Gordana Meštrović

Najnoviji slikarski ciklus Gordane Meštrović svojim motivima/sadržajima kao da zaziva i na određeni način reaktualizira drevno i ljudskoj vrsti imanentno pitanje koje glasi: Kakvo je naše mjesto u svijetu što nas okružuje? U potrazi za odgovorom pretpovijesni su ljudi posezali za umjetničkim stvaralaštvom, tada neodvojivim od magijskih rituala. Posredstvom slikanja oni su, dakle, uspostavljali izravan kontakt s prirodom, a samim time i učvršćivali svoje mjesto u njoj. Slikarstvo Gordane Meštrović nema, dakako, nikakve veze s magijskim ritualima, ali s osviještenim samopozicioniranjem unutar ozračja što karakterizira suvremenu prirodu/civilizaciju itekako ima. A to ozračje uvelike je opterećeno fenomenima sveopće relativizacije, obilja virtualnih obmana, kao i agresivnog zadiranja u prostore osobne privatnosti odnosno intime. I doista, tehnološkim dostignućima usprkos – a možda baš i uslijed njih - čovjekov položaj u sadašnjem svijetu iznova i sve više postaje nestalnim, nesigurnim, pa čak i pomalo shizofrenim.

Na gotovo svakom od šest ovećih ulja na platnu što ih je Gordana za ovu priliku odlučila naslikati, promatrač će negdje pronaći i lik sâme autorice. Iako ga slika uglavnom prepoznatljivo, umjetnica svoj lik nipošto ne zamišlja kao klasični autoportret; u ovom slučaju ponajprije se radi o simbolički ali i nadasve dojmljivo dočaranim vlastitim mentalnim stanjima, iz kojih neminovno razaznajemo rubnu poziciju na razmeđi duhovnosti i tjelesnosti, racionalnosti i intuitivnosti, radosti i sjete, ili pak stvarnosti i privida. U psihološko-sadržajnom smislu Gordanine slike doista će nam ponuditi obilje različitih, ali istodobno i kompatibilnih asocijacija. Pa ipak, za njihovo cjelovito razumijevanje ključna je svijest o dominaciji – obzirom na stvarnost koju živimo - posve razumljivog osjećaja eskapizma, uprizorenog tankom i transparentnom opnom mjehura, zahvaljujući kojoj autoričin lik – ponekad i u ugodnom društvu prijatelja – neprestano uspijeva zadržati svoju izdvojenu i pomalo nedodirljivu poziciju. Ali riječ je o izrazito fragilnoj i nesigurnoj poziciji; opna mjehura, naime, svakoga časa može pući te dopustiti okrutno sučeljavanje s već spomenutim karakteristikama okolnoga svijeta.

Veći ili manji segmenti prirode na Gordaninim se slikama miješaju sa svakodnevnim predmetima, a katkada i nekim posve apstraktnim formama. Većina naslikanih motiva posjeduje i određena simbolička značenja, koja su, međutim, u pravilu individualna te izviru iz nekih posve osobnih iskustava ili promišljanja.

Slikarstvo Gordane Meštrović s formalne je strane – ovdje će izuzetak predstavljati na trenutke izrazito smiono tretiranje kolorita - smireno i staloženo, a u sadržajnom smislu krajnje nesputano i nepredvidljivo. Uzmemo li sve to u obzir, zaključak kako se ovdje radi o jednom nadasve osviještenom i kultiviranom slikarskom izričaju doista je neupitan, pa čak i suvišan.

Vanja Babić

ŽIVOTOPIS

Gordana Meštrović je rođena u Zagrebu 1974. god..

1993. god. maturirala je u školi za Primijenjenu umjetnost i dizajn.

2004. god. diplomirala u slikarskoj klasi prof. Ante Rašića kao prof. likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Živi i radi u Zagrebu.

SAMOSTALNE IZLOŽBE

• 2011. Bijenale slikarstva, Zagreb
• 2007. Škola, Zagreb
• 2006. Galerija Anima, Zaprešić
• 2005. Kamanjinovi dvori, Sutivan
• 2003. Knjižnica Knežija, Zagreb
• 2001. Galerija Likum, Zagreb

SKUPNE IZLOŽBE

• 2005. Unutrašnje strukture, Međunarodni festival kazališta slijepih i slabovidnih osoba, Zagreb
• 2000. Galerija SC, godišnjica ALU-a, Zagreb
• 1999. Muzej Mimara, Pasionska baština, Zagreb
• 1998. Klovićevi dvori, Pasionska baština, Zagreb
• 1997. Crkva Sv. Jakova, Hvar