Izložba Vlade Marteka Konceptualistički arhiv

Priča kaže da je svojedobno za jednog od praočeva konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj te suosnivača grupe Gorgona Josipa Vaništu nabavljeno šest prepariranih te na okvire uredno nategnutih slikarskih platana ovećih – u strukovnom žargonu uvriježeno bi bilo reći "muzejskih" – dimenzija, kako bi on na njima nešto naslikao. Ta zamisao, međutim, nije i nikada neće biti realizirana, ako ni zbog čega drugoga onda zbog Vaništine smrti koja je u međuvremenu uslijedila. Stoga će odgovor na eventualno  pitanje bi li na spomenutim platnima nastala još poneka vodoravna linija, ili možda ipak, jer Vaništa je imao dvostruki umjetnički život, kakav lirski i tradicionalistički intoniran prizor krajobraza ili mrtve prirode, zauvijek ostati nepoznat. Ostala je, dakle, bjelina ispražnjenih platana, što će na neki čudan način korespondirati s naslovom posljednje knjižice Vaništinih – isticao se i neprijepornim spisateljskim darom – zapisa izdane tek nekoliko godina prije njegove smrti, koji glasi Na bjelini. A na bjelini tih platana desit će se tekst, i to tekst po mnogočemu različit od Vaniština verbalnog opisa linije. O čemu je riječ?

Ta će ispražnjena platna stjecajem okolnosti dospjeti, naime, u posjed (pred)pjesnika, (post)pjesnika, filozofa, vizualnog umjetnika, umjetničkog agitatora te jednog od vodećih predstavnika konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj ali i šire, Vlade Marteka. Već iz pobrojanih odrednica i onima posve neupućenima neće biti teško zaključiti kako se Martekova cjelokupna i kompleksna umjetničko-intelektualna strategija ponajprije sastoji od ispisivanja riječi, posredstvom kojih, dakako, realizira poeziju, ispisuje parole odnosno agitacije, ili pak ostvaruje svojevrsne verbalno-slikarske amalgame izvedene na različitim - kako konvencionalnim tako i nekonvencionalnim - mekim i tvrdim podlogama. Marteku su intaktne bjeline šest velikih platana neprijeporno predstavljale izazov da vlastitu umjetničku strategiju sada realizira posredstvom - za njega posve atipičnih - slikarskih formata, uz istodobno zadržavanje autorske prepoznatljivosti i dosljednosti. On će, dakle, tim platnima pristupiti kao svojevrsnim školskim pločama, ispisujući na njima kredama u boji osnovne postulate i kontekstualno-poetske odrednice iz kojih izvire njegovo cjelokupno stvaralaštvo, uz istodobno nabrajanje najznačajnijih projekata što ih je tijekom proteklih nekoliko desetljeća uspio realizirati. Svoj je najnoviji umjetnički postupak Martek objedinio nazivom Konceptualistički arhiv. Posve opravdano s obzirom da na ambijentalan način postavljena te kredom ispisana platna tvore, zapravo, svojevrsnu sintezu autorovih umjetničkih promišljanja, uz shematsko navođenje socio-psiholoških okolnosti koja su na njih utjecala. Konceptualistički arhiv na određeni je način edukativna izložba o dosadašnjem stvaralaštvu Vlade Marteka, pa će njegov pristup velikim platnima kao školskim pločama imati i svoju eksplicitno simboličku komponentu. A edukacija je predviđena i kroz izravan kontakt s autorom čak i kada on nije osobno nazočan u prostoru galerije, na što upućuje i iza stupa diskretno izvješeno malo crno platno čiji tekst poziva posjetitelje da s autorom porazgovaraju o izloženim djelima, uz prigodno navođenje broja telefona na kojega ga u tu svrhu mogu i nazvati. Ali, Martek je oduvijek posjedovao itekako izražen osjećaj za ironiju, pa će i ovoga puta, točno nasuprot tome malome platnu i također iza stupa, postaviti  još jedno takvo platno s otrježnjavajućim  natpisom "Ne nadam se iluzijama".

Vanja Babić