Daniela Pal

Pred nama su slike kojima je zadatak da budu to i još nešto malo više. Kako to postižu? U vrijeme kad parametri slikarstva zajedno sa sadržajima gube oštrinu, slikarske osnovice ostavljaju u početnoj poziciji kakvog-takvog starta. Daniela Pal ih preuzima i oživljava okomitim rasterom korpuskularnih nizova. Tako nastaje slika okomita tijeka što kao na kakvom ekranu započinje na gornjem dijelu, prelazi preko sredine, pa protječe i nestaje preko donjeg ruba.

Ove su slike složene od tri dijela, tri sloja. Prvi je slikani dio, odnosno boja na osnovici od drvenih vlakana. Drugi je međusloj nalijepljena plastična folija koja ima funkciju da bude natuknica dvojne slike. Treći je dio tekstualan, i on slici daje njezinu krajnju formu. Pred nama je niz slika koje konvenciju u slikarstvu mijenjaju djelom samim. Matematičke formule su tu zbog ideje o umjetnosti a ne zbog matematike. Ovo su slike određenog tijeka, koji se na svakoj slici ostvaruje podjednako.

One nisu slikane na poznati slikarski način, zahvatom kista ili čega drugoga, već drukčije upotrebljenim valjkom, sasvim primitinvom napravom za bojanje zidova. Premda su slikane tako da pred nas ne donose nikakav reprezentativni sadržaj, zbog činjenice što je sve usporedivo ove su krupnozrnaste nakupine rasterom slične onima koje u kompjutorskom prostoru obrade slike nastaju putem binarnih operacija.

Slijedeći korak i zahvat koji čini Daniela Pal da preko svake slike-jedinice lijepi tanku
prozirnu foliju kojoj je površina gust geometrijski uzorak, što sliku, zavisno od mjesta gledanja, zamućuje, ili je, naprotiv, čini u potpunosti vidljivom.

Ta igra skrivača dio je nakane da se podloga-slika dovede pod znak pitanja, da na snazi bude dinamika koja sliku pomiče iz njezine statičnosti.

Treći su element tih slika matematičke formule koje se koriste za točan ili približan opis nekih stanja materije i općih predpostavaka o njoj. Slika ih prihvaća na način na koji ruka prihvaća ručni sat, s tom razlikom što tijelo bilježi vrijeme a sat nam ga pokazuje. Slika je, kao i tijelo, promjenljiva, i nekim je čudom upravo takova a ne drukčija. Formula je lapidarni sažetak zbirnog iskustva, i već će ju promjena velikog slova u malo, ili obrnuto, učiniti netočnom.

Tako nastale slike Daniela Pal spaja u niz i stvara prostor serije koja nastaje od sličnih ili različitih slika. Izduženost tih pravolinijskih serija, uzun-slika, ponekad je izrazita, što stvara efekt krajnje rastvorenosti i mogućnost produživanja niza u nedogled.

U filmu "Big Time" Tom Waits se na ulasku u kinematograf (movie theater) neko vrijeme mota oko blagajne. U tom trenutku izbacuje lijevu ruku i povlači rukav. Na njegovoj podlaktici bljesne niz ručnih satova koje nudi na prodaju. Ta "instalacija", gdje tijelo služi kao polica, nalik je na ove slike što su na sebe primile sasvim ozbiljne matematičke formule za koje nismo znali da postoje a dio su prethodnih znanja i sposobnosti Daniele Pal.

Očito je da se na ovim slikama formule ne pojavljuju da bi bile čitane i tumačene, već kao podatak iz struke u kojoj slikarstvo nema bogzna što tražiti. Formule su tu kao dio njezine biografije i sadržaj za koji je najvažnije to što se našao u suvremenoj slici. Waitsovi satovi nisu na ruci da bi u tom trenutku pokazivali točno vrijeme, već da s nje krenu dalje.

Igor Rončević


Životopis

Daniela Pal rođena je 1970. u Zrenjaninu. Maturirala je 1989. na Ekonomskoj školi u Daruvaru. 1995. Diplomirala je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. 2003. diplomirala je na zagrebačkoj ALU, u klasi prof. Igora Rončevića.

Adresa
Ul. grada Mainza 17
10000 Zagreb
tel 01/370 1574, 091/553 7458