Vijenac 852

Kolumne

Srbija u patnjama političkog čistilišta

Ivo Lovrić – Politički posli

Izborni rezultati u Srbiji probudili su nadu u demokratske promjene, ali nova vlast tek mora dokazati da je spremna oslabiti nasljeđe Vučićeva sustava, učvrstiti pravnu državu i jasno odrediti vanjskopolitički smjer

Parlamentarni izbori u Srbiji mnogima su donijeli privremeno olakšanje. Odahnuli su zagovornici promjena u samoj Srbiji, koji se nadaju da će sada ondje procvjetati stotinu cvjetova. Zadovoljna je i Europska komisija, jer očekuje da će joj nova vlast u Beogradu pomoći u zatrpavanju geopolitičke rupetine usred Europe. Obradovali su se i susjedi, uvjereni da će Srbija sada prestati izvoziti nestabilnost, pa i mnogi u Hrvatskoj koji iz samo njima znanih razloga vjeruju da su politički sustavi u Hrvatskoj i Srbiji slični, da su procesi u dvjema državama povezani i da je vlast u Hrvatskoj ne samo potrebno čim prije srušiti, nego da je to moguće učiniti po uzoru na Srbiju.

Slavlje na ulicama Beograda ne daje nadu za odgovore na brojna pitanja / Snimio STRINGER / PIXSELL

Svima njima sada predstoji barem blago otrežnjenje, jer ne postoji jamstvo korjenitih promjena u Srbiji, a ako se i dogode, brze promjene u pravilu ne donose boljitak. Srbija se, kaže izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, nalazi u svojevrsnom političkom čistilištu u koje je ušla raspadom Jugoslavije. Ući u čistilište, kao što je poznato, lakše je nego iz njega izaći. Srbija je učinila korak naprijed, jer pobjednici za razliku od dosadašnjih vlastodržaca zasad stavljaju naglasak na dijalog i na pravnu državu. Međutim, ta retorika ne jamči poteze kojima bi se Srbiju pretvorilo u slobodno društvo i pouzdanog partnera.

Dijalog je obećanje, ali reforme tek treba provesti

Bruxelles se suočava sa spoznajom da politički akteri u Srbiji nisu sad odjednom zaljubljeni u Europsku uniju, da nisu voljni prekinuti pupčanu vrpcu koja Srbiju veže uz Rusiju i naprosto prijeći na Zapad. Susjedi će morati prihvatiti činjenicu da srpski svijet živi i u glavama mnogih današnjih izbornih pobjednika. Hrvatska je već poručila što očekuje od Srbije, otvaranje arhiva, ozbiljno suočavanje s agresijom na Hrvatsku. Zasad nema naznaka da bi se to moglo i ostvariti. Ništa manje važna nije ni činjenica da tranzicija u Srbiji, kojim god smjerom krenula, neće ići lako, jer suradnici i saveznici Aleksandra Vučića čvrsto drže cijelu institucionalnu strukturu. Kako će nova vlast sve to reformirati? Već prvi pokušaji intervencija u medijski sustav donose joj i prve optužbe za nedemokratsko postupanje.

Zasad je teško predvidjeti što će se događati, pitanje je i hoće li izborni pobjednici moći pronaći zajednički jezik kad se nađu pred ozbiljnim izazovima vladavine. Uza sve to, Srbiji predstoje i predsjednički izbori, što neće blagotvorno utjecati na stabilnost i napredak. Zacijelo će najopreznija reakcija na izbore doći od strane tržišta. Srbiji je u posljednje vrijeme najmanje manjkalo novaca, investicije su se slijevale sa svih strana, zapadni ulagači ulagali su u očekivanu budućnost srbijanskog tržišta, a mogućnost za širenje vlastitog utjecaja vidjeli su i mnogi drugi, u prvom redu Rusi i Kinezi. Ne bi bilo iznenađenje kad bi sada svi, barem neko vrijeme, pokazali oprez.

Između Bruxellesa, Moskve, Pekinga i Washingtona

Jer, ostaje pitanje kojim će smjerom Srbija sada krenuti i hoće li smjer uopće biti prepoznatljiv. Zabluda bi bila vjerovati da su ovi izbori u Srbiji bili samo odluka između autoritarnog režima i demokratskih snaga. Oni su, zbog specifičnog položaja i uloge Srbije, u snažnoj međuovisnosti s geostrateškim procesima. Vučić je uporno slijedio politiku sjedenja na više stolaca, balansiranja između velikih sila po uzoru na politiku nesvrstanosti. Uz to što je nastojao ići na ruku Kini u njezinim nastojanjima da pojača utjecaj u Europi, Vučić je, tek uz najnužnije ustupke Zapadu ostao vjeran Rusiji u kojoj Srbi, ne treba zaboraviti, u političkom i kulturološkom smislu vide majčinsku figuru. Osim toga, Beograd je u posljednje vrijeme igrao i na kartu Washingtona, usklađujući svoje poteze s pokušajima američkog predsjednika Donalda Trumpa da oslabi Europu i dogovori se s Rusijom.

Novo srbijansko vodstvo sada treba definirati smjer u međunarodnoj politici, a nitko ne jamči da neće zadržati dosadašnji. Posao nije lagan, jer su međunarodne okolnosti u posljednje vrijeme vrlo promjenjive, posebice kad je riječ o politički ili gospodarski nestabilnim područjima. Vidljivo je to i na primjerima Izraela i Brazila, u kojima su također ovih dana održani izbori, a njihovi neizvjesni ishodi povezani su s neizvjesnim međunarodnim okolnostima, što bi sve zajedno moglo dramatično utjecati na budućnost tih zemalja.

Politički stabilna Europa suočena je s pitanjem kako zadržati taj status. Europska unija upravo pokušava osmisliti svoj višegodišnji proračun, koji bi trebao jamčiti ravnomjeran razvoj, gospodarski napredak i sigurnost. Mirna je, ali je izložena hibridnom ratovanju i ambicijama velikih sila. Unutar nje zjapi politička mrlja u kojoj Srbija nameće svoja pravila igre i destabilizira susjede. Europska komisija čini sve kako bi je pridobila na svoju stranu i napokon zatvorila poglavlje nestabilnosti jugoistoka Europe. Dosad je to činila dosta naivno, ne računajući na duboku odbojnost u Srbiji prema zapadnim normativnim i metodološkim sustavima. Je li rezultat posljednjih srbijanskih izbora znak da se u tom pogledu nešto mijenja? Pitanje je ne samo može li nova vlast u Srbiji provesti nužne promjene, nego želi li to. 

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak