ANTE ŠKOBALJ, OBREDNE GOMILE
Obredne gomile Ante Škobalja jedna su od onih rijetkih knjiga koje ne prestaju fascinirati ni znanstvenu, a ni opću javnosti. Prvi put objavljene 1970. godine, Obredne gomile postale su istodobno i opće, ali i pomalo mitsko mjesto proučavanja starije povijesti. Ogranak Matice hrvatske u Trogiru i nakladnička kuća Fortuna objavili su 2025. novo izdanje, dok je još 1999. OMH u Trogiru bio objavio reprint izvornika.

Izd. Ogranak MH u Trogiru, 2025.
Ante Škobalj (Omiš, 1914–Split, 2000) bio je katolički svećenik koji je djelovao u brojnim župama Splitske nadbiskupije, a najduže u Jesenicama (1945–1967), no široj je javnosti i danas poznatiji kao neumoran istraživač, kroničar i kulturni djelatnik. Bio je čovjek širokih interesa i brojnih znanja – vladao je staroslavenskim, grčkim i latinskim jezikom, bio je slikar, pjesnik, romanopisac, skladatelj – no ono po čemu je i dan-danas živ, prisutan i aktualan, jesu njegove Obredne gomile, knjiga u kojoj je spojio arheologiju, teologiju, povijest, folklor i staroslavenska vjerovanja, odnosno magiju. Ta je knjiga i danas kontroverzna i intrigantna; nekonvencionalan u svojim tumačenjima i istraživanjima, Škobalj je proučavajući kulturnu baštinu, lokalne povijesti, narodne običaje, i uopćeno duhovno naslijeđe Mediterana, spajao svoje stručne, teološke uvide s onim magijskim, ritualnim i folkornim.
Kako je razvidno iz knjige, proputovao je, odnosno pohodio Dalmaciju, Liku i Hercegovinu, bilježeći i tumačeći lokalna iskustva, tradicijske obrede, te ponajviše crkve, oltare, štovanje relikvija, stećke, gradine, obredne gomile. U Obrednim gomilama pratimo Škobalja kao strastvenog putnika, neumornog istraživača, ali i mistika, koji kao da kamen po kamen pregledava, promatra i potom ga interpretira. U svojim je istraživanjima, koja su plod dugogodišnjeg povijesnog i antropološkog istraživanja, ali i putovanja u Grčku, Italiju i na Bliski istok, obredne gomile definirao kao prapovijesne humke koji su bili sveta mjesta, mjesta narodnih predaja, ali i kao dokaze mostova između svjetova – onog staroslavenskog i kršćanskog.
Gomile, prema Škobalju, nisu samo grobni spomenici, nego mjesta svetosti posvećenih ciklusu života, smrti i ponovnog rađanja, mjesta koja dokazuju da su se staroslavenski rituali transformirali u nove oblike štovanja i običaja, te da sadrže ceremonijalno značenje. Škobalj spaja rezultate terenskoga rada, arhivske izvore, usmenu predaju lokalnog stanovništva, analizira arheološke ostatke crkava, svetišta i grobnica, te interpretira taj okamenjeni svijet kao živi most između staroslavenih i kršćanskih pobožnosti, donosi simboliku uronjenosti u krajolik, te u konačnici nudi novo čitanje svih onih praksi koje i danas, u nekim svojim oblicama, žive na ovim prostorima – od obreda, primjerice, vezanih za određene blagdane, procesija, važnosti i prisutnosti vatre, odnosno svijeće.
Škobaljeve Obredne gomile vrijedno su svjedočanstvo jednog ne do kraja potonulog svijeta, zbirka neobičnih i nevjerojatnih interpretacija prošlosti, na trenutke vrlo poetična i magijska, i zasigurno, zanimljiva široj kulturnoj javnosti.
852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva
Klikni za povratak