Vijenac 852

Matica hrvatska

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP CONTRA SAGAS – EARLY MODERN WITCH TRIALS IN THE HABSBURG MONARCHY (16th–18th CENTURIES), MATICA HRVATSKA, 13. I 14. LISTOPADA

 

Progoni vještica u Monarhiji

Piše Deniver Vukelić

U vremenu kada se o vješticama najčešće govori kroz književnost, filmove i popularnu kulturu, lako se zaboravlja da su optužbe za vještičarstvo tijekom ranoga novog vijeka bile pitanje života i smrti. Iza sačuvanih sudskih zapisnika stoje stvarni ljudi, njihove sudbine, strahovi, sukobi i društva u kojima se vjerovalo da pojedinac može nadnaravnim silama ugroziti zdravlje, imovinu ili život svojih susjeda. Upravo su se tim povijesnim stvarnostima bavili sudionici međunarodnoga znanstvenog skupa Contra sagas – Early Modern Witch Trials in the Habsburg Monarchy (16th–18th Centuries), održanoga 13. i 14. listopada u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

 

Sudionici konferencije Contra sagas

Bio je to prvi međunarodni znanstveni skup u Hrvatskoj u cijelosti posvećen povijesti progona vještica na području Habsburške Monarhije. Okupio je istraživače iz više europskih zemalja, među kojima i neka od najuglednijih imena suvremene historiografije vještičarstva. Organizator skupa bio je Odsjek za povijest Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s Odjelom za povijest Matice hrvatske, Hrvatskim institutom za povijest i Centrom za inovativne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik organizacijskog odbora bio je Deniver Vukelić, uz važnu organizacijsku suradnju Mladena Tomorada, pročelnika Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija, i mađarskoga povjesničara Gergelyja Brandla te ostalih članova organizacijskog i međunarodnog znanstvenog odbora.

Jesu li Habsburgovci poticali ili zaustavljali progone?

Jedno od središnjih pitanja skupa bilo je koliko je sama Habsburška Monarhija utjecala na razmjere i trajanje progona vještica. Premda su njezine zemlje dijelile vladarsku vlast i određene pravne i političke tradicije, sudska praksa nije bila jednaka u Hrvatskoj, Ugarskoj, austrijskim zemljama, Češkoj ili Transilvaniji. Ponegdje su progoni bili izrazito intenzivni, dok su drugdje bili rjeđi ili su završili znatno ranije.

Upravo je to pitanje otvorio ugledni mađarski medievist Gábor Klaniczay, profesor povezan sa Srednjoeuropskim sveučilištem i Sveučilištem Eötvös Loránd u Budimpešti, u uvodnom pozvanom predavanju o ulozi Habsburške Monarhije kao mogućega poticatelja ili ograničavatelja progona vještica u Ugarskoj. Njegovo je izlaganje omogućilo promatranje pojedinačnih sudskih procesa unutar širih političkih i pravnih promjena koje su obilježile srednju Europu.

Među istaknutim sudionicima bio je i poljski povjesničar Tomasz Wiślicz, koji je govorio o ulozi plemstva u pokretanju progona vještica na ruralnim područjima Poljsko-Litavske Unije. Njegovo je istraživanje otvorilo važno pitanje odnosa između vlastelinske moći, lokalnih zajednica i sudskoga progona. Za hrvatsku historiografiju, u kojoj su brojna suđenja vođena upravo pred sudovima vlastelinstava, riječ je o osobito važnoj usporednoj perspektivi.

Velik dio izlaganja pokazao je da suđenje za vještičarstvo nije moguće razumjeti samo čitanjem optužnice ili presude. Mađarska etnologinja i povjesničarka Ildikó Sz. Kristóf razmatrala je predodžbe o primaljama i njihovu mjestu u historiografiji vještičarstva, propitujući uvriježene interpretacije njihova odnosa prema progonima. Gergely Brandl analizirao je gradske procese u Segedinu i povezanost vještičarstva s politikom, kriminalitetom i društvenim poretkom, dok je Bence K. Rácz na primjeru jednog ugarskog sela pokazao kako se različiti lokalni sukobi mogu koncentrirati u jednoj optužbi za vještičarstvo.

Prostornu i tematsku širinu skupa dodatno su obogatila istraživanja Tünde Komáromi o vještičarstvu u Transilvaniji, Ágnes Flóre o egzorcizmu i vjerskom suparništvu te Blanke Szeghyove o ranim optužbama za magijske prijestupe i stanju istraživanja u Slovačkoj. Zajedničko tim izlaganjima bilo je nastojanje da se vjerovanja u magiju razumiju unutar konkretnih društvenih i religijskih okolnosti, a ne kao izdvojena povijesna zanimljivost.

Posebno mjesto na skupu zauzela su hrvatska istraživanja. Deniver Vukelić predstavio je razvoj hrvatske historiografije progona vještica, od prvih objava povijesnih izvora u 19. stoljeću do suvremenih istraživanja. Pokazao je koliko je znanja o hrvatskim procesima nastajalo zahvaljujući generacijama povjesničara, arhivista i priređivača izvora, ali i koliko je te literature zbog jezičnih prepreka ostalo nedovoljno poznato međunarodnoj znanstvenoj zajednici.

Hrvoje Gračanin govorio je o demonološkom skepticizmu zagrebačkoga biskupa Augustina Kažotića i njegovu mjestu u povijesti kritičkoga promišljanja magijskih prijestupa. Zvjezdana Sikirić Assouline upozorila je na metodološke teškoće rada s rukopisnim i objavljenim ranonovovjekovnim izvorima, osobito na važnost preciznoga čitanja sudske dokumentacije i njezina povijesnog konteksta. Klaudia Kelemen posvetila je izlaganje 26. ožujka 1756. i početku završne faze hrvatskih progona vještica, povezane sa sve snažnijim intervencijama središnje vlasti u sudske postupke, a Lucija Pušonjić istražila je institucionalno nasilje nad ženama i ulogu tijela u progonima vještica. Takva su istraživanja pokazala da hrvatski prostor nije bio rubna pojava u povijesti europskog vještičarstva. Naprotiv, njegova složena pravna organizacija, raznolikost sudskih nadležnosti i sačuvana arhivska građa pružaju vrijedne mogućnosti za usporedbu s drugim habsburškim zemljama.

Da progoni vještica nisu bili jednostavna i posvuda jednaka pojava, pokazala su i završna izlaganja. Slovenski arhivist Matevž Košir govorio je o tipologiji i društveno-gospodarskom kontekstu procesa u Štajerskoj i Kranjskoj. Talijanski istraživač Davide Busato predstavio je kvantitativni pristup povijesti ekshumacija i vjerovanja u povratnike iz svijeta mrtvih, otvarajući pitanje odnosa između vještičarstva i drugih nadnaravnih predodžaba u srednjoj i istočnoj Europi. Poljska povjesničarka Karolina Anna Wojtucka podsjetila je da među optuženima nisu bile isključivo žene, analizirajući muškarce kojima se sudilo za vještičarstvo u moravskim mjestima Velké Losiny i Šumperk tijekom 17. stoljeća.

Važan dio konferencije bio je i okrugli stol o budućnosti istraživanja habsburških progona vještica, koji je moderirao Gergely Brandl, a na kojem su sudjelovali Gábor Klaniczay, Tomasz Wiślicz, Blanka Szeghyová i Deniver Vukelić. U središtu rasprave bila je potreba za sustavnijom međunarodnom suradnjom, usporedbom sudskih izvora i povezivanjem historiografskih tradicija koje su se dugo razvijale unutar nacionalnih i jezičnih granica.

Konferencija je imala i svoju zagrebačku povijesnu dimenziju. Sudionici su tijekom organiziranog obilaska grada upoznali povijest srednjovjekovnoga Gradeca i Kaptola te mjesta povezana s nekadašnjim sudovanjem, kažnjavanjem i predodžbama o magiji. Tako su povijesni izvori, o kojima se raspravljalo u dvorani Matice hrvatske, dobili i svoj prepoznatljiv gradski prostor.

Od zagrebačkih arhiva do europske historiografije

Zagrebački skup potvrdio je da povijest progona vještica nije samo povijest praznovjerja i okrutnih kazni. Ona govori i o funkcioniranju sudova, granicama vlasti, položaju žena i muškaraca, odnosima među susjedima, vjerskim sukobima i načinima na koje su ranonovovjekovne zajednice objašnjavale nesreću, bolest i smrt. Iza često neobičnih optužbi otkrivaju se svakodnevni život i mentalitet ljudi čiji glasovi inače rijetko dopiru do povjesničara.

Upravo zato važnost konferencije Contra sagas nadilazi njezina dva zagrebačka dana. Ona je omogućila neposredan susret hrvatskih i inozemnih istraživača, predstavila domaću historiografiju međunarodnoj publici i otvorila mogućnosti novih zajedničkih istraživanja. Sljedeći korak bit će objavljivanje znanstvenoga zbornika radova na engleskom jeziku, planirano za 2027. godinu, u izdanju uglednoga mađarskog nakladnika, čime će rezultati skupa postati dostupni široj međunarodnoj znanstvenoj zajednici. U pripremi je i mrežna stranica projekta Contra sagas, koja će služiti kao središnje mjesto za predstavljanje njegovih aktivnosti, znanstvenih rezultata i budućih međunarodnih suradnji.

Hrvatski arhivi čuvaju još mnogo neistraženih ili nedovoljno poznatih svjedočanstava o ljudima optuženima za magijske prijestupe. Zagrebačka konferencija pokazala je da ti izvori imaju svoje mjesto u velikoj europskoj povijesti progona vještica i da njihovo sustavno istraživanje tek treba nastaviti.

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak