Davor Vuković

Preobražaj i(li) rast

Rastem
bez pravila
nadzora i reda
iz sebe sama...
(Rastem)

Navedeni stihovi iz prošlogodišnje zbirke pjesama »Oslanjam se na tišinu« (Ceres, 2007.)
slikara i pjesnika Davora Vukovića mogu se shvatiti i kao svojevrsna uputa za odčitavanje
ne samo njegovih poetskih nego i slikogradbenih postupaka. Isto tako, iz naslova njegovih
recentnih izložaba – primjerice »Preobrazba pejsaža«, Galerija Ulrich, 2003., ili »Preobražaj«,
Muzej grada Splita, 2006., – nije teško zaključiti kako je Vuković prepoznao svoj sve izrazitiji
iskorak iz ekspresionističke fi guracije do ruba apstrakcije naglašeno oniričkog naboja.
Slike odabrane za ovu izložbu podjednako svjedoče o dosljednosti pređenog stvaralačkog
puta, ali i o primjetljivim morfološkim pomacima utemeljenim na sustavnim atelierskim istra-
živanjima. Uostalom, već na jednom od prvih Vukovićevih izlagačkih istupa, 1989. u Salonu
galerije Miroslav Kraljević, Tonko Maroević je uočio »oslobađanje individualne geste i pot-
punije autonomije znakova«, što je protumačio »diktatom disanja i odgovarajućeg pisanja«.
Tom je prilikom Maroević zapisao i poslije često citiranu primjedbu o nagonskom iznalasku
ekspresionističke stilizacije na tragu opusa Milana Konjovića, što će s vremenom prerasti
gotovo u leit motiv kasnijih tumačenja Vukovićeva stvaralaštva.
Sklon sam procjeni kako bi upravo ova izložba ponovno mogla biti »točka odluke«, također
termin iz spomenutog predgovora Tonka Maroevića, nakon koje bi gorespomenute stilske
odrednice defi nitivno bile klasifi cirane kao obilježja Vukovićeve slikarske prošlosti, ali ne i
sadašnjosti. Želio bih, naime, naglasiti kako je kompozicija i struktura ovom prilikom oda-
branih slika prvenstveno proistekla iz samosvojnog Vukovićeva procedea s tek povremeno
prepoznatljivim dugom aproprijaciji stvaralačkih odlika njegovih izvornih uzora. U građenju
slike Vuković je danas bliži Dulčiću i Doganu nego Konjoviću, iako je do sličnih likovnih
rješenja došao posve različitim umjetničkim razvojem. Nekadašnje obrisne linije krajolika
nerijetko su potisnute u pozadinski sloj koji je prekriven nanosima boje i linija, što dovodi do
gotovo potpunog gubitka njihove deskriptivne uloge. Usporedo s kompozicijama u kojima
je sve teže prepoznatljivi raster krajolika ipak prisutan barem u podlozi slike, Vuković se sve
češće odlučuje za slike kristalične strukture formirane od nakupina, gotovo bi se moglo reći
grozdova, pikturalnih mrlja bližih kozmičkim vizijama nego naznakama fi zičke stvarnosti.
U tim slikama nije više riječ o preobražaju ili stilizaciji viđenog nego o potpunoj usredo-
točenosti na bilježenje i oličavanje unutarnje duhovne energije. Umjesto »diktata disanja i
odgovarajućeg pisanja« suočeni smo s diktatom, također induciranog iz umjetnikove (pod)
svijesti, slojevite izgradnje slike koja više nije opterećena bilo kakvim uzročno posljedičnim
suodnosom s vidljivom stvarnošću.
Intuitivna izražajnost ustupila je mjesto podjednako samosvojnoj metodi usuglašavanja unu-
tarnjih poriva i nenametljivog iskazivanja metierske vještine.

Darko Glavan


Davor Vuković slikar i književnik porijeklom iz Poljica (Krilo Jesenice) pored Splita, rođen je 24. listo-
pada 1951. u Herceg Novom. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Splitu, a akademsku naobrazbu
stekao je 1975. godine u Zagrebu. Dobitnik je Plakete grada Zagreba za slikarstvo (1985.) i Plakete
grada Zaprešića za književnost (2004.). U više od dvadeset godina umjetničkog rada i djelovanja
ostvario je pedesetak samostalnih izložbi u zemlji, te predstavljao Hrvatsku samostalnim izložbama
slika u Lyonu, Londonu i Zurichu od 1999. do 2003. godine.
Na zatvaranju Izložbe recentnih radova članova HDLU–a u Domu HDLU–a u Zagrebu, 2006. godine,
prema kolegijalnom ocjenjivanju članova HDLU–a, između 174 autora, plasirao se među prvih dvade-
set hrvatskih likovnih umjetnika. Do sada su izišle njegove četiri autorske gra? čke mape. Slike mu se
nalaze u javnim zbirkama hrvatskih nacionalnih parkova Risnjak, Paklenica i Plitvička jezera, muzejima
u zemlji, veleposlanstvu RH u Londonu, veleposlanstvima Velike Britanije, Austrije i Kine u Zagrebu,
Poglavarstvu grada Zaprešića, sakralnim i gospodarskim ustanovama, te u privatnim zbirkama širom
svijeta.
Nagrađen je na XIV. Ratkovićevim većerima poezije (1984.).
U 2004. izdana mu je prva zbirka pjesama Gatara u izdanju Matice hrvatske Zaprešić. Promovirana
je na Tribini Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.
U 2007. izdana mu je druga zbirka pjesama Oslanjam se na tišinu u izdanju Naklade Ceres. Promo-
virana je u Matici hrvatskoj u Zagrebu.
Pjesme su mu objavljivane u mnogim zbornicima, knjigama i mjesečniku Republika ( 2007.), a neke
su mu uglazbljene i izvođene.
Od 2006. godine pridruženi je član Hrvatskog društva skladatelja.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i LIKUM–a.

Živi i djeluje u Zaprešiću.

Web: www.davor–vukovic.iz.hr
vukovic–davor.fi neartamerica.com