Izložba: VELIKA DJELA U MALOM FORMATU - Đorđe Jandrić, Branko Lepen, Jakov Žaper

…Bori

Za vrijeme lockdowna prouzročenog pandemijom Corona virusa većina je umjetnika privremeno zaboravila na velike formate, instalacije, ambijente ili site specific objekte te se u osami svoga doma okrenula intimnijim zapisima. Takav je slučaj i s umjetnicima Đorđem Jandrićem, Brankom Lepenom i Jakovom Žaperom koji do sada nisu bili skloni izražavati se u malom formatu kao ni u tehnikama drvenih bojica, akvarela ili akrilika. Rezimirajući neočekivano pozitivne rezultate svojih polugodišnjih črčkanja odlučili su izložiti svoje slike i crteže vođeni znatiželjom kako bi oni izgledali u galerijskim prostoru, odnosno da li imaju onu snagu i moć kao radovi po kojima su likovnoj javnosti poznati. Izložena djela idejno ne odudaraju mnogo od prvih radova ovih umjetnika čije je polazište i ishodište bila konstruktivistička misao, odnosno propitivanje geometrijskih i minimalističkih zakonitosti unutar vlastitih umjetničkih istraživanja. Ta polazišna točka sada je po prvi put kod sve trojice realizirana i u malim formatima, a interesantno je te radove vidjeti zajedno izložene jer, premda su bitno različiti, mogli bi se očitati i kao djelo jednog autora sklonog geometrijskim varijacijama i eksperimentiranju.

Jakov Žaper po svom je zvanju grafičar a po vokaciji umjetnik geometrijskog izraza. Podsjetio bih ovdje na usku povezanost geometrije i grafike koja je u našoj suvremenoj umjetnosti dosegla svoj zenit u šezdesetim i sedamdesetim godinama proteklog stoljeća kada su umjetnici poput Picelja, Srneca, Dobrovića, Fellera ili Galića svoja geometrijska ispitivanja realizirali upravo u mediju grafike, točnije u sitotiskarskoj manufakturi Brane Horvata. Žaperova vezanost uz geometriju drukčije je poetike i nužno je treba sagledavati u kontekstu kasnijih istraživanja objedinjenih pod nazivom Nove Geometrije (Neo-geo). U specifičnom autorovu razmišljanju glavni subjekt je prostor, ne njegova iluzija svojstvena takvom umjetničkom diskursu, već prostor kao praznina zarobljena unutar slikane kompozicije koja se može iščitati kao mentalni poligon koji otvara vrata brojnim praktično-teoretskim istraživanjima. U predgovoru kataloga izložbe u Galeriji Cekao 1985. godine Borivoj Popovčak piše: Njegovi oblici daleko od matematičke pravilnosti kutne geometrije uglavnom su iscrtani ugljenom kao rezultat poteza ruke koji je izbjegao proračunu, i tako omekšana forma ponuđena je oku u svojoj iskonskoj jednostavnosti. Te površine nisu ništa drugo do crteži, prostor koji dozvoljava autoru da se na trenutak oslobodi kalupa gradacijama zamjetne crtačke geste, s time da ugljen nije samo uspomena već nagovještaj novoga. U novim radovima Žaper varira svoja ranija načela ali se uloga prostora proširila sa samog umjetničkog djela na relacijske ovisnosti, zadanosti i nova iščitavanja u odnosu na ambijent u kojem se djelo izlaže. Ovoga se puta odlučio uglavnom zgusnuti i grupirati radove, korelirajući ih međusobno u svim raznolikostima u smislu jedinstvene ambijentalne slikarske instalacije.

Slično postupa i Lepen, koji svoje akrilike slobodno raspoređuje na jednom zidu. Radi se o instalaciji od tridesetak akrila malih formata gdje autor svoja minimalistička i geometrijska iskustva prvi put odijeva bogatim koloritom te putem njega nastavlja svoja optička istraživanja koja je do sada prepuštao svjetlosti i njenim refleksijama. Od njegove prve samostalne izložbe u Galeriji PM prošlo je točno četrdeset godina, koliko vremena traje i autorovo sustavno i analitičko istraživanje plastičke misli unutar principa i varijacija konstruktivističke i geometrijske umjetnosti. U svojim reljefima, skulpturama, objektima i instalacijama Lepen je oduvijek pokazivao istančani osjećaj za odabir, obradu i utilitarnost materijala koji je bio nedjeljiv idejni i izvedbeni element njegovih prostornih konstrukcija koje predstavljaju do detalja osmišljenu i perfekcionistički provedenu idejno-estetsku cjelinu. U predgovoru izložbe u Zavičajnom muzeju grada Rovinja (Sv.Toma) 2002. godine Popovčak piše: ...Svrha Lepenovih objekata je ukazati na pluralitet njegovog izričaja, na kontrastne odnose organskih i anorganskih materijala, na strukture geometrijski koncipiranih oblika i prirodnih organskih krivulja, na konkretne, solidne oblike, transparentne i one projicirane, ukratko, ukazati na cjelokupnu predstavu koja promišljenom režijom nadilazi stilski stereotip.

Đorđe Jandrić poznat je po svojim skulpturalnim hrpama koje su u stvari opredmećeni crteži kvadrata kojem su upisani kružnica i trokut što je u biti tlocrt stošca, osnovne forme njegovih Hrpi. Prvi je put taj crtež predstavljen na izložbi Otok u Dubrovniku 1995. godine o čemu Popovčak kaže: Jandrićev rad podrazumijevao je slanje crteža telefaksom uzastopno četiri dana sa otoka Silbe u Dubrovnik. Stigavši u Dubrovnik Jandrić je isti crtež odašiljao na Silbu u istom vremenskom razdoblju. Time je prostorno krug bio zatvoren. Tehnologijskim putem crtež je translatiran u prostoru sukcesivnim nizanjem, čime je putanja faksa simulirala ophod oko skulpture. Ovdje dakako nalazimo potvrdu Jandrićevih promišljanja o aktivnoj simulaciji i pomicanju dvodimenzionalnog u trodimenzionalni prostor. Crtež se u toj simulaciji također mogao shvatiti kao mentalna skulptura. Na crtežima koji su trebali biti izloženi na ovoj izložbi, Jandrić varira taj motiv dodajući osnovnom, grafitom izvedenom crtežu, okomite i vodoravne pravokutnike nanesene akvarelom kojim će prskati i tipično slikarske mrlje, poigrava se tonskim odnosima, varira i multiplicira položaj trokuta, stvara iluziju kolaža kao što i ne poštuje zadani kadar crteža već će akvarelne nijanse neuredno prelijevati preko njegovih rubova. Pripremajući ovu izložbu, Jandrić je rasporedio crteže u svom ateljeu te gledajući ih kao cjelinu odlučio ih snimiti in situ a uvećanu fotografiju izložiti na jednom od galerijskih zidova.

Premda je početna ideja bila da ovi radovi budu predstavljeni publici klasičnim galerijskim postavom do toga nije došlo. Bez ikakvog dogovora svaki je umjetnik odlučio od svojih malih pojedinačnih radova učiniti smislene cjeline predstavljajući ih kao jedinstvene instalacije ili virtualnu stvarnost. Nikada ranije Jandrić, Lepen i Žaper nisu svoja djela izlagali na klasičan način, pa unatoč početnoj želji, jednostavno protiv sebe nisu mogli. Zato i jesu umjetnici.

Mladen Lučić

P.S. Citiranje dijelova tekstova našeg zajedničkog prijatelja Borivoja Popovčaka učinjeno je s poštovanjem i posebnim pijetetom.