izlagača. Za Majstorovića to je oblik šamanizma da se stvarnost iznova stvori ili da se potvrdi kao jedina. Odlučne stvaralačke impulse dobiva iz svakodnevnih pojavnosti, bile one osobne ili medijski posredovane. Namjera mu je informirati, prenijeti osjećaj, dočarati senzaciju, podučiti  ali i iritirati promatrača – bez namjere izazivanja negatihnih emocija.

Stvaranje slike za Marka Majstorovića je dugotrajan misaono-akcijski proces i u osnovi mora biti prirodan. Slutnja je prva koja se javlja i daje smjernice umjetniku u njegovom stvaranju, te se mora poklopiti s finalnom slikom. Između slutnje i finalne slike događa se istraživanje kroz koje „slika gradi slikara, a slikar sliku“, što iziskuje izniman mentalni trud.

Odan je klasičnom slikarstvu i crtežu kao temelju kvalitetnog umjetničkog rada. U procesu stvaranja prethodno izrađuje detaljne skice, vodi bilješke, istražuje. Za figuralne motive vrlo često radi skulpturalne modele kao vizualnu pomoć kako bi osjetio materiju i scenu. Fotografija kao zaseban medij ima veliku ulogu u radu i u životu Marka Majstorovića. Iako je ona u većini slučaja stvar trenutka, vrlo često ciljano odabire prizore koji postaju važan detalj u stvaranju cjeline na platnu. Osim toga, fotografija - isključivo analogna, pomaže autoru da osjeti površinu, što je još jedna potvrda kako svakom detalju prilazi s iznimnom pažnjom i dubokim promišljanjem.

Majstorović slikarstvo definira na zanimljiv način kao sportsko – etičko – poetsku disciplinu. Sportski element prepoznaje u gesti - koja mora biti izvorna i vidljivo nositi prirodnu energiju. Etičko je po iritabilnosti – jer zadatak slikarstva je poticanje promatrača na razmišljanje, a poetičnost se očituje u stvaranju novih riječi.

Koliko je dubok i misaoni Majstorovićev princip rada, toliko je prirodan i logičan. Njegov stav u osnovi je formalistički i racionalistički. Važna je forma, logika nastajanja slike i prirodnost razvoja teme. Osvješćuje površinu i na njoj stvara logičnu protežnost, ne inzistira na stvaranju trodimenzionalne iluzije.

U procesu stvaranja umjetničkog djela prolazi kroz tri faze. U prvom momentu predočuju mu se scene, kao apsolutne situacije. Stvara se početni vizualni osjećaj u kojem se slike javljaju kao potreba za čistim uživanjem u slikarstvu. U drugoj fazi denominira, ogoljuje, postojeći pojam - odnosno riječ, jer je postojeća riječ već dogovorena semantika i kao takva nije korisna. Denominacija je nužna kako bi izrodila u trećoj fazi stvaranje nove riječi. U introvertiranom, u komornom, u intimnom doživljaju predmeta koji deskriptira, stvara novu riječ. Majstorović se u ovom trenutku prepušta čistom platonizmu. Ako postoje ideje kao metafizičke supstance koje su osnova i razlog svakog zbiljskog i stvarnog postojanja, na metafizičkom planu apsolut odgovara osjetilnom svijetu ideja. Materijalni, čulni svijet je samo privid i trajno nastajanje. Novonastala riječ nije izgovorljiva ali je vidljiva i postojana. Nadolazi kroz racio i emocije, a proces njezinog nastajanja je svojevrsna umjetnikova katarza. Marku Majstoroviću nije cilj predočiti svoje fantazmagonije već ih pretočiti u riječ koja ima svoj razlog. Ponovnim stvaranjem riječi dolazi do svog creda: „Slika i riječ su jedno. Slikarstvo je riječitvorstvo, dok je poezija slikopisanje.“

Slikarstvo Marka Majstorovića je spoj narativne preciznosti i fluidne ekspresionističke manire uz elemente simbolike i nadrealnog. Njegovi potezi osciliraju od elegantnih, fluidnih, mirnih do dinamičnih i odlučnih.  Zanimljiv i mističan, tradicionalan i inovativan, odličan crtač i poznavatelj kolorita predstavio se kao slikar vrijedan pažnje od kojeg možemo očekivati brojne izvrsnosti na području umjetničkog stvaranja.

Ivana Školnik

Životopis

Rođen 25. veljače 1964. od oca Ante i majke Ane u jugoistočnoj Hercegovini na gradilištu hidrocentrale Bileća gdje mu je otac radio za splitsko poduzeće »Konstruktor«. Školu za primjenjenu umjetnost završio je u Splitu na odjelu za dekorativnu obradu kamena 1982.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1988. u klasi prof. Vasilija Jordana.

Kao student dobio je rektorovu nagradu za slikarstvo.

Samostalne izložbe :

• 1982., Split – Galerija »Nije važno« izložba crteža
• 1985., Zagreb – Galerija DDT izložba slika i objekata »Istraživanje likovnog jezika« (sa Sonjom Hržina i Tamarom Ukraincik)
• 1990., Zaprešic – Galerija »Rotonda« izložba slika Život u dvorcu
• 2005., Split – Salon »Galić« izložba slika Sljepcev vrt – pozdrav iz Egolanda
• 2010., Split – Dioklecijanovi podrumi izložba slika Statements – Izjave
• 2013., Zagreb – Galerija »Obsieger«, izložba slika Rječotvorstvo

Živi i radi na relaciji Zagreb, Split, Mala Duba (Živogošce). Član je HULU Split.