Ivica Bobanović Ćolić

Kiparski čin svetkovina je oduhovljenja i uzdignuća forme. Njime se, kao i u ostalim umjetničkim vrstama i oblicima rada - bez obzira na materijalnost i kakvoću tvari kojom se kipar služi i bez obzira na stilsku poetiku koja mu oblike likovnog promišljanja i govora uglavljuje i nudi - duh i san pretvaraju u javu, u haptičku supstancijalnost zbilje u kojoj se nemušta magma tvarnog iznjedrena u oblik uspravlja probuđena ravnovjesjem strukturalnih silnica stvarnog. Pri tome se (za razliku od slikarstva npr. i bliskih mu umjetničkih grana koje viđenja pojavnog svijeta sapinju u varljive koordinate dvodimenzionalnih mu supstituta), u demijurškom zanosu, naporom ratia, punoćom duha, ali i s neizbježnim pa i presudnim trudom i radosnom mukom ruke (dakle tijesnom suradnjom i plodonosnom sinergijom unutarnjeg i vanjskog kiparova oka) uvijek teži trodimenzionalno oprostorenom osovljenju ideje - uspostavljanju volumena koji je život sam po sebi i simbol nekog drugog života, odnosno koji je znak nabijen polivalentnim i mnogovrsnim porukama i značenjskim određenjima što nije slučajno niti je manje važno. Jer, participirajući u supstratu duhovnog i materijalnog čovjekova bitka, iskiparena forma duboko participira i u samoj srži i ishodišnom biću i stalnog (zbiljskog) i relativnog (imaginarnog) svijeta čije posebnosti ili općenitosti otkriva i pokazuje objavljujući ih u nekom od njihovih (analogijom ili intuicijom probuđenih) mnogobrojnih lica.



OLTAR DOMOVINE - ČESMINA 80x45x15

Odsijecajući veće ili manje česti drva, Ivica Bobanović Ćolić traži simboličnu strukturalnost pojava i stvari: jednom je to slutnja zvona, drugi put brave, treći opet energija sunca, cvijetanje cvijeta, uspravljanje ljudskog lika, snaga života... Zadržavajući toplinu materičnosti drva i naglašavajući njegovu tvarnost i boju, poneki put je i pojačavajući karbolinom ili nekim drugim lazurnim premazom, on osvojene lapidarne forme čini istinskim eidolo - pokretačkim obrascima - svojevrsnom arhetipskom građom, s intemama - koje su mogući tumači koliko fantazmatičkog života pojedinca, toliko i fantazmatičkog ustrojstva svijeta. One su, naime, urezane u svijesno isto toliko duboko koliko i u nesvjesno, tako da gotovo čine njihovu strukturu - anagrame - (prototipove simboličkih cjelina), koji postaju otisci i autorove osobne i neke vrste kolektivne svijesti: postaju totemski uspravljeni simboli sijećanja preoblikovani modeli predodžbene i čuvstvene strukturalnosti pojedinca i društva, što ih uvjetuje i daje im formu čineći ih znakovima koji naglašavaju individualno usko ga povezujući s univerzalnim.Antun Karaman

Kiparstvo u drvu radosno prihvaća svoja prirodna ograničenja i za svoj učinak podjednako zdušno zahvaljuje prepoznavanju elementarnosti same tvari koliko i snazi preobrazbe naslućenoga latentnoga oblika u novi orginalni volumen i znak. Što je drvo tvrđe i oporije to je izazov žešći i ishod uzbudljiviji, ali organičnost rasta, kružna slojevitost godova, imanentna sklonost grananju i postupnom širenju, ostaju kao premise svakog promišljanja i kreativnog interveniranja u ono što je nekoć bilo stablo (ili grm), te od zemlje uzimalo težinu gravitacije, a od sunca primalo čežnju levitacije.

GROPOVI ŽIVOTA - ORAH 60x44x25

Samouki kipar Ivica Bobanović Ćolić pristupa drvu kao iskonskom materijalu, kao najneposrednijem priručnom gradivu iz vlastitoga životnog okruženja i kao nositelju arhetipskih, mitskih, vitalnih, biofilnih svojstava. Njegovo će se oko tako najradije zaustaviti na trupcu ili cjepanici zanimljiva izgleda, ali će njegovo sjećanje nadopuniti viđeno spoznajom kako je riječ tek o dijelu idealne cjeline, kako je komad drva uvijek pars pro toto, te kako nekadašnje protočno žilje, i kad je sasušeno čuva spomen na korijenje i krošnju, na granje i lišće, to jest traje kao čestica plodne razmjene između zraka i vode, kao dionica razgovora beskonačnosti i pojedinačnog bića.


ISHODIŠTE - ORAH 56x60x32

Dakle, pristupiti drvu nije moguće neutralno, bez afektivnih, emotivnih, pa i sentimentalnih reakcija. Kip iz drva nužno je tek varijacija na temu onoga prvotnoga (skrivenoga i potencijalno «probudivoga») kipa u drvu. Ivica Bobanović Ćolić želi prići obliku što se krije u jezgri, želi lišiti građu svega suvišnoga i pretjeranoga, želi doći do pročišćenoga i reduciranoga plastičnog tijela ili prostorno-volumenske strukture. Ali pritom ne uskraćuje svojoj mašti da se poigra i dopuni golu masu: dapače, potiče imaginaciju da se okuša u raznim smjelostima i provjeri na različitim izazovima kreativne slobode.


Pojednostavnjujući kazat ćemo da se ovaj autor traži i nalazi u procjepu između determinizma materije i virtuozizma alata. Naime, služeći se motornom pilom uspijeva mu razmjerno lako ostvariti i najneobienije zamisli - zasjeći, zarezati ili probušili tkivo upravo prema predviđenom nacrtu i željenoj ideji. Uspostavlja se tako svojevrsna dijalektika neophodnosti i kušnje, dinamika prirode i kulture. Na formalnoj razini taj se raspon očituje i u razmjeni oblih i uglatih partija, u preplitanju koncentričnih i disperznih silnica, u jukstaponiranju glatkih, zasjajenih površina i grubih, sirovih «matiranih» ploha. Samoukost Ivice Bobanovića Ćolića očituje se možda najviše u naslovljavanju djela, u stanovitoj naivnosti kojom obuhvaća polarizirane aspekte življenja i doživljavanja. Ali u samoj fakturi i shvaćanju mase i volumena vidi se organska asimilacija tekovina moderne umjetnosti, tj. «esencijalislićkoga» usmjerenja dvadesetostoljelnoga kiparstva. Nedostatak akademske dresure povremeno se čak ukazuje kao dobrodošla distinktivna crta, kao stečeno pravo da zagazi izvan i preko zabrana. U svakom slučaju, samotnički ovaj opus, nastao u izolaciji zavičajne pelješke Kune, zaslužuje pažnju i pozornost šire javnosti, traži verifikaciju i valorizaciju u regionalnim i nacionalnim razmjerima.Tonko Maroević

Životopis
Rođen 1946. godine u Kuni na Pelješcu. Prvi počeci likovnog stvaralaštva počinju 1971. godine. Intezivno počinje sa radom 80-tih godina, gdje drvo postaje glavni materijal, a motorna pila pomagalo u radu.

TISAK - OSKORUŠA 102x12x20
Mob. 098/905-1808
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1999. Orebić, Crkva sv. Navještenja (s Emilom B. Ćolićem)
2000. Orebić, Crkva sv. Navještenja (s Josipom Škerljem)
2000. Dubrovnik, Galerija Ranjina (s Nikom Ančićem)
2001. Orebić, Crkva sv. Navještenja
2001. Kuna, Samostan «Delorita»
2002. Zagreb, Direkcija hrvtaskih željeznica
2003. Gradsko kulturno središte Metković
2003. Galerija Konzervatorskog zavoda Split
2003. Orebić 2003. crkva sv. Navještenja - DANI CVITA FISKOVIĆA - VII.
16. 04. 2004. Dubrovački likovni trenutak - "Slikarstvo i kiparstvo" - Umjetnička galerija Dubrovnik

SKUPNE IZLOŽBE
1998. Mostar
1998. Čapljina
1999. Sarajevo
Sudjelovao je u radu likovnih kolonija u Trnovici, Pločama, Dubrovniku, Zagrebu,
Voćin. Izradio je kip "Gospe" za kapelicu u Seulu - Koreja, te kip "sv.Sebastijana" za
istoimenu kapelu u krugu vojarne dočasničke škole u Jastrebarskom.





MOJA DUŠA - HRAST 80x42x15 IZLOŽBA U MATICI HRVATSKOJ

1. Raspukli plod - dud 60 x 50 cm

2. Tisak - oskoruša 102 x 12 x20
3. Sva moja sjećanja - česmina 55 x 40 x 25
4. Čežnja za slobodom - česmina 55 x 12
5. Palastura - česmina 100 x 22
6. Izrastanje II - česmina 45 x 35 x 40
7. Teret života - česmina 107 x 20
8. Rapsodija u 6 slika 47 x 34 x 44
9. Izlaz crnog sunca - česmina 57 x 35 x 26
10. Sjećanje - javor 48 x 45 x 17,5
11. Dominacija trećega - česmina 36 x 33
12. Pouzdani sustav - javor 67 x 87 x 13
13. Moj veliki palac - česmina 38 x 36 x 30
14. Moja duša - dub 80 x42 x 15
15. Buđenje - česmina 62,5 x 27 x 25
16. Vertikala moje zemlje - dud 50 x 55 x 30