Vijenac 852

Likovna umjetnost

DIJANA NAZOR ČORDA, CRNI CIKLUS – IZA VIDLJIVOGA, MUZEJ MEĐIMURJA ČAKOVEC, 11. RUJNA–31. LISTOPADA

 

Istraživanje međuodnosa vidljivoga i nevidljivoga

Piše Klara Macolić Kuparić

U Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec 11. rujna otvorena je izložba Dijane Nazor Čorda Crni ciklus – iza vidljivoga, u kustoskoj koncepciji Marte Horvat. Izložba je obuhvatila 32 rada, a šest ih je izvedeno posebno za ovu prigodu. Većina djela nastala je  u periodu između 2012. i 2026. godine pa je izložba pružila uvid u različite faze autoričina stvaralaštva.

Iza reduciranih crnih površina kriju se figurativni prizori, simboli i motivi koji se otkrivaju tek u infracrvenom spektru; slikarica Dijana Nazor Čorda / Snimio Silvio Benč / Muzej Međimurja Čakovec

 

Posebno se izdvojila skupina radova u kojima je Dijana Nazor Čorda istraživala mogućnosti primjene infracrvenog zračenja u suvremenom slikarstvu. Iako se infracrveno svjetlo već desetljećima koristi u konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima za otkrivanje skrivenih slojeva ispod površine slike, ovdje ta tehnologija postaje likovni medij u suvremenoj umjetnosti. Ciljanim odabirom i kombiniranjem pigmenata koji različito reagiraju na infracrveno zračenje umjetnica je stvorila dva prikaza na istoj slikarskoj površini. Jedan je vidljiv golim okom na dnevnom svjetlu, dok se drugi otkriva tek uporabom infracrvene kamere.

Čakovečka izložba bila je posvećena uspomeni na profesora emeritusa Vilka Žiljka, idejnog začetnika infracrvenog slikarstva, koji je preminuo u srpnju ove godine. Umjetnički razvoj Dijane Nazor Čorda usko je povezan s njegovim istraživačkim nasljeđem. Naime, godine 2017. doktorirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu radom Slike u infracrvenom području: odlaganje vidljivoga, pod mentorstvom Igora Rončevića i Jane Žiljak Gršić, Vilkove kćeri. Prvu infracrvenu sliku realizirala je tijekom doktorskog studija, a povezanost s obitelji Žiljak očituje se i u radovima Tajna ljubičastog kruga – Vilko i Tajna crvenog kruga – Jana.

Monokromne crne površine i geometrijske kompozicije Dijane Nazor Čorda upućuju i na povijesne avangarde, osobito slikarstvo Kazimira Maljeviča. Izravan dijalog s njegovim stvaralaštvom ostvarila je radom Crno na crnom – hommage Kazimiru Maljeviču. Polazeći od suprematističke redukcije oblika i boje, autorica je tu koncepciju reinterpretirala primjenom infracrvene tehnologije. Dvije crne površine, gotovo istovjetne ljudskome oku, u infracrvenom spektru pokazuju različita svojstva, prizivajući Maljevičeve slike nastale početkom 20. stoljeća (npr. Crni kvadrat na bijeloj podlozi i Bijelo na bijelom). Dok je suprematizam težio oslobađanju slikarstva od predmetnoga prikazivanja, Dijana Nazor Čorda naizgled reduciranu kompoziciju nadogradila je oku nevidljivim slikovnim sadržajem, otvarajući pitanje granica percepcije.

Supostojanje dvaju prikaza obilježava i druge radove Crnoga ciklusa. Kako je naglasila kustosica Marta Horvat: „Površina slike, reducirana na dominantnu crnu i naglašena zlatnim, fluorescentnim, toplo-hladnim ili komplementarnim kolorističkim akcentima, djeluje kao mističan prostor tišine i kontemplacije, dok infracrvena snimka otkriva drugi, oku skriven sloj kompozicije – figurativne motive skrivene ispod apstraktne površine slike.“ Među sadržajima koji se učestalo pojavljuju u infracrvenim prikazima ističu se labirinti, povezani sa simbolikom životnoga puta i traganja za spoznajom, te motivi kršćanske ikonografije kojima autorica tehnološko istraživanje povezuje s duhovnom dimenzijom stvaralaštva.

Posebno se izdvojio Nevidljivi portret Nikole Šubića Zrinskog, nastao upravo za čakovečku izložbu. Kako se Muzej nalazi u nekadašnjem sjedištu obitelji Zrinski, čijoj je povijesti posvećen i dio stalnoga postava, odabir ovog lika nije bio slučajan. Smještajući portret Nikole Šubića Zrinskog unutar labirinta, zamjetnog tek u infracrvenom spektru, autorica je povezala vlastiti slikarski postupak i prepoznatljivu ikonografiju s povijesnom baštinom mjesta izlaganja.

Iako je infracrveno slikarstvo činilo okosnicu ove izložbe, bili su zastupljeni i drugi vizualni mediji, pri čemu su haljine, video i tapiserija postali sastavnim dijelom jedinstvenoga umjetničkog koncepta. Izložbu je na osobit način zaokružio trodimenzionalni autoportret Oči širom otvorene, izveden otiskom autoričina lica u gipsu, uz akril i posrebrenje. Oči prekrivene crnom trakom u infracrvenom prikazu postaju otvorene, upućujući na mogućnost spoznaje koja nadilazi granice fizičkoga vida. Autoportret je tako objedinio temeljna polazišta autoričina stvaralaštva, od istraživanja infracrvenoga spektra do propitivanja odnosa vidljivoga i nevidljivoga. Izložba je time otvorila i pitanje granica ljudske percepcije, odnosno mogućnosti spoznaje onoga što nadilazi neposredno vidljivo.

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak