Budući se bliži najveći zagrebački sajam knjiga, izdvojila bih dva naslova dviju kazališnih teoretičarki čiji su me opisi osobno privukli. Jedan čitam od početka godine, a drugi stavljam na listu želja i čitanja. Obje knjige, svaka na svoj način, otvaraju čitateljima nove perspektive gledanja na izvedbu, promišljanja koja polaze od emocija ili metakritičkog mišljenja.
Izd. Durieux, Zagreb,
2025.
Svoj sam primjerak nabavila još početkom ove godine i otada je lagano probavljam i iščitavam. Riječ je o zanimljivoj studiji nešto novijeg pristupa izvedbenim umjetnostima. Autorica se fokusira na emocije, njihov udio i utjecaj na dojam nekog izvedbenog komada. U uvodu se mnogo pažnje posvećuje pokušajima definicija emocija i drugim doživljajima te njihovim razlikama (afektima, sentimentima, raspoloženjima). Iz podnaslova je jasno kako se autorica ograničila na tri različita emotivna stanja: strah, žalovanje i bijes pa svaku pojedinačno analizira u zasebnim poglavljima. Uz iscrpne filozofske rasprave i analize definicija i tumačenja emocija, knjiga obiluje različitim primjerima predstava, kako domaće tako i internacionalne produkcije. Pritom je autorica uložila mnogo truda u opisivanje izabranih izvedbi i vrlo je uspješno dočarala pojedinosti koje su joj koristile da napiše ovakav rad nešto introspektivnije perspektive gledateljice.
U svojoj novoj knjizi Nataša Govedić bavi se temom ljudske potrebe za validacijom koju autorica vidi sve većom u današnje vrijeme jake kulture narcizma, a koja je perpetuirana društvenim mrežama i virtualnim svijetom. Jedan od načina validacije o kojem piše upravo je aplauz, neizostavan dio interakcije publike s izvođačima, koji međutim pronalazimo i u svakodnevnici većih ili manjih slavlja.

Izd. Multimedijalni
institut, Zagreb, 2026.
Ovaj novi naslov nadovezuje se na njezinu prethodnu knjigu Oscar Wilde izlazi iz zatvora ili vaša omiljena umjetnost zove se kritika (2022) u kojoj je raspravljala o nerazdvojivosti umjetnosti i kritike, u smislu važnosti kritike kao reakcije na neko djelo, neovisno o pozitivnom ili negativnom predznaku. Tu dihotomiju nastoji razriješiti drugom – milost/nemilost – gdje je milost temeljno poštovanje drugog, a nemilost beskompromisna iskrenost, princip koji autorica nastoji primijeniti u svom kritičarskom radu. U moru beskrajnih rasprava o važnosti i krizi kritike danas, nezadovoljstvu položajem i honorarima – lijepo je za promjenu čitati kritički o kritici, razmišljati o mišljenju iznova i dovoditi ga uvijek u pitanje, dozvoliti si razvoj misli i ne okameniti ga.
852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva
Klikni za povratak