U koga se uvrglo to dijete?

Iako se u svakodnevnim razgovorima često može načuti oštra kritičnost i generalizacija starijih generacija usmjerena onima mlađima, pitanje koje se neminovno da postaviti je – zar zaista misle da se to odnosi na SVE mlade i da dio odgovornosti za današnje (ne)funkcioniranje Generacije Z i Alfa ne snose upravo oni koji to najviše komentiraju? Tvrdnju da mlade danas ne možeš zainteresirati ničime što nije bliješteći ekran mobitela opovrgavaju upravo ti generaliZirani mladi koji svoje slobodno vrijeme poklanjaju – umjetnosti. Jedan je od takvih i Tin Boršić koji, iako još nema ni 20 godina, iza sebe broji već toliko projekata i angažmana da se ne možeš ne zapitati – u koga se uvrglo to dijete?

Mladi Tin Boršić već ima iskustvo u kazalištu, na televiziji, filmu i radiju

Da sve počinje od kuće, tvrdi i sam Tin kojega su roditelji već u ranoj dobi upisali na dramske radionice – isprva s nakanom da umire njegovu hiperaktivnost, ali… nisu mogli ni slutiti u koliku će to ljubav kasnije prerasti! Prvi koraci bili su u Dječjem kazalištu Dubrava, a nastavili se u tadašnjem Učilištu Zagrebačkog kazališta mladih čijim je vjernim polaznikom i danas. Kontinuitet rada u ZKM-u smatra krucijalnim dijelom svog kazališnog odrastanja jer upravo je ono u njega usadilo neke od temeljnih kvaliteta. Red, rad, posvećenost i disciplina bili su prepoznati, pa je i nagrađen njegov prvi profesionalni angažman upravo na toj sceni – od 2024. postao je dijelom ansambla predstave U koga se uvrglo ovo dijete! Ta je prilika značila i veliku motivaciju te da spozna kako kazalište, tj. predstava, nikada nije samo ono što publika vidi – iza njezinih kulisa postoji cijeli jedan svijet smijeha i suza koji ju je oblikovao dalje od pogleda gledatelja.

No iako je ta prilika za njega bila prva profesionalna, jedna izrazito velika dogodila se godinu dana prije kada je kao petnaestogodišnjak uz još četvero mladih iz Hrvatske sudjelovao na EDERED-u (European Drama Encounters), međunarodnom festivalu amaterske drame u Mađarskoj, gdje je Lijepu Našu predstavljao pred drugim europskim delegacijama. Kad ti se već tako rano pruži mogućnost da spoznaš i onoga Drugoga u svim njegovim različitostima, shvatiš da moć umjetnosti leži upravo u tome da prelazi barijere koje sam jezik katkada ne može i spaja naizgled nespojivo. Osim kazališta, iza sebe već ima iskustva rada na filmu i televiziji, ali i na radiju do kojeg je došao sasvim spontano i tako postao voditelj emisije U trendingu.

Kada svi ti mediji utihnu i kada dobije priliku da uroni u tišinu vlastitoga svijeta, Tin se posvećuje i – pisanju. Iako je nedavno osvojio nagradu na festivalu Pisci i Književnost, velik dio njegovih radova ipak i dalje stoji spremljen u ladicama jer, kako je i sam rekao, „kad glumiš, tekst postaje lik kojeg daješ publici, ali kad pišeš iz sebe, ipak otvaraš mnogo više vlastitog unutarnjeg svijeta“.

Aktivno sudjeluje na raznim panelima i festivalima koji se bave mladima i kulturom, ali je i sam pokretač tribine posvećene pjesnikinji Vesni Parun (što je rezultiralo i stalnom suradnjom s Knjižnicom Dubrava). Ono što ga, osim angažmana u kulturi, posebno izdvaja jest i njegov kulturni aktivizam kojim svoje vršnjake, ali i one mlađe, želi potaknuti da na kulturne sadržaje gledaju kao na nešto u čemu se vrijedi prepoznati, a ne sudjelovati moranjem.

„Ne mislim da mladi ne vole kulturu. Mislim da je često ne prepoznaju kao nešto što pripada njima. I tu odgovornost ne bih stavio samo na njih, nego i na škole, kulturne institucije, roditelje, medije i cijelo društvo. Mlade treba pitati što žele. Ne možemo govoriti o kulturi za mlade ako mladi u njezinu stvaranju nemaju nikakav glas. Kada nekome daš priliku da nešto stvori, mnogo je veća šansa da će kasnije biti dijelom publike.“