Vijenac 852

Kazalište

Uz 11. Kliker festival, 22–31. listopada

 

Festival protkan igrom

Piše Katarina Kolega

Sve više umjetnica stvara neverbalne predstave za bebe, a mališani vrtićkog uzrasta i dalje imaju najveći i najraznolikiji izvedbeni izbor, dok se tinejdžerima nudi najmanje

„Festival s kojim rasteš“ sjajno je odabrano geslo za Kliker – festival plesa, pokreta i igre koji je prije 11 godina osmislila koreografkinja i plesačica Sanja Tropp Frühwald kako bi ponudila suvremenoplesne predstave s kojima će rasti ne samo mali gledatelji, nego i umjetnici. Pokrenula ga je u Varaždinu, čime je pridonijela i decentralizaciji plesne umjetnosti, a ove godine održavao se šest dana u Zagrebu i četiri u Varaždinu ponudivši ukupno dvadeset predstava uglavnom domaće produkcije.

Predstava Sve što ćemo sagraditi pokazuje što se sve zajedničkim snagama može napraviti, uz dobru volju i spremnost na igru / Snimio Alek Kawka

 

 

Prema ovogodišnjoj ponudi može se primijetiti da sve više umjetnica stvara neverbalne predstave za bebe, a mališani vrtićkog uzrasta i dalje imaju najveći i najraznolikiji izvedbeni izbor, dok se tinejdžerima nudi najmanje. No Kliker misli i na njih te se ove godine u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog premijerno prikazao kazališno-plesni koncert Promjena Irme Unušić u kojemu je izvođačica i glazbenica Vanesa Petrac uz pjesmu, pokret, svjetlo Andrije Santra i kostim Ane Fucijaš dočaravala tjelesne promjene i emotivna stanja djece u višim razredima osnovne škole: od srama i nelagode zbog sve većih udova, preko zaljubljivanja i dječačkog zlostavljanja onih djevojčica koje im se sviđaju.

Uz Promjenu, u Zagrebačkom plesnom centru premijerno je izvedena i predstava Sve što ćemo sagraditi kojom je festival službeno i otpočeo. U njoj Sanja Tropp Frühwald gotovo manifestno pokazuje što se sve zajedničkim snagama može napraviti, uz dobru volju i spremnost na igru. Strpljivo, polako i sustavno, s mnogo entuzijazma, i uz pomoć svojih suradnica i suradnika, ona gradi Kliker festival i suvremenoplesnu scenu za djecu i mlade (a samim time stvara i novu publiku), a troje izvođača gradi razne oblike od dasaka čime postiže ono najvažnije – zajedništvo.

Kao što je igra u podnaslovu Klikera tako je u ovoj predstavi njome sve protkano. Pritom je svojom sjajnom izvedbom mnoge očarala osmogodišnja Emilie Zoé Udvari koja je s lakoćom i preciznošću izvodila zvijezde i kolutove, opušteno se prepuštala svojim starijim kolegama padajući neustrašivo na pod, zaigranim veseljem provlačila se između njihovih ruku i dasaka, igrala se skrivača. Njezin dječji pokret nije se koreografski obuzdavao, nego se isticao, a slijedili su ga profesionalna plesačica Anna Bárbara Bonatto (koja nije skidala osmijeh s lica) i glazbenik Igor Gross. On je mikrofonom ozvučivao njihove pokrete, svirao je po raznim alatima koji se koriste u gradnji, a s njima je i plesao. Tako su zajedno stvarali prekrasan odnos pun podrške, ljubavi i veselja uz glazbu koja je sve to podržavala svojim ritmom i taktovima. Ideja gradnje vrlo je točno, funkcionalno i dojmljivo podržana scenografskim rješenjem Arnea Leibnitza koji je sve osmislio u drvetu izgradivši izvedbeni podij, daske koje se slažu poput kockica, kutak za alat.

Takvi su bili i kostimi Ane Fucijaš koji su podsjećali na radna odijela, ali živim bojama, plastificiranim džepovima i krojevima dočarali su toplinu jedne male kreativne zajednice. Jedina slaba točka bila je dramaturška razvučenost zbog koje je, nažalost, patio tempo ove šarmantne predstave namijenjene i velikima i malima. Odraslima je pritom suptilno dala do znanja da se trebamo prepustiti dječjoj igri koja uvijek donosi radost i konstruktivna rješenja.

Djecu ne treba isključivati ni kad se radi o ozbiljnim poslovima jer njihovo uključivanje u sve segmente naših života stvara odnos pun međusobnog razumijevanja i podržavanja koji donosi radost. Poručuje nam to Sanja Tropp Frühwald svojim međugeneracijskim predstavama, ali i cjelokupnim hvalevrijednim Kliker festivalom.  

Vijenac 852

852 - 5. studenoga 2026. | Arhiva

Klikni za povratak