Vijenac 852

Filatelija

UZ TRI PRIGODNE MARKE HRVATSKE POŠTE POSVEĆENE GLAZBI

Koliko glazbe stane na poštansku marku?

Piše Borko Špoljarić

Poštanske marke i glazba imaju nešto zajedničko: obje putuju prostorom, svaka na svoj način. Jedna putuje papirom, druga zvukom, no obje mogu stići mnogo dalje od mjesta na kojemu su nastale. Potvrđuju to i tri nove prigodne marke Hrvatske pošte posvećene hrvatskoj glazbi, pjesmi Tvoja zemlja, skladatelju Alfiju Kabilju i opernom umjetniku Krunoslavu Cigoju

Postoje prostori koji su toliko mali da nas prisiljavaju da ih pogledamo izbliza. Poštanska marka jedan je od njih. Nekoliko četvornih centimetara papira, omeđenih rubovima i sitnim zupcima, naizgled ne ostavlja mnogo mjesta za bilo što veliko. Sve je određeno mjerom, rasporedom i granicama formata. A ipak, marka može sadržavati mnogo više nego što to njezina veličina sugerira. Može čuvati uspomenu, predstaviti zemlju, prenijeti poruku i postati malim svjedokom vremena. Može nas podsjetiti na ljude i događaje koji su oblikovali zajedničko pamćenje, ali i potaknuti da otkrijemo ono što još ne poznajemo.

Poštanske marke i glazba imaju nešto zajedničko: obje putuju prostorom, svaka na svoj način. Marka putuje od pošiljatelja do primatelja, prelazi udaljenosti, prolazi kroz različite ruke i stiže na mjesta koja možda nikada nećemo posjetiti. Glazba putuje drukčije. Nosi je ljudski glas, izvodi je glazbenik, prenose je snimke i elektronički mediji. Prelazi granice jezika, država i naraštaja. Jedna putuje papirom, druga zvukom, no obje mogu stići mnogo dalje od mjesta na kojemu su nastale.

Mala površina, velik prostor

Kada se na poštanskoj marki pojavi glazbeni motiv, nema mjesta za biografiju, katalog djela ili povijest čitavoga glazbenog razdoblja. Potrebno je odabrati. Portret, ime, simbol ili nekoliko stihova moraju preuzeti odgovornost za mnogo širu priču. U toj je nužnosti sažimanja i posebna vrijednost prigodne marke: ona ne pokušava zamijeniti sve ono što govori o glazbeniku ili njegovu djelu, nego otvara prostor za upoznavanje i otkrivanje. Njezina fizička veličina ne određuje veličinu onoga što predstavlja.

Tri prigodne marke Hrvatske pošte posvećene hrvatskoj glazbi, izdane 2026. godine, upravo na taj način povezuju mali format s kulturnim i društvenim prostorom. Jedna je posvećena pjesmi Tvoja zemlja, a dvije portretima skladatelja Alfija Kabilja i opernog umjetnika Krunoslava Cigoja. Svaka marka tek je mali ulaz u njihove priče. Sve ono što ih čini velikima nužno ostaje izvan njezinih rubova.

Pjesma Tvoja zemlja, na stihove Drage Britvića i glazbu Alfija Kabilja, pojavila se na Zagrebačkom festivalu u ožujku 1971, u vrijeme velikih društvenih previranja i hrvatskog proljeća. U izvedbi Vice Vukova, čiji su prepoznatljiv bariton i osobnost obilježili njezino zvučno lice, postala je svojevrsnim glazbenim simbolom trenutka. No njezina priča nije ostala zatvorena u vremenu u kojem se pojavila. Naprotiv, upravo je sposobnost da preživi pokazala kako je riječ o jednoj od naših najljepših domoljubnih pjesama.

Pjesma koja putuje kroz vrijeme

„I do današnjih dana naraštaji tog, ali i današnjeg vremena ne ostaju imuni na snažnu poruku pjesme kojoj posebnu i trajnu vrijednost daje njezina svevremenost: ona se odnosi na pojedinog čovjeka i čovječanstvo u cjelini, na obitelj i narode, posebno one koji su o(p)stali vlastitoj bremenitoj povijesti usprkos“, bilježi Eva Kirchmayer Bilić u popratnom opisu marke. „U jednostavnim, a istovremeno dubokim, nježnim i toplim riječima sadržana je bît i istina o ljudskom iskonu, postojanju i trajanju, u obitelji, podneblju, domovini; obilježjima po kojima smo to što jesmo.“

Prigodna marka posvećena pjesmi Tvoja zemlja, izdana 29. svibnja (pod brojem 1603), dugi put vlastite povijesti sažela je u likovno rješenje splitskog dizajnera Duje Šegvića. Na maloj površini susreću se stilizirani pleter, odabrani stihovi i slika krškoga pejzaža koja se nazire kroz slova naslova. Tekstualna poruka zauzima istaknuto mjesto, dok vizualni motivi otvaraju dodatne asocijacije na prostor, pripadnost i trajanje.

Portreti koji postaju znakovi

Marka ne može prenijeti toplinu Vukovljeva plemenita baritona ni savršen sklad Britvićevih stihova s Kabiljovom glazbom. Ali čuva trag pjesme i podsjeća nas na njezino trajanje. Kada pogledamo marku, pjesma će se ponovno oglasiti u nama.

Ime Alfija Kabilja, vezano za marku Tvoja zemlja, pojavljuje se i kao odabir za jednu od dviju maraka u seriji Hrvatska glazba, izdanoj 27. kolovoza pod brojevima 1609/1610. Druga je pak posvećena našem velikom tenoru Krunoslavu Cigoju.

Na rješenjima zagrebačke dizajnerice Ivone Đogić Đurić velike karijere dvojice glazbenika povlače se pred portretima. Portrete prate imena, ispisana masnim slovima i upečatljivim bojama. Ipak, portreti ne predstavljaju samo lica. Oni postaju znakovi velikih karijera i opusa. U malom formatu prisutan je čovjek, dok njegova glazba nastavlja put kroz izvedbe, snimke i naše pamćenje.

„Tvoja zemlja, Parkovi, Svijet je moj, Doviđenja, sretan put, Svemu dođe kraj ili Neka cijeli ovaj svijet iz kultnog mjuzikla Jalta, Jalta samo su neki naslovi skladbi maestra Kabilja koje će ostati trajno upisane u kolektivno pamćenje budućih generacija“, bilježi David Danijel, autor popratnog teksta.

Skladatelj čije su melodije osvajale svijet

„Među hrvatskim skladateljima svih generacija Alfi Kabiljo jedan je od rijetkih za kojega vrijedi izreka Johannesa Brahmsa o Johannu Straussu mlađem: njemu uvijek padne nešto na pamet“, zapisao je o tome svestranom glazbeniku muzički pisac Nenad Turkalj. Da je napisao samo legendarnu Jaltu, ime Alfija Kabilja bilo bi upisano velikim slovima u hrvatsku glazbenu pjesmaricu. Da je skladao samo već spomenutu Tvoju zemlju, vrijedilo bi isto.

Ali ako je Kabiljo primjer skladatelja čije su melodije prelazile granice žanrova i zemalja, Krunoslav Cigoj predstavlja drugu stranu glazbe: onu vokalnog umjetnika koji je glasom i pojavom osvajao operne pozornice svijeta.

Glas koji je imao karizmu

Cigoj je bio operni pjevač, operni i operetni redatelj te diplomat i humanitarac. Krasile su ga „ljepota glasa, veliki raspon, zvonke i blistave visine, elementarna muzikalnost i osjećaj za interpretaciju“, kako je o njemu zabilježila Marija Barbieri.

„Kruno je bio jedan od onih umjetnika koji je gorio i izgorio na sceni. Svojim neobuzdanim temperamentom živio je lik i ulogu kao nešto što je u tom trenutku najvažnije na svijetu“, rekla je njegova kolegica, operna primadona Ruža Pospiš Baldani.

Međunarodnu karijeru sputala je dugotrajna bolest, što Cigoja nije spriječilo da ostvari niz zapaženih uloga. „Bolest koja mu je dijagnosticirana vrlo rano, a s kojom se borio više od tri desetljeća, usporila je karijeru, ali ne i njegove nastupe, kao i mnoga humanitarna djelovanja“, zaključuje David Danijel u popratnom opisu marke.

Putovanje koje ne prestaje

Poštanska marka ima svoje jasno određene granice. Njezine su dimenzije mjerljive, naklada poznata, a datum izdanja upisan u evidenciju. Marke posvećene pjesmi Tvoja zemlja i dvojici glazbenika tiskane su u višebojnom ofsetnom tisku, na bijelom gumiranom papiru, u nakladi od po 25.000 primjeraka. Izdane su u arčićima od devet maraka, uz prigodne omotnice prvoga dana. Sve su to podaci koji pripadaju materijalnom životu marke, njezinoj proizvodnji, uporabi i filatelističkoj vrijednosti.

No nakon izdavanja počinje drugi dio njihovih života. Marka može biti zalijepljena na pismu, sačuvana u albumu, razmijenjena među kolekcionarima ili ponovno otkrivena nakon desetljeća. Čak i kada više ne sudjeluje u svakodnevnom poštanskom prometu, može zadržati sposobnost da govori o razdoblju, osobi ili kulturnoj vrijednosti koju predstavlja.

Možda je upravo zato zanimljivo promatrati glazbu kroz poštansku marku. Ona nas podsjeća da prijenos značenja ne zahtijeva velik prostor, nego pažljivo odabran znak. Na nekoliko četvornih centimetara može se sažeti priča o pjesmi koja je obilježila povijesno razdoblje, o skladatelju čija su djela prelazila granice žanrova i o pjevaču čiji je glas odjekivao na brojnim pozornicama. Ono što se ne može prikazati, marka može naznačiti. Ono što se ne može čuti, može nas potaknuti da ponovno poslušamo.

I tu se krug zatvara. Marka je mala, ali njezin put može biti dug.

Koliko, dakle, glazbe stane na poštansku marku? Ne može se na nju smjestiti sve. Ali može stati dovoljno da priča krene. Dovoljno da taj komadić papira postane ulaz u prostore kreativnosti i umijeća koji se više ne daju tako lako izmjeriti.

Možda je to najveća vrijednost susreta poštanske marke i glazbe: obje nas podsjećaju da ono najvažnije ne mora biti veliko da bi daleko stiglo. Ostalo nastavljamo nositi sami, kroz vrijeme i prostor, prenoseći dalje ono što smo prepoznali kao dio vlastitog i zajedničkog identiteta.

(Članak je nastao u suradnji
s Hrvatskom poštom)

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak