Lana Jovanovac

Sjene (pri)sjećanja

Sjenom kao inverzijom svjetlosti Lana Jovanovac nastoji zaustaviti, preskočiti jedno posve osobno sjećanje na detalj koji joj plijeni i zaustavlja pozornost. Iza svakoga se fotografskog zapažanja bilo da je riječ o crno-bijelom ili u boji krije jedna posve neobična i duboka tetovaža intimnog. Osoban pogled na svakodnevno ova mlada foto-autorica prikazuje kroz priče o Jednom opisujući ga različitim sjenama.
Ciklus fotografija Sjene usmjeren je propitivanju razina percepcije i iz tog u krajnjoj konzekvenci proizašlog pojma identiteta, kojim se uspostavlja značenje određene osobe, određenog mjesta, objekta ili nekog drugog predmeta interesa.
Lana Jovanovac kada projicira Grad i ljude bavi se realnošću prostora, kretanjem između tih dviju realnosti. Poput opsesije ovo bavljenje različitim količinama svjetla, bavljenje je ne samo prostorom već osobnim, ženskim traganjem. Jer upravo sjene dokazuju trodimenzionalnost realnog i time argumentiraju ona emotivna stanja koja dovode do jasnoće i banalnosti, do nježnosti i topline. Njezine fotografije otvaraju prostore koji žude, uživaju, žele, koji su zahtjevni, brzi i nepredvidljivi, ali i usamljeni, lomljivi i tjeskobni.
Kroz sjene se polagano razotkriva, propituje, rastvara rodni i spolni identitet, zbiva se i razmjena između dvije susjedne forme ili dva susjedna tijela pri čemu je njihov međuodnos i tragovi koje jedan na drugom ostavljaju znak njihova postojanja... ili pak sjećanje da su jednom bili.

Helena Sablić Tomić


Voljeti detalj, pristajati na obračun s frazama o značaju detalja, i vjerojatno najbolji mogući način uzimati ga kao odmak od dosadne navade domišljanja ostatka te odlučivanje samo za NJ, za detalj.
Lana pobjeđuje sve fraze o detalju kojih bismo se literaturno i literarno mogli dosjetiti, ali podsjeća na filmološke stilistike.
Ona dakako kadrira s obuhvaćanjem apstrakcije, jer je toliko blizu da je ne samo nekonkretno nego je i prekasno!? Preblizu je pa je prekasno. Kud bi se sada naime uopće više odmicao. Dakle, konvertira prostor u vrijeme, iako to zvuči kao preblaga i prestara opaska, ali ipak nas uvlači u prostor i obuhvaća nam vrijeme. Gnjavi nas našom rutinskom grješkom, računa na našu inercijsku namjeru domisliti ostatak, ali takvoj se gesti i ruga. Samo je detalj, kolikogod nesumnjivo i upucan u križne odnose fizike i metafizike, a onda odmah i gadan, jer je naime preblizu! Prekasno je. Na pravom ste mjestu, na Laninoj izložbi, a tamo je i Ona.

Goran Rem


Ona

Pravi trenutak.
Linija prelazi granicu,
nastaje sjena.

Mrak prekida svjetlost.
Neodvojiva družica,
sveprisutna.
Skriva svaki detalj,
svaki pogled,
svaki dodir,
svaki znak.

Nezaustavljiva tamna idila života.
Vječna želja koja ne prestaje.
Sjenomanija nesanice,
tu je poput disanja.
Raste u meni
postaje dio mene.

Najdraža imela živi.
Što ako nestane?
Nastavljam hodati,
postajem ono što sam oduvijek bila!

Lana Jovanovac


Životopis

Lana Jovanovac (1980.) rođena u Osijeku.
Bavi se fotografijom pet godina.
Radi za http://www.osijek-online.com.
Fotografije su joj objavljivane u časopisima The Bridge/Most, Tema.