IN MEMORIAM: SIR PATRICK STEWART (1940–2026)
Cijenjeni filmski i kazališni glumac sir Patrick Stewart preminuo je 28. listopada u Los Angelesu u 87. godini. Široj publici najpoznatiji je po ulozi kapetana Jean-Luca Picarda u mitskom serijalu Zvjezdane staze: Nova generacija (Star Trek: The Next Generation). Dramski umjetnik širokog raspona kojega je kraljica Elizabeta II. 2010. proglasila vitezom, bio je skromnog ishodišta.

Cijenjeni filmski i kazališni glumac sir Patrick Stewart preminuo je 28. listopada u 87. godini / Snimio Guignebourg Denis / ABACA / PIXSELL
Rođen je početkom Drugog svjetskog rata, 1940. u Mirfieldu, industrijskom gradiću u zapadnom Yorkshireu. Na siromašnom engleskom sjeveru odrastao je s dvojicom starije braće u disfunkcionalnoj radničkoj obitelji, gdje je otac ratni veteran, ne uspijevajući se prilagoditi civilnom životu i pomračen alkoholom, zlostavljao majku. Od obiteljskog nasilja bježao je mladi Stewart u maštarije, zamišljajući se vozačem kamiona na duge pruge, da bi se kasnije sklanjao u knjige i kazalište čija je tradicija u tom škrtom rudarskom kraju bila neobično živa.
Na poticaj nastavnika engleskog kao ključne formativne figure, s dvanaest godina otkrit će Shakespearea i priključiti se dramskoj sekciji. Kazališne daske za njega su u to doba jedino sigurno mjesto jer raste opterećen strahom, krivnjom, sramom, no svjedočenje očevim izljevima iracionalnog bijesa poslužit će mu kasnije za portretiranje Shakespeareovih tiranskih protagonista. Od 1966. godine član je prestižnog kazališnog ansambla Royal Shakespeare Company gdje uz Bena Kingsleyja, Helen Mirren i Glendu Jackson nastupa u komadima klasičnih i suvremenih autora. Scena mu pričinja neopisiv užitak, osjeća se ondje poput gorostasa; „gluma me u sedamdesetima ushićuje jednako kao nekoć s trinaest“, ponavljao je.
Uslijedio je sudbinski preokret: poziv u Hollywood, a na američkom filmu debitirat će 1987. U to doba, kad statusu karakternog glumca pridružuje i onaj pop-ikone, za njim je dvadeset godina kazališnog rada u Velikoj Britaniji. Svog kapetana Picarda u Zvjezdanim stazama oblikovao je Stewart kao intelektualnog i visokomoralnog vođu, učinio ga je zahvaljujući iznimnoj glumačkoj vještini jednim od dojmljivijih junaka znanstvenofantastičnog žanra. Picard je, kako ga opraštajući se od omiljenog glumca opisuju obožavatelji, kao lik specifičan, sasvim drugačiji od tipičnog zapovjednika, diplomat i intelektualac, borben, ali ne i akcijski junak, mudar i suosjećajan.
Uz dugovječne franšize Zvjezdane staze: Nova generacija gdje je počeo igrati u kasnim četrdesetima i X-Men gdje je u ulozi Charlesa Xaviera kodnog imena Profesor X nastupio kao šezdesetogodišnjak, nizao je uloge u BBC-jevim filmovima i serijama, a njegov topli bariton može se čuti i u brojnim audioknjigama, animiranim filmovima i serijama te videoigrama. Premda Picarda pamtimo kao ozbiljnog, Stewart je bio sklon komediji i zaigranim formama pa je tako s ponosom isticao gostovanja u serijama Simpsonovi (The Simpsons) i Ulica Sesame (Sesame Street).
Zahvaljujući Shakespeareu koji je uvelike odredio njegov glumački put, Patrick Stewart proputovao je svijet, igrao je na West Endu i Broadwayu, kao Prospero u Oluji, kao Macbeth, kao Kleopatrin Marko Antonije, a brodvejski debi imao je 1971. u Snu ljetne noći (Midsummer Night’s Dream) Petera Brooka. U šest desetljeća ostvario je dvije doista uspješne karijere; jedna mu je donijela ugled u kazališnim i intelektualnim krugovima, druga planetarnu slavu.
U izdanju Školske knjige dostupan nam je prijevod Stewartovih autobiografskih zapisa iz 2023. godine, naslovljenih Do zvijezda – memoari (Making It So: A Memoir) i posvećenih nastavniku koji ga je uvjeren u njegovu darovitost nježno pogurao u glumački svijet. U knjizi bez zadrške piše o svom tegobnom djetinjstvu, o tome kako je prije upisa u glumačku školu zarađivao kao lokalni reporter i prodavač pokućstva, o nasljednoj alopeciji čije je prve znakove primijetio u tinejdžerskoj dobi, o holivudskom uzletu nakon Zvjezdanih staza, ali ponajprije ipak o kazalištu koje ga je glumački i ljudski oblikovalo. Pripovijeda iskreno i o glumačkim prijateljstvima, o krivnji koju osjeća zbog neuspjeha svojih dvaju brakova, ali i zbog lošeg odnosa s djecom.
Prelijećući oproštajne komentare fanova na raznim forumima, kapetan Jean-Luc Picard, kako se čini, predstavljao je u simboličkom smislu ultimativnu autoritativnu figuru za generacije dječaka i djevojčica. Netko je napisao: „Moj je otac imao teško djetinjstvo, bez adekvatnih uzora u svojoj blizini, ali tvrdi da ga je upravo kapetan Picard naučio kako postati dobrim čovjekom.“ Razgaljuje to, ali i rastužuje s obzirom da s vlastitom djecom ovaj umjetnik očito nije uspijevao biti blizak. Kako bilo, Patrick Stewart ostavio nam je vrijedno naslijeđe, pritom je tijekom dugog i ispunjenog umjetničkog djelovanja brojnim klincima pružao trenutke smijeha, ali i utjehu, osjećaj zaštićenosti, čak očinske prisutnosti. Imao je privilegiju realizirati se u različitim medijima i širokom spektru uloga, bio je usto voljen onako kako se voli netko prisan i naš; može li ijedan glumac poželjeti više?
852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva
Klikni za povratak