Vijenac 852

Društvo

PULSKI DANI ESEJA: 24. IZDANJE UZ TEMU
KAKAV SVIJET OSTAVLJAMO?, 23. I 24. LISTOPADA

Pripada li nam uopće sadašnjost?

Piše Vanesa Begić

Eseji vrsnih esejista bili su misaoni, duboki, filozofski, a nerijetko i lirski intonirani, a Nagrada Zvane Črnja za 2026. pripala je Branku Čegecu za knjigu Ljepota ponora

Ovogodišnji, 24. Pulski dani eseja održani su s temom Kakav svijet ostavljamo? o kojoj se raspravljalo u prostorima Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Gotovo svi sudionici u izlaganjima su spomenuli umjetnu inteligenciju i promjene koje ona donosi. Iz svih njih bilo je razvidno da živimo u nimalo lakim vremenima, da je uporaba umjetne inteligencije u određenoj mjeri izmaknula kontroli te da je, više nego ikada, važno (re)valorizirati humanističke znanosti i znanje općenito. Eseji vrsnih esejista bili su misaoni, duboki, filozofski, a nerijetko i lirski intonirani.

Boris Domagoj Biletić, Cvijeta Pavlović, nagrađeni Branko Čegec i predsjednik DHK Dino Milinović / Izvor Ministarstvo kulture i medija RH

Ervin Jahić u eseju Poraz čovjeka. Čemu sve to i kako dalje? izdvojio je nekoliko bitnih obilježja suvremenoga svijeta, potkrepljujući ih citatima i vlastitim promišljanjima. Jednako sadržajan i dubok bio je i esej Dubravke Brezak Stamać Brodolom naočigled promatraču, u kojemu se ulazilo u različite tematske i interesne sfere današnjice. Drago Kraljević u eseju Jesmo li stvorili svijet koji više ne možemo kontrolirati? postavio je važna pitanja na koja su se, promišljajući o stremljenjima i izazovima 21. stoljeća, nadovezali i drugi esejisti, ponajprije govoreći o umjetnoj inteligenciji.

Zanimljiv esej Dragutina Lučića Luce Cimbal što zveči? pročitao je Boris Domagoj Biletić. Sanja Knežević osvrnula se na Svijet (bez) nade, Alen Tafra predstavio je esej Unutarnja istina i veličina naših generacija, a Božica Jelušić, čije su teme redovito i izrazito ekološki usmjerene, izložila je rad Lasta u srebrnoj pustolini. (Kamo će se vratiti naše ptice?).

Laureat Branko Čegec predstavio je esej Klopka za svijetlu budućnost, donoseći promišljanja koja se kreću između optimizma i pesimizma. Sadržajan je bio i esej Tomislava Marijana Bilosnića Između prošlosti i budućnosti, u kojemu se autor, uz brojne komparativne primjere, pita pripada li nam uopće sadašnjost.

Milana Vuković Runjić bila je nadahnuta u eseju Glasovi izdaleka – kultura pamćenja i nekultura zaborava, kao i Milan Soklić, koji je predstavio rad Neugodna pitanja o budućnosti sadašnjice. Ljubica Josić u eseju Ivka Kralj Milarov: Bila sam prevelikom entuzijasticom… te Petar Tomev Mitrikeski u radu Svijet kao bunar prošlosti i zrcalo budućnosti otvorili su i neke nove tematske perspektive.

U simbiozi filozofije, književnosti i umjetnosti svoje su zanimljive teme predstavili i Cvijeta Pavlović s esejom Književni svijet kao fikcijska rekreacija, Senko Karuza s radom Svijet bez volje i predstave, Marina Katinić Pleić s esejom Lemova distopija farmako-ignoriranja stvarnosti, te Miroslav Mićanović s radom Tko nas ostavlja, koga ostavljamo? / Gramatika književnosti: znaci i tragovi.

Nagrada „Zvane Črnja“ za 2026. godinu, dodijeljena na otvaranju manifestacije, pripala je Branku Čegecu za knjigu Ljepota ponora (o vremenu, piscima i dobrovoljnom ropstvu), u izdanju zagrebačke nakladničke kuće MeandarMedia 2025. godine.

Na ovogodišnji natječaj za esejističku Nagradu „Zvane Črnja” pristiglo je 14 knjiga trinaestero autora. Povjerenstvo u sastavu Cvijeta Pavlović, predsjednica, te Davor Šalat i Boris Domagoj Biletić, članovi, istaknulo je da Čegec „uspijeva objediniti društvenu analizu, književnu refleksiju, osobni angažman i snažnu literarnost, a da pritom ni u jednom trenutku ne gubi dominantno esejistički karakter. Riječ je o knjizi izrazito senzibilnog, duhovno nemirnog i društveno dubinski angažiranog intelektualca. Čegecov uzbibani tekst ima sve odlike vrsne esejistike. To su erudicija koja osobnom vizijom i angažiranošću prodire u svaki segment društvene zbilje, širok tematski raspon od apokaliptične svjetske situacije, oligarhijskog i tehnološkog porobljavanja, do našeg društva posve premrežena kriminalom i korupcijom, potpuna aktualnost u kojoj i čitatelj smjesta shvaća o čemu se i kako govori, žustri stil kojim se analitički precizno i sugestivnom literarnošću nastoji probuditi otpor prema posvemašnjoj dehumanizaciji i tehnokratskom otuđenju čovjeka“.

Pulski dani eseja međunarodna su književno-kulturna manifestacija koja se od 2003. održava u Puli u organizaciji Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika i časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Nova Istra.

Do 2026. godine, kako je istaknuo Boris Domagoj Biletić, na Pulskim danima eseja sudjelovalo je 335 esejista iz 15 zemalja Europe i Južne Amerike te 80 sudionika popratnih programa, koji su obuhvaćali glazbene i likovne sadržaje, različite projekcije i druge kulturne aktivnosti.

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak