Vijenac 852

Kazalište

Braća Grimm i Mina Petrić, Trnoružica, red. Saša Latinović, Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, premijera 23. listopada, izvedba pogledana 28. listopada

 

Slatke, trnovite riječi

Piše Anđela Vidović

Osječka Trnoružica kao da se koleba između tradicije i suvremenosti ne donoseći na kraju heterogeni izraz, nego se zadržavajući na sigurnom terenu klasike

Čitanja klasičnih bajki duboko su kontekstualna. Trnoružica moje generacije, koja s bajkama stasa devedesetih godina prošlog stoljeća, obilježena je Disneyjevim uljepšavanjem. Aurora je pasivna, uspavana princeza koja čeka na poljubac princa Filipa. Prijenos od braće Grimm do danas upisivao je različita značenja u dugi san, ali i zaštitničku ulogu roditelja. Ona su po potrebi služila zloglasnoj propagandi ili su bili znakovi društvenih promjena poput, primjerice, feminizma.

Malene stolne lutke i ruže glumačko-animatorski trio razigrava po čitavoj sceni od dvorca, ružičnjaka do pomičnih paravanskih vrtova / Izvor DK Branka Mihaljevića u Osijeku

Bajke u kazalištu za djecu i mlade, te u prvome redu lutkarskom kazalištu, donekle su mjesta prijepora. Svode se na složenu opreku – treba li svaka nova generacija klasičnu bajku ili valja ići ukorak s vremenom, donositi suvremene priče i teme, ne zamarati se tradicijom. Trnoružicu koja je obilježila hrvatsko lutkarstvo režirao je Zvonko Festini u Zagrebačkom kazališta lutaka 1998. godine. U prvi je plan stavio vizualnost, jezično je ekonomizirao i obogatio crnim teatrom dajući joj starinski duh. Predstava je višestruko nagrađivana na SLUK-u i PIF-u te je više puta i obnavljana. Nešto suvremenije čitanje pružila je Trnoružica – elektro bajka koju je 2023. godine režirao talijanski lutkarski redatelj i pedagog Matteo Spiazzi oslanjajući se na isključivo jednog glumca te donoseći preko teatra objekata posve novo čitanje u formi i sadržaju.

Osječka Trnoružica u režiji srpskoga glumca, lutkarskog redatelja i pedagoga Saše Latinovića kao da se koleba između tradicije i suvremenosti ne donoseći na kraju heterogeni izraz, nego se zadržavajući na sigurnom terenu klasike. Iako je dramatizacija mlade Mine Petrić jezično zaigrana u stihovima te slojevita, posebno kad progovara o, slobodno možemo reći, „helikopter“ roditeljstvu, primjerenija je za dramsku, repertoarnu dječju predstavu, nego za stolne lutke za koje je važnija vještija animacija, nego bujica izgovorenih riječi. U toj bujici okruženoj zamkom i trnjem (scenografija Zdenke Lacina Pitlik) Trnoružica se osjeća kao u zatvoru okružena s mnogo sladoleda i čokolade, no ujedno lišena svake spontanosti. U animaciji je Tena Milić Ljubić donosi kao svojevrsnu inačicu Pipi Duge Čarape kojoj je najmilija stalna kretnja. Luckasta po prirodi, želi kršiti pravila kad njezina mama kraljica svaki mač, loptu, oštar predmet ili igru izbacuje iz kraljevstva. Jedini koji je stvarno vidi, i kojega će zavoljeti, jest dvorski slikar kojega animira Grgur Grgić. Oba će njegova portreta u snu i na javi predstavljati istinsku tugu. Dvostruku kraljevsku ulogu, mamu kraljicu koja panično štiti dugo željeno dijete i kraljicu ruža, donosi podjednako sugestivno Ivana Vukićević, čiji će dojam zlokobnosti pojačavati oblikovanje svjetla Igora Eleka.

Malene stolne lutke i ruže Lorne Kalazić Jelić glumačko-animatorski trio razigrat će po čitavoj sceni od dvorca, ružičnjaka do pomičnih paravanskih vrtova. No to je razigravanje ograničena dosega iz više razloga: animatori su čitavo vrijeme opterećeni mnoštvom izgovorenih riječi, iako sama lutka ne može otvoriti usta, stoga ni nema prostora za scensku metaforu, ali ni za ono što često nedostaje u hrvatskom lutkarskom kazalištu – pokazivanje umjesto izgovaranja. Riječi, koliko god bile slatke, umilne, vrckave, pa i obogaćivale naš jezik o čemu je autorski tim itekako vodio računa, ipak sputavaju lutkarsku igru.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku prvom premijerom u novoj kazališnoj sezoni ispunjava zadani cilj. Gledalište će biti puno, iako je izazova za kritičarski ukus premalo.

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak