Dragana Nuić-Vučković

Već prvi susret sa slikama iz ovog ciklusa Dragane Nuić-Vučković ukazuje na slikaricu koja se želi prikazati slikaricom unutar forme i prostora. Ovaj ciklus slika su poetizirani prostori u kojima slikarica sebe prikazuje kao dio prirode kojoj se događa vječno pretapanje duha, materije i prikrivene seksualne napregnutosti iz jedne forme u drugu.

Trenutke bilježi putem znakovlja i šifri koje u sebi sadrže i čuvaju neku tajnu zaboravljenih poruka prošlosti. Upravo ti znakovi, uz minimalistički kolorit, upućuju na jezik komunikacije. Umjetnica upravo u svom tim nizu slučajnosti budi kod promatrača podražaje koji su istodobno jednostavni, ali u svojoj sadržini duboko proživljeni. Upravo korištenje različitih slikarskih pomagala: boje, korekturnog laka, flomastera ili kemijske olovke ukazuje da Dragana gotovo manijakalno izrađuje crteže koji su primarno ishodište čitave njezine opsjednutosti simbolima, znakovima, čudnovatim oblicima ali i egzotičnim kulturama – simbolima nekog davnog svijeta. Svoje slike napučuje tim čudesima, gotovo "djetinjastim" prizorima koji ostaju imperativom njezine nezaustavljive iskrenosti kroz slike koje nam prinosi…

Bogatstvo asocijacija pri kreiranju slike ali isto tako i asocijacija kod promatranja, čine djelo Dragane Nuić-Vučković osebujnim i intrigantnim.

Andrija Seifried, Dubrovnik 2003.



Samo naizgled nespretnost i djetinja čednost crtački zaigrana, zrače iz djela Dragane Nuić-Vučković.

To je zapravo dosljedan likovni rukopis neposrednosti i svježine, jedne senzibilne osobnosti, bez obzira i na stanovitu asocijativnost sa slikom Lovrenčićeva djela.

Interesom i osebujnošću otputila se autorica u istraživački likovni pothvat s dominacijom figuralnog crteža, likova nerijetko na ivici karikaturalnoga. Pejzaž gradi plošno slažući planove jedan iznad drugoga, širokim flah potezima, pa se doima kao mala priča u priči, sinteza svedena na pejzažnu i figuralnu simboliku. Najčešće utišana koloristička monokromija, pandan je crtačkom naglasku u kompoziciji i unison doživljaj djela koji se zbog motiva, načina prezentacije i primjene kombinirane tehnike doima spontano, svježe i neposredno.

Sonja Seferović, Dubrovnik 2003.



ŽIVOTOPIS:

DRAGANA NUIĆ-VUČKOVIĆ rođena u Ljubuškom 1965. godine. Nakon školovanja u Metkoviću studirala na ALU u Zagrebu (nastavni odjel slikarstva i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu). Slikarstvo učila u klasama profesora Zlatka Kesera i Ive Friščića, a diplomirala 1991. godine u klasi prof. Eugena Kokota.
Članica HDLU-a od 1996. godine. Imala dvadeset samostalnih i preko pedeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Radi kao profesor u gimnaziji i kao predavač na ALU na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru.


SAMOSTALNE IZLOŽBE

1989. SIEGBURG, Restoran galerija "Bonner Hof"
1990. ŠIROKI BRIJEG, Ina-Tours
1992. ZAGREB, Galerija knjižare Naprijed
ZAGREB, Galerija Splitske banke
1993. MEĐUGORJE, Hotel Pax
1994. ŠIROKI BRIJEG, Franjevačka galerija
METKOVIĆ, Gradsko kulturno središte
1996. SPLIT, Dioklecijanovi podrumi (prijem u HDLU)
1999. MILNA (Brač), Galerija Servantes
METKOVIĆ, Gradsko kulturno središte
MOSTAR, Galerija kraljice Katarine Kosače
2000. LJUBLJANA, Galerija Zavoda Sv. Stanislava
ŠIROKI BRIJEG, Galerija Gala
2001. LJUBUŠKI, Scena Culture Point
ČITLUK, Galerija fra Didaka Buntića
SARAJEVO, Galerija Mak
2002. SPLIT, Dioklecijanovi podrumi
METKOVIĆ, Galerija GKS
2003. DUBROVNIK, Palača Ranjina
PLOČE, Galerija pučkog učilišta