Igor Koman

Igor Koman

Tvarnost plohe na prelasku dvodimenzionalnosti slike u reljef stalni je likovni interes Igora Komana. Pri provedbi tog htjenja Koman se koristi polukružnim elementima izvedenim iz predmeta masovne potrošnje. Slojevito izrezani segmenti plastične boce gradivna su osnova djela postavljeni u različite odnose veličine i ritma. U jasnom konstruktivnom rasteru prikaza njegove sastavnice geometrijski su pravilne s pomacima u stupnju lučnosti i širini površine. Jednostavni elementi dostatni su za maštovita rješenja, kombinatoriku oblikovnih jedinki, s promjenama napetosti ritma. Reljefi su gotovo isključivo skladani po vertikalnoj osi i u tom usmjerenju postavljeni su svi moduli scene. Komanova inventivnost manifestira se u brojnosti izvedenica početne ideje, u logici međuodnosa formi, redu vidljivom i u svim otklonima od zamišljene vertikalne kompozicijske linije. Znaka krajnje redukcije s otvorenim mogućnostima složenosti reljefa. Koman je izražajna sredstva sveo na zakrivljenja ploha koje u većoj ili manjoj zgusnutosti, doslovnom praćenju osi ili laganom udaljavanju od nje stvaraju uzbudljivost apstraktne slike. Nastale i promišljem ali i potrebitom likovnom igrom. Bogatstvo scene ne ovisi o manje ili više fragmenata već o uvjerljivosti njihovog dijaloga. Više može biti manje i obrnuto. Kao što je i dimenzija djela relativna. Komornije može djelovati reprezentativnije od onih većeg formata. Oprostorenjem površine negira se i minimalna mogućnost neutralnosti likovnog polja, jer zaglađenost lučnih partija izmjenjuje se s naborima njihovih bočnih stranica, prenijetih u dodir bazične plohe. Koman je trake plastične folije prekrio platnom, zahvačajući ih i u taktilitetu materijala, otvorima i samom podlogom. Platno je postalo poveznica čitave slike, i njegovo nategnuće ili skupljanje manifestira se u svakom zakutku djela. Slučajnost nabora i marnost izvedbe na istaknutim plohama svojom različitošću uklapaju se u koncepciju ostvarenja, jer njihova nejednaka opipljivost podređena je dominantnoj nematerjalnosti bjeline, akromatskoj vrijednosti uprisutnjenoj na reljefu. Odricanje od boje koncentrira pogled na uočavanje kompozicijskih ravnoteža, a samom djelu daje lakoću. Nameću se asocijacije na djelo Lucia Fontane, na usjeke i perforacije bjeline platna, na novo shvaćanje prostora, na ambijentalnost slike. Zarezi u platno ritmički su odmjereni na plohi duhovnosti bjeline. Tu plemenitost i meditativnost bijelog prati i Koman čije djelo možemo prihvatiti i kao svojevrsni antipod Fontani. Umjesto ureza i dokidanja jedinstvenosti platna, istaci na površini, umjesto otvaranja prostora u slikarskom polju izražavanje volumenom. Dakako ovakova interpretacija vrlo je slobodna no može pokazati prepletenost, srodnosti i razlike u tumačenju uloge bijelog u umjetnosti. Koman je bez sumnje našao svoj izraz, i u disciplini njegove provedbe sačuvao prostor stalne kreativne iskre. Njegujući i strukturu površine, i dijalog elemenata oprostorenog slikarskog tkiva.

Stanko Špoljarić


Životopis

Igor Koman rođen je u Zagrebu 1964. godine gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost, odjel kiparstva u klasi prof. Vinka Fabrisa. Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički odjel – smjer grafike završio je 1989. godine također u Zagrebu u klasi prof. Ivice Šiška.
Kontakt: 095/807 4245, 01/231 7427


Nagrade:

1987. – Skupna nagrada za kiparstvo od Školske Knjige: Studenti ALU Univerzijadi; 1992. – III. nagrada za grafiku (bijenale grafike, Wakajama)


Samostalne izložbe:

1989. – Galerija Scwarze, MFCnchen; 1990. – Galerija Smokva, Primošten; 1992. – Galerija Cekao, Zagreb; 1993. – Galerija Nova, Zagreb; Galerija MR. Firenza; 1995. – Mala galerija, Poreč; 1997. Galerija Cliett, Lyon; 1998. – Forum mladih, Varaždin; 2000. – Galerija Cliett, Lyet; 2006. Galerija razvid, Zaprešić


Važnije skupne izložbe:

1989. – Galerija Vladimir Nazor, Zagreb; 1990. – Bijenale grafike, Krakow; 1992. – 17. zagrebačka izložba grafike; Bijenale grafike, Wakajama; 1994. – 18. zagrebačka izložba grafike; 1995. – Tracce di grafica Croata, Torre Pelice; 1996. – 1. hrvatski trijenale crteža; 1997. – Osaka art trijenale; 1. hrvatski trijenale grafike, Zagreb; 1999. – Bijenale crteža, Helsingborg; 2000. – 2. hrvatski trijenale grafike, Zagreb; 2002. – Izložba radova članova Likuma – Galerija Ulrich, Zagreb; 2005. – Izložba radova članova Likuma – Galerija Ulrich, Zagreb