IZLOŽBABA Jelene Azinović

Jelena Azinović već je svojim dosadašnjim stvaralaštvom jasno i precizno ukazala na pravac i osnovne odrednice unutar kojih će se – barem u bližoj budućnosti – kretati njeni skulptorski interesi. Ponajprije, to je profilirana figuracija s ljudskim tijelom kao svojevrsnim katalizatorom odnosno posrednikom između vanjske pojavnosti te unutrašnjih psiholoških stanja. Drugim riječima, Jelena na specifičan i prepoznatljiv način uspostavlja ravnotežu između forme i sadržaja, postavljajući ih u ravnopravne i dinamične dijalektičke odnose. O čemu je točno riječ? Tvarni aspekt njenih skulptura, koje uglavnom prikazuju ženske likove, ponajprije se iskazuje kroz precizno modelirane oblike s izrazitim naglaskom na kompozicijsku simetriju. U tom smislu autorica će se, na određeni način, referirati na skulpturu drevnih orijentalnih civilizacija ili arhajske Grčke. Istodobno, namjerno inzistirajući na ekstremnim izobličenjima i tjelesnoj karikaturalnosti svojih likova, ona na lucidan način poseže za groteskom, ironijom, ali također – vidjet ćemo – i društvenom kritikom. Upravo ovakav amalgam sačinjen od »hladne« arhajske statičnosti i »neprirodne« tjelesne pojavnosti rezultirat će dojmljivom i na posve specifičan način iskazanom psihologizacijom, čineći Jelenin skulptorski izričaj suvremenim i nadasve aktualnim.

Najnovijim skulptorskim ciklusom pod nazivom Izložbaba, Jelena Azinović dosljedno nastavlja s propitivanjem formalno-sadržajnih odnosa, kao i psiholoških učinaka što ih oni izazivaju. Osnovu izložbe čine tri poprsja ekstremno pretile žene, a radi se, zapravo, o jednoj te istoj osobi. Autoričina je koncepcija da se poprsja doživljavaju kao cjelina, pa bismo mogli govoriti i o svojevrsnom skulptorskom triptihu. Iako na prvi pogled slična, poprsja u sebi sadrže znakovite varijacije. A upravo u tim varijacijama krije se i njihova psihologizacija. Ekstremno pretila žena, naime, sve se više »rastače« i postaje amorfnijom, a zajedno s tim procesom raste i broj metalnih aplikacija po njihovim površinama. Autorica se, zapravo, na likovno zanimljiv način obračunava s ljudskim predrasudama. U današnjem sociološkom kontekstu potrošačkog društva i industrije zabave što histerično nameću tjelesnu ljepotu kao nešto ne samo društveno poželjno već i obavezno, pretile osobe osuđene su na marginalizaciju i predrasude. Rastakanje, zapravo, simbolizira posustajanje pod teretom predrasuda, a povećanje broja metalnih aplikacija ukazuje na rastuću nečistu savjest svih onih što takve predrasude potiču ili prihvaćaju. Aplikacije, naime, reflektiraju te tako izobličuju izgled promatrača. Na taj način umjetnica uspostavlja svojevrsnu inverziju odnosno vizualno-mentalni dijalog: promatrajući groteskno pretilu osobu istodobno smo prisiljeni suočiti se i s vlastitim deformacijama. Jesu li one fizičke ili psihičke prirode? Na to pitanje neka svatko odgovori po vlastitoj savjesti...

Vanja Babić 

Jelena Azinović rođena je 27. veljače 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2011. godine pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, klasa prof. Mire Vuce, te stekla akademski naziv magistra kiparstva.

Projekti:

• Prva nagrada na natječaju Riječka Klupa u organizaciji pogledaj.to portala i udruge građana Riječki Val, 2011.
• Samostalna izložba u sklopu ciklusa Oni dolaze: Jelena Azinović, Maja Pezelj, Petar Popijač, SC Zagreb, 2012.
• Trienalle Hrvatskog kiparstva, Zagreb, 2012.
• 31. Salon mladih, HDLU, Zagreb, 2012
• Samostalna izložba, Azinović/Pavić/Popijač, salon galerije Antun Augustinčić, Klanjec 2012.
• Nagrada MUO, natječaj Bor s nama, HDD, Zagreb. 2012.
• Samostalna izložba u ciklusu Mladi umjetnici u Galeriji Kristofor Stanković Gradske skupštine Grada Zagreba, Stara gradska vijećnica, 2013.
• Samostalna izložba u sklopu Kastafskog kulturnog leta, Kastav, 2013.
• Članica je HDLU-a, živi i radi u Zagrebu.
  E-mail: jazinovic@gmail.com